Što bi na terenu predstavljalo razgraničenje, a šta korekcija granica, kao i šta svjetske sile kažu o ovim predlozima rešenja za Kosovo koji se sve jače lansiraju iz Beograda i Prištine?
O tome svemu govoreno je u emisiji „Svet sa Sputnjikom“, diplomatom Zoranom Milivojevićem i bivšim generalima Mitrom Kovačem i Božidarom Delićem.
Zemlje Zapadne Europe poput Velike Britanije i Nemačke rezolutno su reagirale protiv „promjene granica“, a Rusija i Kina su iznele jasan stav da ne odustaju od podrške Srbiji na liniji međunarodnog prava, podsjeća Milivojević.
„Rusi su se ogradili sa tri točke koje je Zaharova iznela u Beogradu, a kineski ambasador u Beogradu je rekao da smatra da se uopće ne treba odricati prava na Kosovo i Metohiju. Po njihovom iskustvu, treba imati strpljenja, kao što su oni imali kada su u pitanju Hongkong i Makao, ali u suštini smatraju da Srbija sa tim ne bi trebala uopće trgovati“.
Kada su u pitanju tri ruska stava, Milivojević kaže da su oni potpuno razumljivi.
„Prvi je da o KiM ne treba razgovarati kao o posebnom slučaju, i to se potvrdilo jer on to zaista i nije.
Drugo, podsjetili su da nije bilo referenduma. Oni to navode zbog Krima, jer je tamo mnogo čistija i jasnija situacija. Treće je da je međunarodno pravo i dalje važeće i da Srbija treba da ima to u vidu i da vodi računa. Dakle, odbijaju priču da se Kosovo i Metohija dovedu u bilo koju drugu poziciju osim onoga što je sadašnje stanje. To nije država, pod mandatom je UN, i u tom kontekstu mora i da se rješava“, dodaje Milivojević.
Diplomat smatra da su dobre strane novih inicijativa za Kosovo reakcije koje su pokazale da kosovsko pitanje nije mrtvo i da stvar nije završena. Naglašava da smo svjedoci novih međunarodnih okolnosti — Zapad je sve više podijeljen, a Rusija i Kina jačaju svoju globalnu poziciju i argumenti Srbije za rješavanje statusa KiM dobijaju na snazi.
Milivojević navodi i slabosti Vučićevog prijedloga za razgraničenje — otvoreni su unutarnji frontovi i politički i sa Srpskom pravoslavnom crkvom, a predsjednik sugerira na odricanje od dijela teritorije.
General major i predsjednik Euroazijskog bezbednosnog foruma Mitar Kovač kaže da je minulih godina mnogo toga urađeno naopako po budućnost rješavanja kosovskog pitanja: Administrativna linija je pred narodom prikazivana kao neka propusna linija, govorili su nam da to nije granica i da će se praviti montažni objekti koji će se brzo demontirati, da će na istim punktovima biti i organi Republike Srbije i privremenih vlasti iz Prištine.
Kako je vreme sazrijevalo, Kovač kaže da je ta administrativna linija sazrijevala do granice.
“Nema prostora za razgovor o promjeni granica na Balkanu i Europi nakon Drugog svjetskog rata, a to se zapravo ne može učiniti ratom. Njemačka kancelarka je u pravu kada kaže da granice u Europi i na Balkanu ne bi mogle biti promijenjene. Mislim da to Srbija treba inzistirati. Treba razgovarati o rješavanju kosovskog problema, ali samo unutar međunarodno priznatih granica Republike Srbije “.
Kovač kaže da nije pitanje aktualne vlasti da rješava Kosovo i Metohiju, da to nije pitanje jedne generacije u srpskom narodu, a ni samo Republike Srbije. To je, tvrdi, pitanje i Republike Srpske i dijaspore, ali i Crne Gore, jer je i ona izvorno srpskih država, koja je pogrešnim putem promovirana u antisrpsku tvorevinu.
Milivojević naglašava da teritorija mogu razmijeniti samo suverene države i da bi razmjena u slučaju Kosova značila da Srbija sama sa sobom nešto razmjenjuje i da se nečega odriče.
“Ako se uopće složio, Srbija će priznati Kosovo kao neovisnu državu, koja je namjera nekih. Kad se govori o podjeli, imajući u vidu faktičko stanje, Srbija na neki način kontrolira trećinu teritorija Kosova i Metohije, a kad se govori o razmjeni teritorija, to je nešto drugo. Pokazalo se da Thaçi otvara pitanje južne Srbije. Taj koncept bi uključivao povratak Srbije na granice prije balkanskih ratova, a to je opasna teza. Ljudi su zaboravljeni 1956. godine kada je Središnji odbor općine Leposavić priključio Kosovu političkim motivima kako bi se podigao demografsku strukturu. To su ozbiljne stvari o kojima treba pričati “, prisjeća se diplomat.
Umirovljeni general Božidar Đelić smatra da je projekt razgraničenja započeo mnogo prije Vučića, ali da nije imao nikakvih pisanih tragova.
“Osjećala sam sporazum o Bruxellesu na svojoj koži, jer do svoje potpisivanja nisam osjećala da idem izvan zemlje. Porijeklom sam iz Đakovice i mogao sam slobodno putovati iu Prizren, Đakovicu, Dečane, Peć, ali su mi ti putevi zatvoreni nakon potpisivanja Briselskog sporazuma “.
Kovač, ipak, smatra da za Srbiju dolaze bolja vremena, a to što pokušavaju nas prisiliti da se nešto dogodi što prije jeste prvenstveno u interesu zapadnih zemalja. On kaže da je njima potrebna lažna država Kosovo, gdje će imati bezgranično pravo baziranja snaga i borbenih sustava u kontekstu sukobljavanja s Rusijom, i da zato žure da što prije postignu to rješenje sa Srbijom.
“Sve dok potpis nije potpisan, oni znaju da dugoročno ne mogu ozbiljno raditi na Kosovu, a to znaju i vlasti u Prištini. Svjesni su da se u promijenjenim okolnostima srpska država vrlo brzo može vratiti na to područje. Srbija ne bi trebala žuriti u bilo kojem smislu. Treba se boriti za nepromjenljivost međunarodno priznatih granica i za visoku autonomiju albanskog naroda na prostoru Kosova i Metohije “, kategoričan je Kovač.
(Sputnjik)