KANAL NA HRVATSKOM JEZIKU: Civilizacijsko, a ne vitalno pitanje Bošnjaka…

Dok nije bilo riječi o kanalu na hrv. jeziku, dok su Hrvati gunđali na program FTV-a kao nešto što je očito loše, jednoumno, partijsko, cenzurirano i naklonjeno političkim vizijama samo jednog naroda u BIH, tada se  obrana i zaštita te utvrde korupcije i mržnje prema drugačijem,  svodila  na fraze kako je FTV profesionalan i kako  radi junački, gotovo revolucionaran posao borbe protiv fašizma i kriminala. Dokaz objektivnosti FTV-a svodio se na činjenicu kako ga eto napadaju nacionalisti svih boja. I hadezelijeni, i dodikisti i SDA-ov kapitalistički establishment i kako na nju, silnu, frču i srpski popovi, i hrvatski fratri, (ne i bošnjački) i bošnjačke hodže a ona se, takva silna, bori i  ne da.
Čak i nakon video blamaže u kojoj slučajni socdemokrat Zlatko Lagumdžija u slučajnom prolazu kroji prilog slučajnom novinaru Babiću, imputirajući mu  što da reče na TV, nitko od njih, poštenih, marljivih i pravde željnih Građana, Revolucionara, Demokrata, njih kojima je pravica iznad svega, a ljubav prema građanskom i istini životni kredo, nije smogao snage reći da je FTV sramota BH društva, sramota medijske povijesti BIH i prljava i prosta partijska ćelija SDP-a po svojoj političkoj kontroli ravna televiziji Bjelorusije.

__________piše: Nikola Zirdum l poskok.info
Danas kad je pitanje kanala na hrvatskom jeziku, osim političkih, dobilo i svoje pravne obrise, i kada je potpuno jasno da u toj priči , bošnjačke  dugoročno gube, blokirale one taj kanal ili ne, najedanput gorljivi branitelji efteveizacije BH društva svi redom priznaju kako je ta kuća do sada nudila loš program i loše kadrove,  nedovoljno zastupala hrvatski  jezik, kulturu i tradiciju i ono što je najbitnije potpuno izignorirala pogled na noviju povijest i  istinu iz perspektive tog manjeg federalnog  naroda.
Sada jasno priznaju da je FTV  indoktrinirala i ideologizirala umjesto da je informirala. Sada sami tvrde da je FTV  služeći jednoj partiji financijski došla na rub  samouništenja. No vidi logike,  to  je to tek argument više da taj kanal treba popravljati umjesto praviti novi. Ono, priznali smo da smo bili kurve, ali to je  utoliko argument više da uložite u nas još love, da se popravimo i da budemo sveci.
Kojeg li lijepog događaja.
Isti oni koji su svakog neistomišljenika koji se usudio kritizirati FTV mafiju, nazivali već sutradan fašistom i kriminalcem s prvih medijskih linija iste te sramotne FTV fronte, danas ko papagaji ponavljaju praktički te iste teze zbog kojih su druge napadali, priznajući da je  FTV loš i nikakav i  vapijući – dajte da ga popravimo samo nemojte ići dalje s tim TV kanalom na hrvatskom.
Kako bijedan ,proziran i loš nacionalizam.
Kako jadan strah od gubitka ekskluzivnog prava na indoktrinaciju i pozicije.
Drugi važan argument , tvrde  julnoši jednoumlja, jeste taj kako bi uspostavom tv kanala na hrvatskom postojeći FTV servis postao praktički bošnjačka TV. What the fuck?
FTV je dakle , prema njima , i hrvatska TV? Po čemu? Po teletekstu koji je kompletan na bošnjačkom jeziku? Po broju uposlenih Hrvata koji je manji od 8%, po usvojenoj bošnjačkoj istini  na posljednje dvije decenije povijesti BIH? Koji to argument ima menagment FTV-a da dokaže kako je ta TV kuća i hrvatska TV?
Sav smisao FTV-a od osnutka do danas, svodio se političku ideologizaciju, što svakako nije i ne smije biti posao javnog TV servisa, koji je po defaultu sluga,  servis svih građana.   Huškanje svojih gledatelja na političke ideje koje nisu odgovarale politici SDP-a, ili pak službenoj povijesti u Bošnjaka  bila je i ostala praksa te TV kuće, sve donedavno dok ju nije preuzeo SDA. Sada napadaju sve one koji nisu na fonu SDA i koji nisu u skladu s bošnjačkim poimanjem novije povijesti.
Tako je i nastao konstrukt “nas patriota”  i njih zločestih, konstrukt  genocidnih  Srba, i fašistoidnih HercegBosanaca i nas dobrih velikih Žrtava, koji nismo ćerali nikoga nego su samo ćerali nas, konstrukt koji je upravo ta TV kuća najmasovnije medijski fetišizirala sve ove godine. Tako je nastala TV kuća koja prenosi dženazu osuđenom ratnom zločincu Deliću, jer on je naš, od patriotskog metka, dok s druge strane vrišti kada nogometna ekipa u Mostaru nosi ime po isto tako osuđenome Dariju Kordiću. Tu je zločin FTV-a , što se proglasio eksluzivnim tumačem BH istine.
Svoje gledatelje emocionalno su ucjenjivali i getoizirali plašeći ih upravo hrvatskim i srpskim getima do te mjere da nikakav politički dijalog, dogovor i progres u ovakvu TV kuću nije niti mogao biti moguć. Svaka priča o rekonstrukciji zemlje koja bi došla od hrvatskih političkih elita na FTV-u nije dočekana kao ravnopravna, dobronamjerna i legitimna ideja. Sve što je rečeno o trećem TV kanalu,o hrvatskoj  izbornoj jedinici, entitetu, pa čak i velekantonu,  dočekivano je na nož.
Oni koji su zagovarali takve reforme  bili su FTV-ova omiljena meta, umjesto da budu ravnopravni gosti kojima bi bilo  ponuđeno da pojasne svoj legitiman stav. Posljedica toga je da zadnjih godina gotovo nijedan Hrvat koji je držao do sebe nije htio dati izjavu toj TV kući.
Danas pak,  neki drugi crtaju mape i okrupnjavaju kantone no začudo FTV ih ne napada. Budući da taj proces uspostave bošnjačkih monoetničkih kantona i jednog hrvatskog multietničkog, s naglaskom da Hrvati monoetnički ne smiju dobiti,  bošnjački establišment odobrava.
Direktna posljedica 20 godina  zla zvanog FTV ono je što gledamo danas:  Nikad veća podijeljenost društva, opća omraženost te TV kuće među malobrojnijim federalnim narodom, potpuno nepovjerenje prema federalnim institucijama i ogađenost ideje zajedničke države.
Oni koji su krojili program FTV-a, program međuetničke mržnje, medijskog rata i sotoniziranja svega što nije na fonu centralizma, mogu biti sretni što većina Hrvata u vrijeme političke propagande sarajevske kuhinje, gleda zapravo dnevnik susjedne Hrvatske. Razočarani državom i društvom u kojem žive, nekako se na pola sata radije osijećaju kao građani Hrvatske nego BIH. Iako se radi o privremenom virtualnom brijegu iz BH stvarnosti, HRT signal sačuvao je od šamara mnoge Igore Solde, Zvonimire Jukiće i ostale sinekure bošnjačkog nacionalizma na FTV-u koji jako dobro sve ove godine žive samo zbog činjenice da su , eto  i oni , jebi ga Hrvati.
Utoliko su smješnije teze onih koji kažu kako će formiranjem trećeg TV kanala doći do dodatne podjele BH društva. Ta teza u sebi implicira vrhunac sarajstanske gluposti i licemjerstva budući da se želi reći kako FTV navodno stoji na posljednjoj crti obrane nekakvog federalnog integralizma. Jadna je Federacija, štoviše mrtva je već, ako će ju FTV spašavati.
Umjesto da se postavi teza – hoće li Hrvati u FBIH blagonaklono sutra gledati na ideju zajedničke države ako u njoj budu imali vastiti kanal ili ćemo te iste Hrvate potpuno okrenuti protiv ideje države i staviti ih zauvijek u  isti politički  rov sa Srbima ako im čak i takvo pravo uskratimo. Pravo  koje je u Europi nešto što se ne propituje i što je standard demokracije.
I već proriču, bastardi jednoumlja, kako će to biti Čovićeva TV, oduzimajući , nesvjesni vlastitih predrasuda i šovinizma, sposobnost hrvatskom korupusu u BIH da uopće izgradi jedan demorkatski TV medij. Najslikovitiji primjer takvog šovinizma pokazao je Ahmed Burić u zadnjoj emitiranoj  emisiji Pošteno, koji je tamo nastupio ne kao intelektualac, nego kao netolerantna i frustrirana nakupina ljudske gluposti,  koja se dere i pjeni, koja šutka usred TV emisije kao da mu je taj studio babovina, pokazujući do kojeg je nivoa spala “nezavisna” elita Kotline.
Burić je, slično kao i ostali Burići, kada više nije mogao prijetiti i prskati, potegao zadnji argument: “Ovdje žive tri naroda točno, ali govore jezike koje razumiju, pa nema potrebe za švicarskim modelom”. Sve je to na prvu točno. Osim što je na drugu potpuno pogrešno.
Jedno su naime jezici triju naroda u BIH, i točno je da mi razumijemo jedni druge,  no drugi pan opanaka jeste fenomenologija eksploatacije i primjene tih jezika, i potpuno različito značenje određenih riječi i  istina u različitim BH društvima  izrečenih potpuno istim rječnikom i jezikom.
Da plastično pojasnim:
Kada npr. duboko grlo SDP-a , zvano Bakir, u emisiji 60 minuta  kaže “Danas su građani širom BIH obilježili tu i tu godišnjicu početka agresije na našu zemlju“, imamo rečenicu koju gramatički i leksički razumiju svi građani BIH. No prijevod te rečenice u tri korpusa u BIH potpuno je različit.
Politički Bošnjaci će tu rečenicu shvatiti baš tako. Na današnji dan počela je agresija na našu zemlju. Metkom u Sarajevu.
Srbi će na tu rečenicu pljunuti od pod,  riječima kako ovdje suživota nema, u toj “vašoj zemlji”, te će s gorčinom postaviti pitanje o kojoj agresiji taj Bakir uopće priča, budući da prema srpskom viđenju istine u BIH nije bilo vanjske agresije nego je došlo do građanskog rata unutar same BIH i to nakon nasilnog preglasavanja Srba, početkom 90-ih kada ih se mimo njihove volje odcjepilo od Beograda. Što također stoji.
Hrvati će pak slati priopćenja kako je FTV bošnjačka TV kuća jer negira napad na Ravno i usput će se pitati hoće li im FTV, koja je navodno i njihova to priopćenje uopće objaviti.  Potom će podsjetiti na izdajničku izjavu Predsjednika BIH “Ovo nije naš rat” nakon koje je hrvatski narod u BIH dobio svako pravo vojnog organiziranja obrane.Napad na Ravno  je , naime, prema hrvatskom viđenju istine i povijesti pravi početak agresije na BIH. I to također stoji.
Dakle problem FTV-a i javnih servisa u BIH nisu tri jezika, nego tri istine, točnije nepodnošenje dviju istina dva ostala konstitutivna naroda u BIH, nepristajanje na činjenicu da postoje  tri interpretacije novije povijesti koje se između sebe ne razumiju budući da su potpuno  oprečne. Skraćeno problem FTV-a je što je to bila i ostala televizija jednog naroda, a ne servis svih njenih građana.
Rat je stao, ali su doživljaji rata ostali. Oni su bile i bit će dio naše kolektivne svijesti i uzrok naših budućih trvenja. Takvi kakve jesu. Ne baš sjajni. I to je jedan jedini zajednički nazivnik BH društva.
Tri istine u jednoj zemlji. Zemlji nezavršenog rata. U kojoj nitko ne piše povijest i istovremeno je svi pišu. Jer su svi i poraženi i pobjednici.
Prema Ustavu BIH svaki narod u BIH ima ne samo pravo na informiranje na vlastitom jeziku, nego i pravo suverenog naroda. FTV godinama već , eklatantno i bez imalo stida tvrdi , suprotno Ustavu BIH , naročito ZAVNOBIH-u  kako je jedini suveren narod u BIH , samo bošnjački narod, budući da ta TV kuća, priznaje i propagira samo interpretaciju one istine koju potvrdi Bošnjački institut, bošnjački povjesničari i centralistički bošnjački trust mozgova.
Sve drugo je šovinizam. A ako pak pitate metuzaleme iz Kruga99 onda je to i fašizam.
Sve druge teme koje se vrte na FTV, u skladu su su  modernom ideologijom bošnjačkog nacionalnog preporoda radilo se o povijesnim mitovima poput npr. bajke o Ahdnami i dobrom El Fatihu, čovjekoljubu, ili o recentnijoj povijesti.
No da je kojim čudom ista ta bošnjačka politička elita sazrela, da je svjesna svojih pogrešaka, i da je spremna na to da FTV sutra bude servis informacija, koji će prenositi  sve tri interpretacije istina ravnopravno u eter, bez namjere da indoktrinira, onda bi uspostava takvog kanala i programa Hrvatima bila kudikamo bitnija od same uspostave kanala na hrvatskom jeziku.
Zašto ? Zato što je politički autizam bošnjačkog  FTV gledateljstva, problem ne samo Hrvata u BIH nego cijele BIH. Hrvatima je daleko bitnije, da FTV prestane ideologizirati svoje gledatelje  mržnjom i unitarističkim patriotizmom i da uzmicanjem od pozicije indoktrinatora otvori prostor dijaloga nego li je sama uspostava kanala na maternjem jeziku.
Točnije, za dijalog u BIH, i kakav takav napredak, daleko je bitnije, da jedan prosječan gledatelj FTV-a sazna punu  istinu o BIH iz perspektive sva tri njena društva nego što će Hrvat u BIH na hrvatskim titlovima gledati američki film.
No budući da je ovaj medijski spin, kojim se pokušava očuvati jednoumna TV, tek samo spin, i da te elite nikada neće pristati na demokratsku TV kuću,  Hrvatima ne preostaje ništa drugo nego sačekati odluku Parlamenta FBIH, točnije bošnjačko NE kanalu na hrvatskom jeziku i posle toga se uputiti u Strasbourg.
Taj famozni kanal na hrvatskom jeziku nije dakle samo jedan mali segment potpuno neriješenog nacionalnog pitanja u BIH , u ovom slučaju hrvatskog.  Priča o tom kanalu i bošnjačka reakcije na njega zapravo će biti civilizacijski  test političkom Sarajevu. Oni će sa DA ili sa NE zapravo poslati poruku ne samo prvim susjedima nego i  Europi, jesu li oni, Bošnjaci u BIH, narod europskog kulturnog kruga ili ih je turska diplomacija potpuno uzela pod svoje.
Konačno, priča o kanalu na hrvatskom jeziku preuveličava se. U svojim počecima FTV je, sukladno strukturi Federacije kao entiteta hrvatskog i bošnjačkog naroda, predviđao dva kanala u sklopu svog RTV servisa. (Hrvatska ih već ima 4). Posve su stoga tupavi napadi o novcima kojih nema. Ako je FTV-u problem što će 85% Hrvata konačno početi plaćati pretplatu FTV-u i što će se kupiti marketing i iz hrvatskih krajeva u Federaciji, nakon što se oformi drugi program FTV-a, koji će se zvati kako se već bude zvao, alal im vera. Nek kažu Ne.
I Ne je odgovor.
Jednom će Saraju trebati i hrvatsko Da. Recimo kada se ponovi referendum o jedinstvenoj BIH. Neće  ga tada biti. Jer teško će se uvjeriti Hrvate kako ima suživota s onima kojima je i TV kanala nacionalfašistički problem.