„Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ovim ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake, u protivnom, snosit će teške posljedice“ ove riječi su 31.05.1992. godine pročitale spikerice Senija Džafić i Jadranka Vejo – Rečević na Radiju Prijedor a iste su proizvele smrt četiri hiljade devedeset tri Bošnjaka, sto osamdeset dva Hrvata, logore Omarska, Trnopolje i Keraterm te etničko čišćenje preko pedeset hiljada nesrpskih stanovnika.
Kemija Hodžić l poskok.info
U Prijedoru rat još uvijek traje. Svake godine, Bošnjaci i Hrvati, noseći bijele trake na rukama mole prijedorske vlasti sačinjene od istih onih ljudi koji su ih prije dvije decenije ubijali, odvodili u logore, mučili, silovali i protjerivali, da im dopuste izgradnju spomenika za sto dvoje ubijene djece Prijedora.
Od dvanaest prijedorskih zločinaca koji su osuđeni pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Hagu, svi su do danas pušteni na slobodu osim Miomira Stakića koji je osuđen na četerdeset godina zatvora.
Prijedor je grad s najviše masovnih ubistava u BiH nakon Srebrenice. U logoru Keraterm je u samo jednoj noći ubijeno blizu sto devedeset zatočenika, u logoru Omarska između dvjesto i tristo, u selima Bišćani, Rizvanovići, Rakovčani, Čarakovo i Hambarine je dvadesetog juna devedeset druge ubijeno nekoliko stotina muškaraca, žena i djece, dok je u Kozarcu nakon ulaska srpskih snaga dvadeset šestog maja iste godine ubijeno preko sedamsto Bošnjaka.
Zahvaljujući riječima s početka teksta i zločincima koji su ubili preko četiri hiljade Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru, formiran je entitet Republika Srpska. Ista se nalazi u samostalnoj i nezavisnoj državi Bosni i Hercegovini, no te države u manjem joj entitetu nema.
Nema ni njenih predstavnika koji će štititi interese bošnjačkog naroda jer donacije su odavno nestale, pa su ostali samo oni kojima su kojekakva vijeća naroda i skupštine siguran izvor prihoda.
Oni su Bošnjaci koji štite interese Bošnjaka skrušenom šutnjom nad fašističkim ideologijama u manjem entitetu. Oni su Bošnjaci koji jednom godišnje posjete Prijedor kako bi se fotografisali sa bivšim logorašima, izrazili zabrinutost zbog situacije u kojoj se bošnjački narod nalazi, sjeli u državni automobil i otišli kako bi obrazli i naredne godine na isti dan dospjeli u javnost kao zaštitnici ugroženog bošnjačkog naroda u manjem entitetu.
U manjem entitetu države Bosne i Hercegovine, esenesdeov odbornik Dragoslav Kabić, kojem država Bosna i Hercegovina plaća da štiti interese građana ove države je tražio da se sankcionišu organizatori obilježavanja Dana bijelih traka u Prijedoru, jer smatra da Bošnjaci i Hrvati nikada nisu morali nositi bijele trake, te da je to sve bošnjačka propaganda.
SNSD, na čelu sa predsjednikom nam države Miloradom Dodikom, smatra da je vezivanje bijele trake bila ratna oznaka raspoznavanja srpskih oružanih pripadnika u odbrani grada Prijedora.
Niti je ko uspio saznati od koga su se branili junaci koji su ubili sto dvoje djece, niti je država Bosna i Hercegovina sankcionirala one koji bi trebali a ne štite interese građana Bosne i Hercegovine.
U Prijedoru, gradu u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na obali rijeke Sane, nema države Bosne i Hercegovine, ali je ostala ideologija zbog koje je rijeka Sana krajem prošlog vijeka nosila tijela ubijenih Bošnjaka i Hrvata. Danas su u Prijedoru, gradu u kojem je ubijeno preko četiri hiljade Bošnjaka i Hrvata, kreatori tih ubojstava Radovan Karadžić i Ratko Mladić, heroji.
Danas se u Prijedoru žrtve izvinjavaju zločincima. Danas u entitetu Republika Srpska nema bošnjačkih političkih predstavnika, a zahvaljujući njima, ni Bošnjaka uskoro biti neće.
#dobrojutroBosnoiHercegovino