PREGOVORI o novoj austrijskoj vladi koji čini konzervativna Narodna stranka (ÖVP) i desno-ekstremna Slobodarska stranka (FPÖ) trajali su dva mjeseca i proizveli koalicijski ugovor, odnosno program rada od 180 stranica.
To je jedan od pokazatelja da novi austrijski kancelar Sebastian Kurz, ujedno lider narodnjaka, i vicekancelar Heinz-Christian Strache, predsjednik FPÖ-a, imaju pred sobom ozbiljnu i dobro razrađenu agendu čiji je cilj u skladu s vlastitim namjerama dugotrajno transformirati austrijsko društvo. Najavili su smanjenje poreza, fleksibilizaciju radnog prava (pa će se ubuduće moći raditi i 12 sati dnevno i 60 sati tjedno), strogu politiku prema azilantima i smanjenje izdataka za integraciju useljenika i niz drugih reformi koje svjedoče da će nova austrijska vlada biti pozicionirana desno i u ekonomskoj i u socijalnoj politici.
Kada je riječ o odnosima snaga u vladi, Kurzovi ljudi imaju osam resora, a Stracheovi drže njih šest, no treba napomenuti da su među njima važna ministarstva poput obrane, unutarnjih i vanjskih poslova i infrastrukture. Austrijska ministrica vanjskih poslova ipak nije članica FPÖ-a, nego neovisna stručnjakinja za arapski svijet i bivša diplomatkinja Karin Kneissl.
Novi ministar unutarnjih poslova pisao govore za Jörga Haidera
Mnogo više kritika u javnosti izazvalo je imenovanje Herberta Kickla za ministra unutarnjih poslova koji je svoju političku karijeru započeo kao pisac govora Jörga Haider, pokojnog lidera FPÖ-a poznatog po nizu verbalnih ispada i provokacija. Kickl je u Stracheovu FPÖ-u postao još važnija figura, glavni tajnik stranke koji je i osmislio neke od najviše polarizirajućih stranačkih slogana, poput “Dom umjesto islam” i rimujući “Wiener Blut – zu viel Fremdes tut niemandem gut” odnosno “Bečka krv – previše stranog nikome ne čini dobro”, s kojim se Strache neuspješno kandidirao za gradonačelnika Beča. Već sada se može predvidjeti da bi Kickl mogao biti grudobran cijele vlade i da će na sebe privući niz napada opozicije i kritički nastrojene javnosti. Za desetak tisuća prosvjednika koji su se danas okupili u centru Beča kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo novom vladom, nazivajući ih “nacističkim svinjama”, Kickl će neprijeporno biti crvena odnosno crna krpa sve dok bude vodio svoj resor.
No europska politika prelazi u nadležnost ureda kancelara, čime 31-godišnji Kurz – koji je danas postao najmlađi premijer u Europi – signalizira da ne želi Austriju odvesti u izolaciju niti je priključiti Višegradskoj skupini, o čemu je svojedobno maštao Strache. Dapače, Kurz je za njemački Bild dao i nekoliko znakovitih izjava o tome kako cijeni Angelu Merkel i raduje se daljnjoj dobroj suradnji s njom, kao i o dubokim i prijateljskim vezama Njemačke i Austrije, a Strachea je natjerao da se javno izjasni kao podržavatelj Europske unije.
Ekstremna desnica je prepustila Kurz vođenje europske politike
Pitanje odnosa prema EU ključno je za opstanak ove koalicije jer ambiciozni Kurz ne želi Austriju priključiti postojećim kritičarima poput mađarskog premijera Viktora Orbana, niti Austriju pretvoriti u neliberalnu demokraciju, nego zapravo cilja na nešto mnogo veće: pomicanje Europske pučke stranke udesno, nakon desetljeća centrizma pod ogromnim utjecajem Angele Merkel. Kurz vidi sebe kao utjelovljenje budućeg političkog pravca EPP-a, a slijedom toga i Europske unije, što znači da se ne želi izolirati od velikih igrača poput Francuske i Njemačke, nego se pozicionirati kao europski lider bez kojega se ne mogu kovati planovi o budućnosti Unije. Stoga bi mu bilo kakve populističke eskapade Stracheovih ljudi u odnosu na EU mogle pomrsiti planove te će biti zanimljivo pratiti razumije li FPÖ da će svoj euroskepticizam morati posve žrtvovati ako žele provesti unutarnjopolitičke reforme koje su im na srcu.
Prvi signali pokazuju da je Strache na to spreman – dok su se ovog vikenda finalizirali planovi o imenovanju nove vlade u Beču, europski desničarski populisti poput Marine Le Pen i Geerta Wildersa su se sastali i javno zazivali propast EU-a. Donedavno bi na tom susretu Strache bio neizbježan sudionik, sada ga nije bilo, a FPÖ je poslala tek nekog anonimnog stranačkog predstavnika da ne ispadne kako su se preko noći odrekli svoje dugogodišnje politike.
Iz Bruxellesa također dolaze signali da nova austrijska vlada neće biti izolirana niti odbačena, kao kada je 2000. FPÖ prvi put ušao u koalicijsku vladu kao junior partner, zbog čega je ostatak EU-a Austriji uveo sankcije. Kritike koje je uputio povjerenik Europske komisije Pierre Moscovici su kamilica u poređenju s burnim reakcijama i kategoričkim osudama od prije 17 godina. U poređenju s onime što se događa u Poljskoj i Mađarskoj, nitko ne očekuje da će Austrija tako zaglibiti u kršenje europskih vrijednosti, a niti ih ne žele gurnuti u zagrljaj Orbana i Jaroslawa Kaczynskog, stvarnog lidera Poljske koji na premijerskoj poziciji drže svoje poslušnike. Naravno, nitko u Bruxellesu nije pretjerano sretan time što kroz sudjelovanje FPÖ-a u vladi jedna ekstremno desna i populistička stranka ima dio vlasti u članici EU-a, no ono što se 2000. činilo kao nevjerojatan i neprihvatljiv razvoj događaja u međuvremenu je postalo donekle neizbježno, s obzirom na promjene ne političkoj karti Europe i uspon desnih populista.
Strache podržava Dodika i Republiku Srpsku
Hrvatska ima određenih razloga za zabrinutost zbog nove austrijske vlade i to ponajviše zbog FPÖ-a. Naime, Strache i njegova stranka odavno su poznati kao jedni od rijetkih podržavatelja Milorada Dodika i Republike Srpske na europskoj političkoj sceni, između ostaloga i jer time osiguravaju podršku značajnog dijela austrijskog biračkog tijela koje je srpskog porijekla, dakle parsto tisuća potencijalnih glasova. Strache i Dodik su se i više puta susreli, a Strache je svojedobno izjavio i da podržava referendum RS-a o odcijepljenu od Bosne i Hercegovine, pa treba obratiti pažnju kako će se ministrica vanjskih poslova koju su predložili odnositi prema regiji.
Srpska politika kao nikad prije sada ima saveznike u institucijama službenog Beča i teško je vjerovati da u vanjskoj politici spretni Aleksandar Vučić to neće znati iskoristiti, s obzirom na to da sa Sebastianom Kurzom već njeguje bliske odnose. Uostalom, kod prethodne kratkotrajne blokade Srbije koju je pokrenula Hrvatska nije samo službeni Berlin intervenirao, nego je i Beč odigrao ključnu ulogu u tome da Hrvatska odustane od svojih stavova.
Za Hrvatsku bi ta konstelacija odnosa mogla biti naročito problematična ako se zbog nekih bilateralnih tema odluči na ponovno blokiranje približavanja Srbije Europskoj uniji te nam preostaje tek nada da bivši diplomati Andrej Plenković i Kolinda Grabar Kitarović kao aktualni sukreatori hrvatske vanjske politike imaju ideju kako se u svemu tome konstruktivno postaviti. Dosad to u vanjskopolitičkim izazovima nisu iskazali, pa je u najgorem scenariju moguće da se Zagreb zahladi odnose ili se čak posvađa i, povrh svih ostalih susjeda, s Bečom, koji će unutar EU-a pojačano lobirati za srpske interese.
Gordan Duhaček l index.hr
wpDiscuz