Iz zajedničkog izvještaja američkih sigurnosnih službi “Procjena prijetnji diljem svijeta”, što su ga Senatu predstavili Daniel Coats, direktor National Intelligence, Gina Haspel kao direktorica CIA i drugi, iščitava se da sve sigurnosne agencije SAD-a, do posljednje, imaju sasvim drugačiju sliku prijetnji iz svijeta nego što je ima Donald Trump. Za razliku od njega, u izvještaju stoji da ISIL u Siriji i Iraku još uvijek ima tisuće militanata, da Kim Jong-un i dalje ima nuklearne snove, Rusija je 2016. “ciljala američku izbornu infrastrukturu”…U izvještaju od 42 stranice, što su ga zastupnici u Senatu na stolove dobili u utorak, spominje se i Balkan i to nimalo bezazleno, iako je riječ o samo dvije rečenice.
“Zapadni Balkan će tijekom 2019. skoro sigurno ostati u stanju određenog rizika od nasilja niske razine i, moguće, otvorenog vojnog sukoba. Rusija će nastojati iskoristiti etničke tenzije i korupciju na visokim razinama kako bi spriječila sposobnost država u toj regiji da se nastave približavati EU-u i NATO-u”, stoji pod kategorijom “Balkan”.
Da je riječ o sasvim ozbiljnoj količini pažnje posvećenoj Balkanu, pokazuje i to što je izvještaj po opsegu sličan prostor posvetio Turskoj, Velikoj Britaniji i Brexitu i sličnim sigurnosnim situacijama za koje je jasno da spadaju među najviše prioritete obavještajaca SAD-a. Hrvatske se tiče i dio u kojem se ističe prijetnja ultranacionalističkih, rasističkih pokreta po Europi.
U izvještaju se navodi prognoza po kojoj će ekstremna rasistička i ultranacionalistička desnica po Europi posezati za “nasilnim taktikama”, da će prekogranično surađivati, sve protiv useljenika u Europi. Navodi se da su prethodne dvije godine predstavljale uvod u ovakav scenarij, posebno u Francuskoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji, gdje su pojedinci povezani s takvim skupinama napadali rasne i etničke manjine, političare, a u nemalom broju slučajeva vlasti su ih u tome uspjele spriječiti.
Što se tiče Balkana, političke napetosti odranije su poznate. Srbija nasuprot Kosova oko sjevera ove bivše jugoslavenske pokrajine, danas samostalne države. Makedonija i Grčka koje su nedavno ipak s tankom većinom s obje strane granice uspjele u parlamentima postići sporazum oko službenog imena Makedonije kao republike, što Rusiji sigurno ne može biti drago jer to znači otvaranje puta Makedoniji prema EU i NATO.
Republika Srpska s Dodikom, kojega Putin učestalo prima kao dragog gosta, i sukobljeni nacionalizmi bošnjačkih i hrvatskih stranaka. Nacionalisti s Vučićem u Srbiji, opet uz određene čvrste veze prema Putinu. Desnica u Hrvatskoj, pri čemu se pamti ruski interes za banke, naftno-plinski biznis i slično, a ne zaboravlja se niti avantura Tomislava Karamarka oko pokušaja podvaljivanja ruskog kapitala kroz hrvatsku tvrtku za gradnju nuklearne elektrane u Finskoj prije samo nešto više od dvije godine kao i neke druge odnose.
Crna Gora koja se uspjela othrvati pokušaju državnog udara, navodno s vezama opet prema Rusiji. Foreign Policy je prije nešto manje od jedne godine istaknuo BiH kao mogući izvor krize na zapadnom Balkanu. Samo mjesec dana poslije Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije, spominjao je u Europskom parlamentu neočekivano dramatično:
“Ako se ne otvorimo zemljama u toj iznimno kompliciranoj i tragičnoj regiji, ako im ne pružimo europsku perspektivu, imat ćemo ponovno rat u tom području kakav smo imali 1990-tih.”
Bilo je to u danima u kojima je na veliku scenu stupio Emmanuel Macron, u kojem su si članice EU liberalnih demokracija priznale da se Europa suočava s fascinacijom nacionalizama, ekstremne konzervativnosti i desnog populizma, te u kojem je EU uspjela pronaći način za okupiti se nasuprot Donaldu Trumpu i njegovim praktično miniranjem napora svijeta da se zaustave klimatske promjene, te nasuprot Vladimiru Putinu i njegovom autoritarnom modelu vladavine s tendencijom kopiranja sličnih državnika po EU.
Od stvari koje se direktno tiču Hrvatske, zajednički izvještaj američke sigurnosne zajednice Senatu navodi da gospodarskom rastu EU-a ozbiljno prijete “trgovinska trvenja” između SAD-a i Kine, te Brexit. U slučaju izlaska Velike Britanije iz članstva, a bez dogovora o Brexitu, tzv. “tvrdi Brexit“, Velika Britanija pretrpjet će veliku ekonomsku štetu, ali i EU, iako bitno manju.