Zamislite ovakvu Britaniju.
U stvarnom vremenu.
Danas.
Velika Britanija, članica G7, stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, kraljevina s višestoljetnim parlamentarnim poretkom.
I sad, jednog jutra, ni kriva ni dužna, budi se u sustavu koji joj je skrojen negdje drugdje.
Jer, ima sad UK svog Visokog predstavnika.
Njemačkog, recimo.
Nijemca, u britanskoj rezidenciji u Londonu.
Nijemca kojeg, zanimljivo, nije potvrdilo Vijeće sigurnisti, ali su ga “prihvatile prijateljske sile” iz Berlina, Pariza i Bruxellesa.
I tako naš Njemački Visoki predstavnik sjedi u Londonu, s Bonskim ovlastima koje, gle čuda, ne pišu u Ustavu UK, ali ih je on baštinio od svog prethodnika, pa od prethodnika tog prethodnika, sve dok se nije izgubilo trag odakle to zapravo dolazi.
I jednog dana — eto dekreta.
Kriminalizira vođu Škotske.
Prvakinju Škotske nacionalne stranke.
Bez suđenja, bez zakonskog procesa, bez odluke suda UK.
Nametne zakon mimo svih pravila, kojim se svako zalaganje za referendum o neovisnosti smatra kaznenim djelom “ugrožavanja ustavnog poretka”.
I sad gledate kako policija Londona privodi lidericu Škotske.
Kako škotski parlament šuti pod prijetnjom suspenzije.
Kako BBC prenosi priopćenje Visokog predstavnika koji objašnjava da je to “u interesu svih građana UK” i da se “time čuva mir i stabilnost”.
A onda, naravno, dolazi povjerenik.
Posebni bosanski povjerenik za UK.
Jer to je sad “europski slučaj”.
Zove se — Karen, recimo.
Karen Pierce.
Bosanska izaslanica za Veliku Britaniju.
I Karen stane pred kamere, sa savršenim engleskim akcentom i diplomatskim osmijehom, i kaže:
“UK je i dalje krhka. Posebno zbog postupaka Škotske. Moramo pomoći UK da ostane funkcionalna. Znamo da pitanje prava Sjevernih Iraca veoma brine zajednice u Sjevernoj Irskoj, i spremni smo razgovarati o tome.
No UK može ući u EU samo kao funkcionalna država. To znači da svi moraju poštovati odluke Visokog predstavnika i da nitko ne može biti iznad zakona.”
I sad zamislite da ste Sjeverni Irci.
Koji, u ovom paralelnom univerzumu, igraju ulogu Hrvata u BiH.
Znači — vi ste konstitutivan narod, ali vam Englezi biraju predstavnike.
Kad god zatražite da sami birate svog člana britanske vlade — to je “komplikacija”.
Kad Englezi donesu zakon kojim vam blokiraju pravo na vlastiti jezik, obrazovanje, kulturnu autonomiju — to je “građanski napredak”.
A kad prosvjedujete — stiže Karen iz Sarajeva da vam objasni da “se ne smijete vraćati na stare podjele”, da “morate gledati u europsku budućnost”, i da je “stabilnost važnija od procedura”.
I tako vam izgleda Bosna i Hercegovina danas.
Uloga Škotske — Republika Srpska.
Uloga Sjeverne Irske — Hrvati u Federaciji.
Uloga Visokog predstavnika — njemački namjesnik koji donosi zakone koje nema pravo donijeti.
I uloga Karen — strana izaslanica koja, da se nađe u istoj situaciji u svojoj zemlji, vikala bi “Rule of law! Colonialism! Outrage!”, ali ovdje, za Bosnu, to prodaje kao “normalno”.
Pitanje na kraju:
Gospođo Karen, zamislite da vama Englezi i Škoti biraju predstavnike u Belfastu.
Zamislite da vam Nijemac iz Londona smjenjuje škotsku vladu.
Koliko bi trajala takva UK?
Koliko bi britanski narod pristao na takvu “funkcionalnost”?
A zašto to tražite od BiH — od zemlje koju, očito, poznajete samo iz telegrama i briefing papira?
I sad — da ne ostane nedorečeno — zamislimo da nam Karen na ta pitanja odgovori.
Na pitanje broj jedan:
“Gdje u Daytonu piše da OHR može smjenjivati političare i donositi zakone?”
Na pitanje broj dva:
“Kako je to demokracija ako Hrvate biraju drugi?”
Na pitanje broj tri:
“Zašto je Bošnjacima dopušteno blokirati, a Srbima i Hrvatima nije?”
Na pitanje broj četiri:
“Hoćete li priznati da Bonske ovlasti nisu u Daytonu?”
I nakon svih tih “odgovora” — koje smo već čuli stotinu puta — ostaje samo jedno da joj se kaže, ljudski, balkanski, bez diplomatskog šminkanja:
Karen, draga, dok na ova pitanja ne odgovoriš jasno, konkretno, pravno utemeljeno — de, Boga ti, začepi.
Dosta je više čajanki po Sarajevu i Zagrebu s pričama koje ne bi prošle ni u tvom Westminsteru, a kamoli u Ustavu BiH.
BiH nije britanski protektorat. Hrvati nisu Sjeverni Irci da im drugi biraju vlast. A Visoki predstavnik nije europski Kraljev komesar.
Kad pročitaš Dayton, kad naučiš članak po članak, pa kad možeš odgovarati bez floskula — javi se. Dotad — ušuti.
/POSKOK/
wpDiscuz
