Petak, 14 lipnja, 2024

I KATOLIBANI IMAJU PRAVO NA MIŠLJENJE: Plitak je taj potok (pravde…)

Must Read

Predizborna samopromocija aktualnog predsjednika države u premijerskog kandidata Rijeka pravde, pokazala se, čak i prema procjeni razočaranih ljevičara, kao egzibicionistička parada koja godi (samo) tome egocentriku s Pantovčaka. Rezultat izbora, nakon kojih je Milanović (konačno) zatvorio usta, zato i jest logičan.

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Svi su se, ali baš svi, Dan poslije pitali gdje je nesuđeni premijer. Dobro, bilo je nerealno očekivati da se Zoran Milanović oglasi prije podne, on se, naime, budi malo teže. I puno kasnije. Ipak, kako je dan odmicao, bilo je sve čudnije i čudnije što se rodonačelnik Treće republike ne oglašava. Pa, valjda se, ipak, probudio?! Čekao se, naime, odgovor na pitanje: Hoće li nastaviti sa svojim naporima da sastavi, kako je najavljivao, vladu nacionalnog spasa, ili će nakon podbačaja Rijeka pravde, koja je osvojila samo 42 mandata, koplje baciti u trnje?

Pozdrav iz Bruxellesa

A onda je stigla vijest kako je Andrej Plenković već u Bruxellesu na izvanrednom summitu čelnika članica Europske unije posvećenom vanjskopolitičkim temama, prije svega situaciji na Bliskom istoku nakon iranskog napada na Izrael. Neki iz izborno više-manje posramljene ljevice u Hrvata požurili su kazati kako je premijer otišao po svoje mišljenje, a oni objektivniji konstatirali su kako Plenković održi nekoliko sastanaka dok se Zoki ne probudi. Dijelom, ne beznačajnim, i to je odgovor na pitanje zašto je, kako su je nekoć krstili kumovi iz SDP-a, stranka opasnih namjera pregazila Rijeke pravde k’o plitak potok. Treći put zaredom. Kako bilo, pobjednička je stranka na društvenim mrežama prenijela izjavu svoga predsjednika da će vrlo brzo formirati novu saborsku većinu te kako se stranačko čelništvo s nekim potencijalnim koalicijskim partnerima čulo još u izbornoj noći, a i kako se razgovori nastavljaju.

Čime je zapravo replicirano onima koji vjeruju kako je moguće formirati manjinsku vladu oko SDP-a, o čemu su nakon objavljivanja izbornih rezultata sanjali čelnica Možemo Sandra Benčić i samoražalovani lider socijaldemokrata Peđa Grbin. Usprkos tomu što je HDZ (uz malu, ali uistinu malu) pomoć partnera osvojio više glasova od cjelokupne ljevice. Doda li se tomu i kako su i desni Domovinski pokret i Most treća i četvrta stranka po izboru Hrvata (i ostalih), jasno je kako je Hrvatska ostala desno (od centra). Gdje, u biti, i treba biti.

A onda, negdje, u doduše rano, poslijepodne, iz sna, koji je vjerojatno više ličio na noćnu moru, prenuo se – predsjednik te na Facebooku zahvalio svim hrvatskim ljudima što su izišli na izbore. Pri čemu nije propustio afirmirati svoju – gotovo bizarnu – odluku da Hrvati za Hrvatski sabor glasuju u srijedu. K’o nikad…

Ljevičarski mit(ovi)

Bio je, veli, potaknut idejom kako će tako na izbore izići veliki broj građana, što je, po nekakvom hrvatskom (ljevičarskom) mitu, jamstvo pobjede oporbe. Iako je, međutim, izlaznost bila iznad 60%, pobjednik je bio onaj isti od prije četiri godine. Potom se dotaknuo i Ustava, ma koliko je to za njega ovih tjedana klizav teren. „Hrvatski Ustav jasan je: mandat za sastavljanje nove Vlade može dobiti samo osoba koja dokaže da uživa potporu 76 zastupnika izabranih u Hrvatski sabor“, otkrio je rupu na saksiji taj, inače, flagrantni kršitelj Ustava.

I, ma koliko ljevica bježala od istine, razočarani ljevičari vrlo solidno raspoređeni po hrvatskim medijima, nesretni što je praznik demokracije u Hrvatskoj pokazao kako je HDZ i dalje nedodirljiv, ovaj put čak i unatoč brojnim aferama. Tako jedan komentator rezignirano rabi sportsku prispodobu da je neka momčad dobra samo onoliko koliko joj protivnička ekipa to dopusti. „SDP već dugi niz – ne godina, nego desetljeća – svojom jalovošću HDZ-u sve dopušta. A sad je otišao i korak dalje; Dopustio je influenceru s Pantovčaka da cijelu stranku stavi u službu svoje egzibicionističke parade iza koje ni jednog trenutka nije stajala težnja da se ova zemlja pretvori u bolje mjesto za život, nego da se ugodi taštini razmaženog egocentrika. Što je u startu nemoguća misija, jer se Milanoviću, baš kao i SDP-u, ne može pomoći“, drži ovaj analitičar koji je inače već davno prežalio vladajuću stranku, a sad već uopće ne dvoji kako će (vrlo) lako osvojiti matematičku većinu – potrebitih, naime, 76 ruku u Parlamentu.

Srbi (ne) trebaju Hrvatskoj?!

Sugerirajući pritom, i dalje vrlo potresen rezultatom od 17. travnja, kako će pobjednici potražiti partnere među gospodom s malo fleksibilnijim shvaćanjem morala… No, hoće li HDZ-u  uistinu biti baš jednostavno formirati vlast? Kao matematički najizglednija opcija nameće se Domovinski pokret koji je osvojio 14 mandata, što bi uz HDZ-ov 61 ovu koaliciju dovelo na sam prag Hrvatskog sabora. Imaju, međutim, ove dvije stranke vrlo burnu predizbornu povijest, i to praktički u samom finišu kampanje.

Tako je, primjerice, nositelj DP-ove liste u 4. izbornoj jedinici Mario Radić poručio biračima kako im predstoji izbor između Rijeke pravde ili simbolički druga Tite te, s druge strane, koalicije s Miloradom Pupovcem i SDSS-om ili simbolički Draže – ali kako oni na to neće pristati. Slijedom čega treba podsjetiti kako je izborni slogan SDSS-a bio: „Srbi trebaju Hrvatskoj“, a, evo, Radić u aluzijama poručuje: „Srbi lažu, oni vole Dražu.“ Jasno, ovo je Radićevo prizivanje Čiče zaprepastilo Plenkovića, pa mu je posvetio znatan dio jedne konferencije za novinstvo, čudeći se u kakav su ga kontekst smjestili.

No, ubrzo je i premijer zaprepastio i DP-ovce i znatan dio Hrvatske. U izborno predvečerje procurila je, naime, snimka sa zatvorenog sastanka HDZ-a na komu je govoreno o bivšem hadezeovcu, a aktualnom lideru DP-a: „… Taj Penava…, moja bi baba pokojna mogla biti gradonačelnica Vukovara s lovom koju mu država svaki dan daje… To su kvarni ljudi. Zli ljudi s kojima nećemo imati posla. Nemojte biti zavarani, ‘joj to su desni, naši su Hrvati’. Nisu. Oni su srušili Kolindu, sutra će srušiti nas. To morate znati“, upozorio je čelnik HDZ-a.

Informativni razgovor u Kumrovcu

Teško, dakle, verbalno topništvo s obiju strana. Ipak, već dan-dva nakon izbora uspostavljeni su kontakti na razini užih rukovodstava i nagoviješteno kako bi već uskoro moglo doći do sastanka na komu bi se konkretnije govorilo o koaliciji ovih, zapravo, prirodnih saveznika. Još, međutim, u izbornoj noći Penava je kazao kako ni u kom slučaju neće s Pupovčevim SDSS-om, a i kako je kombinacija s Možemo nemoguća misija. Rečena je srpska stranka stari hadezeovski partner, na inače opće zgražanje hrvatske desnice budući da joj je osnivač ratni zločinac Goran Hadžić. Uz to, odnos Pupovca i (stranačke) bratije prema Domovinskom ratu, Vukovaru poglavito, u najmanju je ruku kontroverzan. Slijedom čega je DP-ovo adaktiranje te stranke u poslijeizbornom razdoblju potpuno logično.

No, manjinskih je ruku u Saboru osam, a srpske su tri (dakako…). Gotovo, dakle, peterostruko manje negoli DP-ovih, pa je, evo, dojam kako bi Milorad bekrija (konačno) mogao otići u povijesnu ropotarnicu. Ali, baš kao što je rečeni Radić prizivao (sile nečiste!), pojavio se još jedan remetilački čimbenik – Tito, da ‘prostite. Naime, u Kumrovcu je najviše preferencijalnih glasova osvojio načelnik Općine Robert Šplajt iz redova HNS-a, partnera HDZ-a, koji je, eto, i u zavičaju maloga Jože pobijedio Rijeke pravde.

Problem je pak to što je Šplajt uoči izbora, nakon što su Srbi navijestili kako će Ljubičicu Bijelu deložirati iz Kuće cvijeća, izjavio za Hinu – da ga cijeli svijet čuje! – kako podržava ideju povratka toga bivšega osrednjeg bravara kući. Budući da DP ima (gotovo) isti odnos prema trostrukom narodnom heroju i đeneralu Draži, Plenković će vjerojatno morati obaviti informativni razgovor s prvim čovjekom Kumrovca.

Mangupi iz vlastitih redova

Jasno, bit će to, s obzirom na koalicijski kapacitet Titina zemljaka, lakši dio posla. Ključ je summit na komu će sjesti jedan preko puta drugoga Plenković i Penava. Do kojega, po općem sudu, vukovarski gradonačelnik mora disciplinirati neke svoje pobočnike, ponajprije Mislava Kolakušića koji je već najavio kako (oni…) neće podržati ni HDZ ni SDP jer, misli, oko njih treba podići sanitarni kordon. A uz njega je i Ivan Vilibor Sinčić – vječita nagazna mina.

Sve u svemu: Hrvatska je glasovala, sada počinje (možda) teži dio posla – biranje! Pri čemu treba znati kako svaka stranka ima problem s mangupima u vlastitim redovima./HMS/

- Advertisement -

1 COMMENT

Subscribe
Notify of
guest

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

1 Comment
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Последний

Dodik za Jerusalem Post: Nikada nije bilo mirnog suživota između Palestinaca i Židova, na isti način suživot nije moguć u BiH

Nemamo namjeru živjeti s onima koji rade na diskreditiranju srpskog imena, rekao je predsjednik Republike Srpske u intervjuu za...
- Advertisement -

Ex eodem spatio

- Advertisement -