Daytonsku Bosnu i Hercegovinu mogli bi spasiti upravo oni koji je napuštaju. Nitko ne nanosi toli politički udar Daytonu, i nitko ga toliko ne ruši koliko ljudi koji napuštaju Dayton.
Masovno napuštanje Daytona nije pljuska samo političarima u BIH. Nego i SAD-u i međunarodnoj zajednici u BIH. Njihov pokus prestaje postojati. Omiljeni dječak Balkana nestaje. Ljudi odlaze. Odlaze. Djeca Daytona ne vjeruju u ovaj sistem,
Novo ustavno rješenje, promjene domaćih paradigmi, izmjena kompletnog poreznog sustava, i svašta još nešto morat će se naprosto dogoditi budu li Međunarodna zajednica, i domaće političke elite imale volje da BIH opstane.
U suprotnom BIH neće opstati.
I to ne zbog tog što će ju razoriti unutarnji ili vanjski neprijatelj nego će ona, naprosto, ekonomski krahirati.
Nikola Zirdum l poskok.info
Računica je dosta jednostavna. BIH godišnje napusti oko 50.000 njenih građana. Iseli ih se oko 40. Mortalitet uzme još 10.000 godišnje. Negativan prirodni priraštaj u suštini znači 10.000 mladih ljudi manje. Samo od onih koji su ostali. Gdje je izgubljeni potencijal priraštaja iseljene dijaspore? Njega nitko i ne računa.
BIH s ovakvim ubrzanim iseljavanjem srlja ka neodrživom ekonomskom bezdanu.
Porezni sustav koji hrani uhljebe već stenje. Nema više tko da im zarađjuje plaće.
Političke krize koje će se javiti kao posljedica nestašice novca, koji će biti nedovoljan za financirati skupi državni aparat dovest će do socijalnih nemira.
Socijalni nemiri bit će nekontrolirani. Nitko ih neće nadzirati. Buknut će ne samo pred Najdražom ambasadom. Nego širom BIH. To neće biti homogene grupe. Parole koje budu nosili , o da , bit će i nacionalističke.
Jedni će biti ljuti na druge. Palit će se novi passati. Letjet će s prozora menadžeri i dužnosnici.
Ako elite ne usvoje novi paket reformi, i novi Ustav, ako sve tri strane ne odustanu od dijela zacrtanih ciljeva, skupa s njima i međunarodna zajednica, od mitomanije Bosne Bosanaca koju agresivno nameću, i ako BIH ne postane pogodno mjesto za ulaganje i privlačenje investicija umjesto mjesto privlačenja ISIL-ovaca, ekonomisti prognoziraju da već 2020-e nastupa ne krah. Nego potpuni kaos.
U suštini sistem je već počeo krahirati, održava se na samoj ivici ponora.
Pitanje je hoće li dominantne politike biti toliko glupe da ekonomsku krizu iskoriste za raspad zemlje, koja košta i života i sudbina, pitanje je što će tu učiniti i svjetske isle, ili će biti nešto mudrije 90-ih te sjesti za stol i učiniti čudo: Proglasiti novi ustav BIH, federalne zemlje s tri entitetske vlade, i jednom građanskom državnom kao sublimatom nacionalnog i građanskog i tako dati građanima šansu da imaju normalnu i jeftinu državu. I građansku i troetničku. Modernu EU federaciju.
Potrošnja u BIH nije sve manja, ona je drastično manja, tvrtke ne uzimaju sve manje kredite od banaka, uzimaju ih drastično manje, jer su procjenile da ih neće moći vraćati. To je počeatk kraja.
Banke, stvarni krojači našeg siromaštva, već su mjesecima u panici. Plasman kredita ne ide. Tamo gdje banke krenu zatvarati poslovnice tamo se kuju mrtvački kovčezi države.
Kažu da bankrot neke zemlje nastupa u trenutku kada se štednja sirotinje gomila, u panici, a krediti velikim igračima više se ne mogu prodati. Jer tvrtke procjenjuju da posao više ne ide.
Banke ne smanjuju kamate jer je rizik poslovanja u BIH toliki da ispod postojećih ne mogu.
BIH postaje zemlja starog stanovništva i mlade dijaspore. Dijaspora opet može slati novac, no on je nedovoljan da 2.5 milijuna ljudi u BIH preživi. Asimilacijom dijaspore u Europljane, kidanjem veza, smanjit će se i dotok svježeg kapitala. MMF neće davati novac državi penzionera. Jer penzioneri ga vratiti ne mogu.
Pitanje je je li broj od 2.7 milijuna ljudi uopće realan.
Za deset godina u BIH će ovim tempom, biti manje 700.000 ljudi. Jer postupak nestajanja i iseljavanja nije linearan. On ide po krivulji, drugog, možda i trećeg reda.
Za 20 godina preko milijun i pol ljudi falit će u BIH.
Nemoguće je predvidjeti razvoj događaja, no iseljavanje produktivne radne snage, ali i potrošača, pogubno djeluju na ionako krhku BH ekonomiju.
Doći će dan, kada će Valentin Inzko , ako bude živ, i ako bude tu, a on će uvijek biti živ, i uvijek će biti tu, morati posuditi građanima dio plaće, ako bude želio da BIH i dalje postoji.
Do tada, dok netko u BIH ne shvati, da nije moguća BIH kakvu zamišlja Sarajevo, niti onakva kakvu zamišlja Banja Luka, a ni onakva kakvu zamišlja Mostar, do tada čekajmo veliki prasak. Kada će se MontyDayton urušiti. I mašimo našoj djeci dok odlaze.
Oni su to zaslužili. Neko bolje podneblje. I nek im je sretno.