Published On: Thu, Oct 10th, 2013

MEDIJI U SRBIJI: Fidel je Srbin

“Kada sam prije tri godine počela pisati knjigu ‘Besmrtni Castro i srbski rod’, bilo mi je jasno da srpska povijest pripada povijesti ljudskog roda, a ne samo nacionalnoj” …

 

 

Vi ste noćas jedini putnik za Kubu! – Kaže mi čeking službenik na beogradskom aerodromu “Nikola Tesla”. – Da, gospođo, ovo su sve putnici za Moskvu, jedino vi produžavate dalje, za Kubu! Blago vama! Sjedište vam broj 6. ..
Jedini putnik i sjedište broj 6, moj životni broj! Bože, pa to je dobar znak, prolazi mi munjevito glavom. Dobri znaci su mi potrebni! Treba Kubancima da saopštim da im je Grande Zapovjedniče porijeklom srpska Galičanin!

 

SLAVLJE NA ULICI

 

Fidel Castro

Kada sam prije tri godine počela pisati knjigu “Besmrtni Castro i srbski rod”, bilo mi je jasno da srpska povijest pripada općoj povijesti ljudskog roda, a ne samo nacionalnoj. Iz brojnih knjiga stranih autora koje sam pročitala o Fidelu Castru proučavajući njegov život i misao, saznala sam da je Castrov otac porijeklom Kelt. Kelt? Upalilo mi se svjetlo! Kao onim starim mudracima koji su govorili: “Upali svjetlo, vidjet ćeš!” U sjećanju mi ​​odjednom postaje svježe Castrovo kazivanje: “Kad sam bio mali, često sam prisluškivao razgovore oca s njegovim Galičanima, ali ništa nisam razumio, nisu govorili španjolskim, nego nekim drugim, meni nepoznatim jezikom”. (Iz knjige “Sto sati s Fidelom Castrom”, Ignacio Ramone). Postaje mi svježa i izrečena tvrdnja mog prijatelja, francuskog pisca Jean Edern Alijea, da smo oboje istog porijekla jer je njegov otac Kelt. O srpskoj plemiću 15. stoljeća, Đorđu Kastriotić zvanom Skenderbeg i da ne govorim!
Reći ćeš u knjizi da je Castro srpski podrijetla? Svi će reći da nije tako!
Da. Mnogi, kad se suoče s nepoznatim, ne kažu “ne znam”, nego odmah kažu “nije tako”. Pa, kako je onda? Onako kako smo i dosad znali? Pišem knjigu.Prevodim je na španjolski. Mora stići i do Kubanaca! U Berlinu, na Europskom kongresu solidarnosti s Kubom, zajedno s izaslanstvom Srpsko-kubanskog društva prijateljstva, upoznajem Keniju Serano, predsjednicu kubanskog ICAP-a. (Kubanski Institut za prijateljstvo među narodima). Ovaj Institut na Kubi iu međunarodnim okvirima uživa veliki ugled. Poklanjamo knjigu Keniji. – Pročitat je! – Kaže nam, zainteresirana naslovom knjige. Nekoliko mjeseci kasnije stiže poziv ICAP-a: “Pozivamo vas da vašu knjigu predstavite u našem Institutu u Havani 14. kolovoza, u okviru svečanosti kojima obilježavamo rođendan našeg Grande Zapovjednika”.

 

Knjiga o Castru i Srbima za rođendan Fidela Castra! Pa to je čast! Ali, gdje naći pare za kartu? Srpsko-kubansko društvo prijateljstva, Ivana Žigon, jurišamo po Beogradu u potrazi za financijskom podrškom. Ministarstvo kulture Srbije obećava financijsku potporu za kartu. Redakcija “Novosti” priskače u pomoć … Evo me na aerodromu “Jose Marti” u Havani! Na Kubi, zemlji oblika krokodila, velikoj 100.000 km2, podijeljenoj na 16 provincija uključujući Otok mladih, populacije 11 milijuna.Tu, na zemlji kubanskoj, slepljenoj za svoj suverenitet i političku posebnost, na zemlji – političkoj realnosti, zasnovanoj na patriotizmu ukorijenjenom u povijesnom otporu imperijalizmu – skinula sam šešir. Šešir je neka kombinacija gučanskih i kubanskih elemenata, ali, na zemlji kubanskoj, lako se s poštovanjem skida!
Havana je vrlo živa. Zbog brojnih turista iz svih krajeva svijeta i sve više onih, zainteresiranih za rezultate u humanističkom razvoju društva. Izgleda da je došlo vrijeme da su ljudi više zainteresirani za model socijalnog razvoja Kube nego što je turista zainteresiranih za njene plaže. Podvrgnuta ekonomskim sankcijama pet desetljeća, Kuba je iskorijenila nepismenost za godinu dana, a kubanska medicina i lijekovi, koji dominiraju Latinskom Amerikom, izazivaju sve veće zanimanje posjetitelja sa zapadnih strana svijeta. Sredinom kolovoza u Havani se osjeća dodatna živost. Manifestacijama u Havani i diljem Kube obilježava se 87. rođendan kubanskog povijesnog vođe Fidela Castra.

 

Veriga svijeta

U vremenu stradanja koje nam se događa, uhvatio me je strah da će možda tek posljednji Srbin saznati da je živi spomenik drevnih Srba koji su kroz povijest bili cantena mundi (veriga svijeta) Europe i svijeta. Mogla sam za junaka knjige da uzmem i velikog erudita 17. stoljeća Wilhelma Gottfrieda Lajbnica, osnivača Berlinske akademije znanosti i porijeklom Srbina, ali, tko danas u širokoj javnosti za njega zna? Galičanin Castro živa je legenda!

Stigao do zime svog života, odmaknut od vlasti zbog bolesti, Castro svojim pisanim tekstovima “Refleksije” nastavlja svoju životnu borbu protiv neoliberalne globalizacije, unutarnje korupcije, za zaštitu okoliša.Autoritetom i utjecajem koji ima iz povijesnih razloga, bdije nad borbom za ideje u koje vjeruje. Kuba nema predsjednički sustav. Na vrhu je Državni savjet čiji je predsjednik Raul Castro. Savjet ima šest potpredsjednika. Pred masom okupljenog svijeta povodom 60-godišnjice napada na kasarnu Mankada, predsjednik Državnog savjeta Raul Castro svoj govor kojim najavljuje “nove promjene i hod Latinske Amerike brzim tempom”, započinje sljedećim riječima: – Ne budite iznenađeni što sam s uniformom maslinastozelene i činom armijskog generala stavio i ovaj “mambi” šešir.Ova armija je i rođena iz “mambi” armije …
Svečanosti povodom obilježavanja 87. rođendana Grande Zapovjednika su različite.U Memorijalu “Jose Marti” na trgu Revolucije u Havani, 12. kolovoza, Dječji teatar “La Colmenita”, koji je Unicef ​​više puta nagrađivao, poklanja publici takav glazbeno-baletni spektakl da ga se ne bi postidjela ni danas živa legenda kubanskog baleta Alisija Alonso.
PARADA KLASIKA
Na obalnom zidu Malekonu, desetak dana kasnije, promatrali smo rally vožnju koju dosad naše oči nikad nisu imale priliku vidjeti. Po pola stoljeća stari Sevrolet, Kadilaci, automobili tipa engleskog taksija “haknu”, motori, dvo i trotočkaši, okićeni bojama i dezenima iz najbogatije mašte, svojim friziranim pogonom razvijali su takvu brzinu da je naše europsko oko ostalo zapanjeno svih auto-dijelovima sačuvanim na pripadajućem mjestu. Auto-predvodnik, nositelj kubanske zastave, prije davanja znaka za start, obilazi krug oko spomenika “Monumento Al Maine”, podignutom u slavu boraca palih za neovisnost Kube u ratu za oslobođenje 1898.godine. Šetalište je krcato oduševljenom publikom, a poznati hotel Nacional, smješten nasuprot spomenika, jedva je vidljiv od kamera i foto aparata stranaca.   

 

Švicarsko pićence

Potreban mi je i dobar znak i kubanski mohito! Ali pravi, kubanski, s dobrim rumom i biljkom hierba buena, ne komercijalizirana varijanta leda, nane i trećerazrednog ruma. Od kubanskog mohit odvaja me 15 sati leta Aeroflotom preko Moskve. Zato je tu, na aerodromu “Nikola Tesla”, na dohvat ruke, u beogradskom fri-šopu, srpsko pićence! U njemu trenutno jedna prodavačica.Gužva je, prodavačica nervozna, mora “prebroji” kasu do ponoći, tako gazda Švajcarac zahtjeva, objašnjava ljudima pred kasom ne bi li ih umirila. Kako gazda beogradskog fri-šopa stranac? – Pitam. – Da, da – uzvraća prodavačica, fri-šop je prodan, vlasnik je švicarska tvrtka Murphy, lijepo piše na našim majicama! Odustajem od kupnje srpskog pićenceta švicarskog gazde. Izdržat do kubanskog mohit!