Guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić (rođen u lipnju 1964. u Zagrebu) odgovore na pitanja za ovaj intervju pisao je u nekom londonskom taksiju, na iPhoneu i tipkovnici bez dijakritičkih znakova (bidna lektorica Ivana) pa je onda to prebacivao na kompjuter u bussines centru hotela da bi, konačno, sve stiglo do redakcije Telegrama. Doslovno, pet minuta prije deadlinea i zatvaranja ovog broja Telegrama.
Drugo Vujčićevo lice, baš i nije tako dobro i milo: proganja ga gotovo svaki od one 63 tisuće hrvatstkih dužnika u švicarskim francima koji su, doslovno, oguljeni do gole kože zbog divljanja tečaja švicarskog franka i manipulacijama hrvatskih poslovnih banka koje su im dale takve kredite. Za takve ljude, guverner Vujčić je osoba koja nije ništa napravila da ih zaštiti i kazni hrvatske banke u stranom vlasništvu.
Poziv u Vladu
Prije godinu dana, kaže relativno pouzdana priča, Vujčića je premijerZoran Milanović htio dovesti u Vladu, ali se ovaj nije dao na to nagovoriti. Neki ministri u Vladi to guverneru baš i nisu oprostili. Vujčić je, svakako, osoba koja je ovog tjedna (nakon refrenduma u Grčkoj i prijetećeg Grexita) poželjan i svakako upućen sugovornik. Razgovor smo započeli s pitanjem o raširenom tezom da je Hrvatska u iščekivanju grčkog scenarija za nekoliko godina.
Stvar je sljedeća: Hrvatska plaća 3,5 posto kamate na strane kredite, Grčka 4 posto. Je li ta blizina u kamatama između Grčke i Hrvatske opasna za nas?
Ta je činjenica prije svega odraz povoljnih uvjeta po kojima članice eurozone kreditiraju Grčku. Prosječna kamata koju Grčka plaća kreditorima iznosi 2,5 posto, a dospijeća duga razvučena su kroz dugačko razdoblje. Štoviše, da je Grčka ostala u programu, dio kamata bi joj bio oprošten, ili bi naplata bila odgođena pa bi na kamate izdvojila samo 2,6 posto BDP-a, otprilike na razini EU prosjeka.
Neovisno o tome, Hrvatska izdvaja relativno puno na kamate – šesta je među članicama EU po visini udjela kamata plaćenih iz proračuna u BDP-u, što pokazuje da je tzv. fiskalni prostor, odnosno mogućnost korištenja fiskalne politike za poticanje rasta, u Hrvatskoj iznimno ograničen.
Mnogi kažu da je Grčka prije deset godina u financijsko-monetarnim parametrima bila kao Hrvatska danas. Je li vas strah da bi za deset godina, što i nije tako dugo, mogli doživjeti grčki scenarij?
Politika fiskalne prilagodbe u Hrvatskoj nema alternative. Ona se još uvijek može provoditi u urednom režimu, uz neometan pristup financijskim tržištima, ali više je se ne može dugo odlagati. Nepovoljna dinamika kamata koje se plaćaju na javni dug i slaboga rasta mogla bi prije kraja desetljeća povećati javni dug iznad 95 posto BDP-a, a u takvoj je situaciji sposobnost nošenja s inozemnim ili domaćim poremećajima vrlo slaba.
Grčka ogluha
Ukratko, Grci ne žele ovako vraćati novac koji su, nota bene, posudili i potrošili. To je presedan koji ruši osnovne postavke funkcioniranja bankarstva koji postoji od pamtivijeka. Je li to jedini način da država i građani prežive u razdobljima snažnih recesija? Što mislite?
To nije prvi put da neka nacija izgubi pristup financijskim tržištima, ili se odluči na ogluhu, iako akteri obično nisu razvijene zemlje. Sam proces ogluhe nije reguliran, a za njom slijede pregovori u kojima vjerovnici restrukturiraju dug i obično otpisuju njegov dio. No, ogluha sa sobom nosi gubitak pristupa međunarodnim financijskim tržištima, što znači da ne postoji prostor za financiranje proračunskog manjka – država mora trenutno uravnotežiti proračun.
MMF postoji upravo zato da bi zemljama s otežanim pristupom financijskim tržištima omogućio da fiskalnu prilagodbu provode postupno, smanje troškove financiranja i ublaže nepovoljne efekte uspostavljanja održivih javnih financija na ekonomsku aktivnost.
Dužnosnici Europske unije kažu da se ne mogu otpisati dugovi Grčkoj jer bi isto tražile i druge, visoko zadužene države eurozone? Je li to, zaista, jedini održivi argument pritiska na Ciprasovu lijevu vladu u Ateni?
Prije svega, mora se pojasniti da ni otpis dugova neće riješiti grčke fiskalne probleme. Grčka je 2010. godine ušla u aranžman koji joj je omogućio da manjak, koji je u 2009. eksplodirao iznad 15 posto BDP-a, postupno smanjuje tijekom više godina. U sklopu aranžmana već je provedeno restrukturiranje i otpis velikog dijela duga privatnim kreditorima, banke su 2011. otpisale polovicu grčkog duga koji su držale, a otplatu ostatka prolongirale uz povoljnije kamate. Grčka bi, da nije bilo programa, bila prisiljena na mnogo bržu i intenzivniju fiskalnu prilagodbu s još težim posljedicama na rast. Grčka još nije postigla tzv. primarni proračunski višak, odnosno višak prihoda nad rashodima prije izdvajanja za kamate, što znači da daljnja štednja nema alternative – ona će se morati provoditi neovisno o tome otpiše li se dug ili ne.
Drugo, i puno značajnije, za sada nije jasno kako članstvo u eurozoni može koegzistirati s ogluhom na javni dug. Naravno, ne postoje formalni mehanizmi za izbacivanje zemlje iz eurozone, ali ako se državne obveznice ne mogu koristiti kao kolateral za kreditne linije od Europske središnje banke, država ostaje efektivno odsječena od financiranja. A ako se Grčka odluči na izdavanje vlastite valute, to će najveću štetu nanijeti upravo Grčkoj. Aktualna je politika umjesto očekivanog rasta za ovu godinu Grčku uvukla u novu duboku recesiju.
Dobro, je li barem dio eurozone umro nakon grčkog referenduma?
išljenja o tome se razlikuju. Neki doista smatraju kako sadašnje stanje pokazuje da monetarna unija nije neopoziva i da se slični scenariji mogu ponavljati i u budućnosti, što bi moglo oslabiti koheziju eurozone i izložiti slabije članice bijegu investitora. S druge strane, inzistiranje institucija na provedbi pravila može spriječiti moralni hazard i time ojačati eurozonu. Financijsko tržište je ono koje će dati konačan sud. Za sada su reakcije bile vrlo blage, daleko od bilo kakve panike, što znači da za sada ne postoji percepcija da bi mogući izlazak Grčke na bilo koji način ugrozio funkcioniranje eurozone.
Što kažete na ruske ponude u servisiranju grčkog duga? Je li to uopće održiva ponuda ili politički spin iz Kremlja?
Nisam upoznat s postojanjem bilo kakve ponude toga tipa, mada na umu treba imati da je i sama Rusija zbog niske cijene nafte i nametnutih sankcija trenutno u nezavidnoj gospodarskoj situaciji.
Moj prijatelj Yannis
Da ste nekim slučajem guverner grčke središnje banke, pretpostavljam, ne bi vam bilo lako. Što biste vi napravili, jeste li sa Stournarasom ikad razgovarali o stanju u Grčkoj?
Naravno da jesam, Yannisa dobro znam. Mislim da on, u okvirima svojih mogućnosti, radi ono što u ovakvoj situaciji može. Priopćenje za javnost koje je prije nekoliko tjedana objavila središnja banka Grčke bilo je vrlo dobro i hrabro. Središnja banka je reagirala onako kako neovisna institucija i treba, vodeći računa o realnostima i interesima nacije. Pa i pod cijenu sukoba s politikom u izuzetno osjetljivu trenutku.
Na neki način i Hrvatskoj narodnoj banci se prigovara da je neaktivna u rješavanju gospodarske krize u Hrvatskoj. U kuloarima se ponekad za vas čuje “onaj komodni guverner”. Smeta li vas to?
Tu takozvanu neaktivnost spominju oni koji vrlo malo ili ništa ne znaju o radu središnje banke. Ne razumiju niti instrumente monetarne politike niti regulacije bankovnog sektora, odnosno prudencijalne politike.
Pa onda ne shvaćaju ni izuzetno ekspanzivan karakter trenutne monetarne politike, kao ni to da ona u svojim dometima ovisi o strukturnim karakteristikama gospodarstva, na koje nema utjecaja. Činjenica da se u području monetarne politike, makroprudencijalne politike i stabilnosti financijskog sustava u Hrvatskoj postižu najbolji rezultati, prema ocjenama svih relevantnih međunarodnih institucija, najbolji je komentar takvih ispraznih floskula.
Mi u HNB-u smo, naravno, otvoreni za bilo kakvu vrstu kritike i rasprave, no ona mora biti utemeljena na argumentima, suvislim prijedlozima, analizama, a ne na izmišljanju ispraznih etiketa. To je rasprava koja nedostaje općenito u Hrvatskoj, a posljedica je prije svega manjka kompetencija.
Našli ste se u škripcu između banaka-vjerovnika i građana-dužnika u problemima sa švicarskim frankom. Zbog pritiska na euro mogao bi jačati švicarski franak. Slažete li se s time?
Što će se događati s tečajem eura prema švicarskom franku izuzetno je nezahvalno prognozirati. To nitko u ovom trenutku ne zna. Kao što se nije znalo niti 2005. kad sam na to upozoravao. Prve reakcije tržišta na eskalaciju krize u Grčkoj su bile blage, rekao bih blaže nego što je to većina sudionika na tržištu očekivala. Što je dobro i za nas jer niti je došlo do značajnog pada eura niti do rasta premije na rizik Hrvatske. Politika HNB-a je, kako uvijek ponavljamo, održavanje stabilnosti tečaja kune prema euru, što znači da je kretanje tečaja kune prema trećim valutama, dolaru, švicarskom franku, jenu ili bilo kojoj drugoj valuti, nešto na što HNB nema utjecaja.
Kako je raditi u državi u kojoj šef banke prijeti ministru financija? Kakvi su vaši odnosi s vodećim bankarima u Hrvatskoj?
O tome saznanja imam samo iz novinskih napisa pa to ne mogu komentirati, osim da se nadam da se takvo što nije stvarno dogodilo jer bi, naravno, bilo potpuno neprimjereno.
Mi u HNB-u razgovaramo s bankama o raznim stvarima, no najviše doticaja banke, po prirodi posla, imaju sa sektorom nadzora.
Često nisu sretne s potezima HNB-a, kao što je na primjer bio slučaj sa strožom politikom rezervacija kada su banke snažno lobirale na sve strane, od politike do medija, protiv te regulative, no na kraju mislim da i same uvide kako, iako su te regulacije u suprotnosti s kratkoročnim ciljevima banaka i bankara, one podupiru dugoročnu financijsku stabilnost bankovnog sustava, pa tako i zemlje.
Što je posao središnje banke. Ono što zamjeram bankama je da često, a to dočujemo od njihovih klijenata, nespremnost za davanje kredita, u direktnom kontaktu s klijentima, prebacuju na HNB. Uvjeravajući ih da, eto, ne mogu dobiti kredit zbog tobože strogih pravila HNB-a. Što, naravno, nema veze s istinom. Banke same odlučuju koga će kreditirati, a koga ne. To nije politika koju vodi HNB. Barem ne otkad smo u tržišnoj ekonomiji.
Populizam i banke
Bankari se jako ljute na Vladu zbog, kako kažu, populizma u rješavanju problema švicarskog franka. Jesu li zamrzavanje tečaja i ostali Vladini pokušaji zaista populizam?
Populizam je obično usmjeren na najugroženije segmente društva, a ovdje se o tome ne radi. Sve intervencije su do sada bile linearne. Činjenica je da niti jedna zemlja u kojoj postoje krediti u švicarskom franku nije toliko intervenirala u iznos otplata, odnosno prebacila toliki dio troška anuiteta na banke. Kao rezultat zakonskih intervencija, prosječna razlika između rate kredita u francima i europskog ekvivalenta danas je manja nego što je bila na početku otplate, naravno sada u korist europskih kredita.
Konkretno, za kredit od 80.000 franaka podignutih na 22 godina, koliki su prosječni iznos i ročnost stambenih kredita u francima, početna je rata iznosila otprilike 2100 kuna i bila je za 300 kuna niža od rate europskog ekvivalenta.
Danas je rata istog tog kredita u francima za otprilike 200 kuna veća od rate europskog ekvivalenta. Bez zakonskih intervencija ta bi razlika bila pet puta veća i premašivala bi 1000 kuna.
S druge strane, već dulje upozoravam na potrebu rješavanja položaja najugroženijih dužnika, kojima ni ograničavanje tečaja ni kamatne stope ne mogu pomoći. Njima i dalje sjedaju ovrhe, umjesto da se u sklopu radne skupine dogovori rješenje koje bi im omogućilo oslobađanje rezidualnog duga i stanarska prava, ako već zbog gubitka posla i pada prihoda ne mogu zadržati nekretninu. HNB je predložio i način na koji je to moguće napraviti.
Sukob dvaju Borisa
Neki kažu da između vas i ministra financija Lalovca postoji latentni sukob. Oko čega, ako smijemo znati, a ako ne postoji, zašto Lalovac između redova proziva središnju banku?
Ministar i ja redovito komuniciramo, a naše dvije institucije redovito surađuju, pa ne vidim zašto bismo bili u sukobu. Ne moramo se u svemu slagati, ali ne znam niti jednog ministra financija s kojim sam se u svemu slagao, no to ne znači da smo u sukobu.
Što vas drži izvan izvršne vlasti? Vladi bi dobro došao stručnjak vašeg profila.
Trenutno sam na izuzetno važnoj i odgovornoj funkciji i cilj mi je taj posao raditi na najbolji mogući način jer o tome u velikoj mjeri ovisi stabilnost zemlje. Pogledajte što se događalo u drugim zemljama kad središnje banke nisu dobro obavljale svoj posao, bilo monetarne politike, bilo regulacije bankovnog sustava, od susjednih zemalja do EU zemalja tijekom ove krize na dalje. Ili se sjetite što je bilo u našoj povijesti kad središnja banka te zadaće nije dobro obavljala. Koliko je to bilo skupo. Izostanak financijske nestabilnosti u Hrvatskoj nakon šest godina recesije mislim da dovoljno govori o poslu koji sada radim i zašto mislim da je važan.
telegram.hr
wpDiscuz