Popis stanovništva u BiH je vruća politička tema. Hoće li na kraju biti više Bošnjaka, Muslimana ili Bosanaca (i što tu koja riječ znači), koliko će biti katolika a koliko pravoslavaca, koje su političke implikacije rezultata popisa… Sva ta pitanja redovito iskaču u novinskim člancima i podižu prašinu.
Međutim, osim političke dimenzije popisa koja ne prestaje biti uzrokom neslaganja brojnih dobro upućenih građana (a još više onih manje upućenih) koji se po televiziji i novinama prepiru, potrebno je sagledati još jednu jako bitnu dimenziju.
Popis stanovništva će progutati hrpu novca! Novca koji ne pada s neba, i kojeg u BiH nikad nije bilo dovoljno, a posebno ga kronično nedostaje otkad je opća kriza, te je pola države u tragikomičnoj situaciji što se tiče vlasti.
Prema informacijama koje ovih dana izlaze u medijima, popisivanje će građane BiH koštati blizu 50 milijuna maraka. Neosporna je potreba države da se popiše njezino stanovništvo, jer vlade koriste ove podatke strateški – koliko ima mladih i radno sposobnih, koliko stanovništva je završilo višu ili visoku spremu… Ali moramo li potrošiti 50 milijuna maraka?!
_______pišu: Mile Čuvalo, Vinko Krasić | poskok.info
Analizirajmo skupa prošli popis u Hrvatskoj. Razmislimo koje su greške susjedi napravili, pa se zamislimo nad nama samima. Popis u RH je održan u proljeće 2011. Što mislite, koliko im je trebalo da izbace smislene rezultate? Koliko ih je cijela stvar koštala?
„Ko ne zna, tako radi“: Kašnjenje, neučinkovitost, glodavci…
Iz Državnog zavoda za statistiku u RH su najavljivali stvar na sljedeći način: „Na Popisu 2011. planiran je angažman do 15.000 popisivača, 2.000 kontrolora, 180 instruktora i 45 koordinatora. Također je predviđen angažman od 400 osoba na poslovima obrade podataka nakon samog popisivanja. Sudjelovat će i članovi županijskih popisnih povjerenstava i povjerenstava ispostava te voditelji popisnih centara. Točan broj sudionika ovisit će o prilikama i potrebama na terenu“.
U BiH se trenutno planira 25 000 popisivača, čak 66% više, plus ostali zaposlenici kojih će biti još barem nekoliko tisuća. Očito imamo viška novca u proračunu.
U Hrvatskoj se na kraju tek oko zadnjeg Božića (2012.) doznalo „o broju stanovnika prema spolu, starosti, državljanstvu, narodnosti, vjeri i materinskom jeziku“. Zapitajmo se – kome uopće trebaju podaci o tome što je bilo prije oko godinu i pol? Vlada bi trebala moći donositi odluke na temelju recentnih i preciznih, a ne zastarjelih podataka.
Nadalje, sama metoda kojom se sve to provelo je krajnje neracionalna.
Popisivači, tisuće njih, su obilazili Hrvatsku oko mjesec dana, i u milijune formulara unosili podatke – tko si, u što (ne) vjeruješ, šta si završio od škole… Nakon toga su skupili te ogromne hrpetine papira i poslagali ih u skladišta, te doveli JOŠ ljudi da se sve ono što se upisalo u te papirne formulare digitalizira skeniranjem istih, što je potrajalo još 19 mjeseci. Nejasno je zašto se država u vrijeme kad se u proračunu treba uštedjeti svaka kuna odlučuje na ručno prikupljanje podataka, ručno prebacivanje podataka u elektronički format, te skladištenje fizički osjetljivog papira koji čeka da ga stotine radnika obrađuju mjesecima. Na kraju su vlaga i miševi uništavali papir, a sve skupa je potrajalo praktički godinama i koštalo 175 milijuna kuna, te ispalo dobrim dijelom beskorisno.
Kako se moglo bolje
Danas svaki klinac ima smartphone (pametni telefon).
Danas taj smartphone ima više snage i mogućnosti nego su imala „prava“ velika računala pred koju godinu.
Što sa smartphoneom?
Pa na njega, ili na tablet koji je slična stvar, se može instalirati aplikacija koja će izgledati isto kao formular u koji se olovkom upisivalo tko je Hrvat, a tko Mađar.
Što se time dobiva?
Dobiva se to da popis traje mjesec dana, točno onoliko koliko popisivačima treba da obiđu sve domove sa smartphoneima, i nema višegodišnje obrade, nečitljivih podataka, vlage, miševa, troškova skladištenja, dodatne radne snage koja digitalizira hrpe papira… Jer su podaci jednom unešeni u smartphone pohranjeni digitalno i spremni za obradu i korištenje.
Kako izgleda računica koja pokazuje uštedu? Trenutni troškovi su 175 milijuna. Na nabavku smartphonea bi se potrošilo oko 8 milijuna kuna. Ne bi bilo 19 mjeseci plaćanja dodatne radne snage od 400 ljudi što košta 60-ak milijuna, kao ni nabavke papirnih formulara što košta oko 1,3 milijuna (http://bit.ly/vlAMlC, http://bit.ly/gE5Qqx ). Okvirno, to izgleda ovako:
175 + 8 – (60,8 + 1,3) = 120,9.
Time su troškovi smanjeni za oko 35%, a vrijeme do objave rezultata popisa za oko 95%.
BiH ponavlja istu grešku
Nažalost, ništa nismo naučili, i ponašat ćemo se kao da je ovo 1900. godina, a ne 2013. Svi ti silni milijuni su mogli pokrenuti nekoliko tvornica ili subvencionirati primjerice poljoprivredu. Ali dok razvijeni svijet raspravlja o detaljima, kod nas ni elementarne stvari nisu složene kako treba…