Iako se, ali stvarno, nameće pitanje o tome zašto, zaboga, neko ko živi u lijepom, starom Louxemburgu, ima skromni dom od nekoliko stotina kvadrata u mirnom, bogataškom kvartu i treba brinuti o šestero djece, po cijele dane sjedi za tastaturom, troši internet k’o blesav i pravi spiskove izdajnika Bosne, Bošnjaka i tome slično, ono – to pitanje – uopće nije bitno. Puno je, naime, važnije drugo: ono o tome koliko cyber pretorijanaca treba predsjednik Stranke demokratske akcije, Bakir Izetbegović? Najprecizniji odgovor za sada je – puno, ako ne i još malo više.
Emir Imamović l Bljesak.info
„Na pitanje što misli o odnosu predsjednika hrvatske vlade prema stanju u BiH, Izetbegović je odgovorio da je Plenković oprezniji u izjavama i insistira na ‘normalnim zahtjevima’ poput izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH što je za Bošnjake prihvatljivo i spremni su tragati za odgovarajućim rješenjem“, rekao je Izetbegović za n1 televiziju prije puna i duga tri dana.
Enciklopedijski primjer
„Vidio sam te stvari odavno. Te stvari Čović ne pominje odavno jer to nema nikakve veze sa realnošću. Većina Hrvata živi s Bošnjacima i to se bez vojne sile ne bi moglo napraviti. To im ne pada napamet. Hrvati ovdje dobro žive. Ova politika gdje je Čović lično isfrustriran što ne sjedi u Predsjedništvu nema veze sa dobrim odnosima Hrvata i Bošnjaka. Čović neće dobiti treći entitet niti hrvatskog člana Predsjedništva“, kazao je Bakir Izetbegović prije davna dva dana za, opet, n1 televiziju, odgovarajući na pitanje o tome da li je HDZ-ovo insistiranje na izbornim reformama krinka pod kojom se reanimira Herceg-Bosna ili novim, postdejtonskim jezikom rečeno, formira treći enitet.
Ako je, a jeste i to, populist onaj političar koji se građanima i biračima obraća riječima koje oni žele čuti, pa makar sa realnošću imale veze koliko i kupaće gaće sa skijaškim skokovima, Bakir Izetbegović je enciklopedijski primjer populiste.
Inače, vrijedi kazati, Izetbegović je o „’normalnim zahtjevima’ poput izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH što je za Bošnjake prihvatljivo i spremni su tragati za odgovarajućim rješenjem“ govorio za hrvatski studio n1 televizije, onaj sa sjedištem u Zagrebu, dok je Čoviću poručio da „neće dobiti treći entitet niti hrvatskog člana Predsjedništva“ gostujući u bosanskohercegovačkom dijelu spomenute regionalne news televizije.
Sadržaj sa ove i one strane granice
N1, zna njihova publika, ne emitira isti sadržaj sa ove i one strane granice Bosne i Hercegovine i Hrvatske, pa je očito kako je čelnik SDA za hrvatske uši govorio ono što im godi, baš kao i za bošnjačke, samo što ta dva naroda imaju poprilično različite „audiofilske“ sklonosti.
Jakob Augstein, njemački novinar i izdavač, posinak Rudolfa Augsteina, osnivača uglednog „Der Spiegela“, je u jednom tekstu napisao kako nema politike bez populizma i da je populizam dobar ili loš onoliko koliko je dobra ili loša politika koja se na taj način bori za pažnju javnosti i naklonost birača.
Bakir Izetbegović se, međutim, ne bavi politikom, već pokušajima, sidranovski kazano, otkupa sirove kože, one vlastite. Nemoguće je, naime, čak i pod mikroskopom naći trag ozbiljnosti, političke i svake druge, u izjavama čovjeka koji je u jednom danu, za samo dvadeset i četiri sata, uspio reći kako je za Bošnjake prihvatljivo traženje rješenja za izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH – i promjenu zakonskog okvira u kojem se sada bira član predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, što zvuči slično, samo nije ni nalik – ali i da „Čović neće dobiti treći entitet niti hrvatskog člana Predsjedništva“.
Skakanje u usta i gutanje
Postoji, naravno, i mogućnost da Izetbegović, kada govori o famoznom traženju rješenja, misli na bespogovorno pristajanje HDZ-a i svih drugih aktera trenutnih pregovora o izmjeni izbornih pravila, na zahtjeve SDA – političke organizacije čiji se čelnik ponekad, ovisi od situacije, predstavlja kao samo jedan predsjednik jedne stranke, odnosno kao lider najbrojnijeg naroda u BiH.
Nije, međutim, najvažnije to što Izetbegović misli, već je najvažnije ono što on hoće i šta je sve spreman napraviti da ostvari cilj. A spreman je, u najkraćem, na gotovo sve – osim na rat – bez obzira koliko puta morao sam sebi skočiti usta i progutati nešto ružno.
Kada god je izbore gubio od Željka Komšića, Dragan Čović je rušio historijske maksimume podrške koju je dobijao među ovdašnjim Hrvatima. Usput je, valjda slučajno a sigurno namjerno, pokazao najdražim neprijateljima da je ponekad bolje ne održati izbore nego na njima riskirati poraz. Govorimo, naravno, o Mostaru, iznuđenoj dvanaestogodišnjoj glasačkoj apstinenciji i vladavini Ljube Bešlića koji je, kada je ostao bez Vijeća i pratećih demokratskih nedaća, najvećim hercegovačkim gradom upravljao sam i u skladu sa interesima stranke koja ga je instalirala.
Repriza poraza
Čovićeve prijetnje bojkotom narednih izbora su zapravo prilično hazarderske, jer je on moć crpio i iz izbornog zakonodavstva, a učvršćivao je – što je apsurdno svugdje osim u majci domovini svih svjetskih apsurda – Komšićevim pobjedama izvojevanim bošnjačkim glasovima. Milorad Dodik se, pak, na istu matricu kači kolegijalno, jer niti može onemogućiti održavanje izbora u Republici Srpskoj, niti će tamošnja opozicija propustiti priliku da ga se riješi.
Sa druge, pardon – treće strane, odgađanje izbora bi najviše koristilo Izetbegoviću i Stranci demokratske akcije kojoj prijeti repriza poraza sa onih lokalnih, samo uz gore posljedice. Jednostavno, niti SDA-u treba lider koji gomila poraze, niti će bilo kome trebati koalicioni partner koji će više tražiti nego što može dati zauzvrat.
Čelnik SDA se uspješno razotkrio sa dvije izjave u malo vremena: jednom kojom se pokazuje kooperativnim tamo gdje nema šta izgubiti, a nije zgoreg ostaviti dobar dojam, te drugom kojom sebe prikazuje kao narodnog heroja, dok ostalima – prije svega Fahrudinu Radončiću i Dini Konakoviću – crta granice izdaje koje ne smiju preći pa makar taj prelazak podrazumijevao i stabiliziranje federalnih prilika.
Stranka važnija od države
Jedini način da SDA ne doživi poraz na izborima je da izbora ne bude i da dosadašnja HDZ-ova blokada formiranja nove Vlade Federacije dobije novo pogonsko gorivo za stare kadrove. Uostalom, ako je Čović blokadom održao Jelku Miličević na mjestu šefice entitetskih financija, može i Izetbegović Novalića na onom premijerskom, samo ne i na isti način. Njegov je, očito, kompliciraniji i podrazumijeva, uz ostalo, ili kontinuitet neprincipijelnosti ili nerealno veliku međunarodnu pomoć u prihvatanju svih zahtjeva SDA. Kako drugog neće biti, ostaje samo ono što je i rekao: odbijanje svih prijedloga HDZ-a, posljedična „mostarizacija FBiH“ koja, treba li reći?, više odgovara onima koji će ostati na funkcijama nego onima što bi ih se mogli dokopati u slučaju pobjede.
Rizična je to operacija koju nije teško pročitati pa je se mora braniti na sve načine, računajući i regrutaciju novih jasmina i novih mulahusića koji će slobodan pristup internetu koristiti za slobodan govor mržnje uperen prema svima osim prema Malom Princu i njegovoj politici u kojoj je poželjna borba protiv korupcije, ali u SDP-u; u kojoj se zagovara građanska BiH, ali tek nakon što se prebroje Srbi i Hrvati u institucijama; u kojoj se brane dejtonski principi, ali ne i konstitutivnost; u kojoj se grlo dere od suverenizma, a guzica na Erdoganovom kauču; u kojoj… Ma u kojoj je, kako je sam Izetbegović rekao, stranka važnija od države. Njemu posebno.
Nisam puno čitao, do dijela gdje kaže: “Čović lično isfrustriran što ne sjedi u Predsjedništvu…”
Još jedan autor koji ili je slijep ili se pravi glup
na zalost ne pravi se …on je od rodjenja glup
Dobro vidi, ali razuma (pameti) nema!!!
Znate li onaj vic kada je Draškov glasnogovornik okupio Banjalučane i rekao im:
„Dobri moji Banjalučani, imam dvije loše vijesti za Vas 🙁 , Prva loša vijest je, od danas će gradonačelnik Draško početi da koristi čuveno PRAVO PRVE BRAČNE NOĆI 🙁 !“
„Ali to je nemoguće 🙁 !“, zakukaše Banjalučani, „pa svi znamo da je Gradonačelinik peder 🙁 !“
„E, upravo smo stigli do druge loše vijesti 🙁 … „, zabrinuto će glasnogovornik 🙁 …
samo treci bh spasava
HR Herceg-Bosna!!!
Kad na vrbi grozdze rodi,sto bi rekli nikad a ti sanjaj jos uvjek.
Ako ne HR Herceg Bosna, možda HR Bosna i Hercegovina, jer su i bošnjaci većinski etnički Hrvati, pa bi se država BiH sastojala od RS i HR BiH.
pasos spremaj za Neum debilu
Tvoj komentar je ogledalo nepismenog pojedinca.Nije suvisno kometarisati al nadaj se nadaj, mozda ti se snovi ostvsre jednog dana a mozd nikad.
Muslimani su zaboravili onu staru ” od nameta nema selameta” a nekada su to rado pjevali.