Dvije nove nesreće

Višestranačje u našoj zemlji, onoj s nijemom himnom, postalo je još višestranije. Odcijepljeni i od manira cijepljeni Željko Komšić odveo je nešto nesreće iz SDP-a, da potraži sebi neku novu sreću u Demokratskoj fronti. Što kaza moj prika Senad, u „Demokratskoj bojišnici“. Tući će se, do posljednjeg principa, za mjesta na kojima će moći odlučivati za svoju dobrobit i za dobrobit drugih. Nekako mi se to „demokratska“ i „fronta“ nekako ne slaže, ali Željko K. je i inače poznat po samoglasnom nesuglasju. Doduše, bori se i rukama i nogama za ono što misli. Zapravo, i rukama i nogama pokušava nadomjestiti oskudan čaršijski vokabular. U priči mu dobro dođe i bečenje očiju, mahanje rukama, dizanje prsta, isturanje ramena naprijed… Viđao sam ja to i tamo, uz Neretvu, gdje sam prohodao i naučio letvom mahati, iz luka strijelu ispaliti, i na Aveniji, gdje sam naučio padati i dizati se. Nije Željku bilo lako tamo gdje je odrastao. Nije lako ni nama s novom frontom koju otvara. Možda uz Blaža Kraljevića i druga Tita, stavi i sliku generala Montgomeryja, ili Romela. Dobar vojskovođa svakoj fronti dobro dođe.
 
___________piše: Veselin Gatalo l pogled.ba
Druga kolektivna nesreća je stranka koja je nastala cijepanjem HSP-a. Ljudi koji na zidu imaju samo sliku Blaža i Ante, nisu mogli izdržati… Hm, ne znam što nisu mogli izdržati. Valjda su pomislili da su bolji od ostalih u HSP-u. Ne znam nikoga tko je gori od onih u HSP-u, ali osobno mislim da i među njima ima onih koji nisu tako loši da oko sebe ne mogu pronaći i gore. Inače, kad iz HSP-a kakav kadar dođe na funkciju u kakvom poduzeću, brže-bolje nastoji prekinuti sve odnose s HSP-om, da se ne sramoti. Jer, zbog druženja s polusvijetom, čovjek lako može ostati bez posla.
Ni Jakob Finci ni Dervo Sejdić neće ni u jednu od ove dvije stranke. Ni njima još nije jasno zašto su tužili državu, ili barem Sejdiću nije. Njegovom, romskom narodu, od njegove tužbe nije nimalo bolje. Rasizma neće nestati, i ne samo to, u ovoj zemlji se o rasizmu i dalje neće pričati. Nije popularno, popularan je samo nacionalizam. A Roma ima svih vjera. Živi su dokaz, usprkos tvrdnjama Svetlane Cenić, vječite zloslutne analitičarke, da siromaštvo a ne nacionalizam dijele ljude. Eto, Romi se ne razdvajaju po vjeri i naciji, a OHR i međunarodna zajednica, USAID, Soroš i ostali zgubiredovi ih ne plaćaju za to. U međuvremenu, vlasti BiH nemaju snage, kao ni do sada, uhititi Vasilija Kačavendu, unatoč inkrimirajućim dokazima, ni nakon što su svi vidjeli za njegov veseli videouradak. Umjesto da ga skleptaju, vežu lisičinama i vode, oni se snebivaju. Hodže, popovi i fratri, izgleda, imaju monopol na grijeh. U međuvremenu, ljudi ljude ubijaju po kućama. Pri uhićenju, ekipa državne televizije ide i snima gdje uhićeni žive. Nevladine organizacije postavile brojač korupcije, kao, on nešto računa. A košta skoro pola milijuna maraka. Pogledajte film „Božji grad“. Sve smo mu bliže. U međuvremenu, imamo kao krivce nacionalizam, Sejdića, Fincija. I, za utjehu, dvije nove, sasvim svježe i nevine stranke.