Published On: Sub, lip. 9th, 2018

ĐURĐICA ČILIĆ, PROFESORICA NA SVEUČILIŠTU U ZAGREBU: “Tamo gdje je Čović bog, ja ne želim biti ništa”

Profesorica s Filozofskog fakulteta Đurđica Čilić prva se usprotivila da Čović dobije počasni doktorat.

„Tamo gdje je Čović bog, ja želim biti ništa“, kaže profesorica Čilić u intervjuu za novi broj „Novossti“, koje su u prodaji od petka.

Novossti su inače magazin srpske zajednice u Hrvatskoj. Nominalno.

U stvarnosti uređuju ih bivši Feralovci.Koji su u tom magazinu promovirali film Svetlane Broz. U filmu kao humanist, glumi nit manje nit više nego bjegunac i optuženik za zločin nad  Srbima u Dretelju Miroslav Hrstić. Hrstić se krije u Hrvatskoj.

Logorašice bošnjačkohrvatskog Dretelja za Srbe sumnjiče ga  za višestruka silovanja i mučenja.

No što bi se Srbe, pretplatnike Novosstiju, zamaralo time kada mogu čitati  tko je Dragan Čović?

BIH slabo izvozi konkretne proizvode. No ogroman je izvoznik sarajevske medijske propagande.

Nije to neki unosan posao. Njegov profit nije novčani. Nego politički. Koji se kapitalizira tek u naknadnoj fazi. Pa se strogo  pazi što će izići van BH granica iz Medijskog Sarajeva, a što ne.

Pogledajmo u što je saraj propaganda uspjela uvjeriti  Čilićevu:

„Ni brojne kaznene prijave, ni robovlasnički tretman bošnjačkih zarobljenika u hrvatsko-bošnjačkom sukobu, dugogodišnji tužni egzodus srednjobosanskih Hrvata, ni strahovlada koju provodi u vlastitoj stranci, ni tretman hrvatskog naroda i trećeg entiteta kao žetona u političkim trgovinama, ni dugogodišnja bliska saradnja sa Miloradom Dodikom…, ni tajnovite okolnosti bogaćenja njegove obitelji… ne samo da nisu naškodile Čoviću, nego je još dobio i priznanje najvećeg hrvatskog sveučilišta“, kaže Čilić, a njenu izjavu danu Novosstima odmah prenosi agencija Patria.

Ima neka izreka da nije važno samo znati šta se piše nego i tko piše.

Profesorica Čilić vjerojatno pojma nema tko stoji iza Patrije, a i kako se uređuju Novossti. Pa da pojasnimo.

Patrija je  agencija iza koje stoji Bakir Alispahić. Čovjek s US crne liste zbog afere oko skrivanja džihadističkog kampa Pogorelica. On i Husein Živalj,   bošnjački ambasador u NYC,  u vrijeme napada na WTC tornjeve dolaze na crnu US listu zbog sumnje s vezama s Muslimanskim bratstvom u vrijeme napada.

Alsipahić se spominje kao netko tko je izdao putovnicu samom Bin Ladenu. A Husein Živalj kao netko tko je spalio dokaze.

Novossti prenose Patriu. Patria potom prenosi Novossti. Važno, nevažno? Nama važno.

I za Novossti i za Patriu se vezuje još jedno, ne tako nebitno ime. Ime Amera Bahtijara. Redovnog BH domaćina kolumnističke bojne “srpskih” Novosstiju. Tj Ferala. Borisa, Viktora, Marinka, Igora. Taj egzaltirani mladić je kao student dizao proteste protiv akcije CIA-e da se iranske džihadiste deportira iz BIH. Prijetio je i žrtvama. I njega redovno prati i prenosi Patria. 

Ukratko toj i takvoj sviti Čilićeva je važna. Ne zato što je Čilićeva. Nego zato jer je povjerovala u njihovu propagandu. Oni je objavljuju. I dalje šeraju.

Preko neokaljane Čilićeve, Hrvatice iz Viteza, znanstvenice žedne pravde, i s pravom ljute na sve što se događa u BIH,  agenti AID-a i bivši buntovnici protiv izgona mudžagedina iz BIH,  isti  oni koji proizvode medijske holograme u Sarajevu, nakon što taj hologram bude prihvaćen u Hrvatskoj, rade perpetuaciju vlastitih holograma i ponovni uvoz istih u BIH.

Čilićeva nije dužna znati da se s njom manipulira. I da se njene izjave koriste kao daljnje oružje u rukama AID-a. Mi to znamo. Mi smo dužni o tome informirati.

Ponovnim uvozom vlastite propagande u BIH teze o Čoviću sada više nisu bošnjačke. Evo ih, sad su friške  i hrvatske su. Jer ih je izgovorila Hrvatica. Ugledna zagrebačka  znanstvenica. Čiji je ugled do jučer bio klasičan  znanstveni ugled. No danas je on daleko širi, moćniji i jači.

Pošto taj ugled sada slavi cijeli jedan veliki nacionalizam. Alispahićev. Bakirov. Bahtijarov. Erdoganov.

Upravo onaj nacionalizam koji je usred Viteza na dječijem igralištu granatom raznio djevojčicu Augustinu Grebenar. Nekadašnju sugrađanku mlade znanstvenice Čilić.

Djevojčicu koja se igrala s još nekoliko djece. Koji su također pretvoreni u komadiće. A ubojica je bio tko?

Vjerojatno  Dragan Čović. Nema tko drugi. Jer optužnice nema. Što znači da ju je Čović skrio.

Što je dakle Čilićeva uradila hrvatskoj znanosti?

AID-ov medijski rat,  novinarstvo nekadašnjeg europskog Jeruzalema i današnje europske Ankare, novinarstvo laži i progona, bismilah antifašizma, novinarstvo koje šuti o genocidu u Armeniji i slavi Rejepe i Ataturke, dok iz moćne  pozicije Najveće žrtve u BIH drugima docira o genocidima, dakle takvo novinarstvo koje je od samog početka satkano na mržnji i laži, digla je na nivo znanstvenosti u Hrvatskoj.

Nama se to ne sviđa bez obzira koliko mi poštovali njene pravedničke vapaje.

Odavno pišemo da je Sarajevo duhovna i kulturna provincija u kojoj medije kontrolira paraobavještajni sustav.

No mi smo mali režimski portal.  I naše riječi  ne dopiru.

No to je jako opasna društvena pojava u  postdejtonskoj Bosni s kojom se nitko u regiji ne bavi. Ti tvorci holograma, medijske ubojice, su daleko opasniji po BH društvo od jednog notornog  ubojice, progonitelja i pomicatelja rijeka Dragana Čovića.

Ti ljudi brisali su ljude s ceste i godinama nakon rata. Ministre. Povratnike.Brišu i danas. Medijskim bombama. U pauzama između dva počasna doktorata Erdoganu.

O kojima Sarajevo šuti. Jednako kao i Zagreb.

Nije li znakovito da su u istom tjednu dodijeljeni doktorati Čoviću u Zagrebu i Erdoganu u Sarajevu i da dodjela doktorata  Erdoganu uopće nije komentirana niti u jednom “slobodarskom” mediju ljevice? Kao da je Erdogan za Čovića mladi turski liberal.

Kako ubija medijsko Sarajevo?

Recimo da je Čilićeva Čovićeva ambasadorica za Poljsku. Dovoljno je  da pet jačih medija napišu da je primjerice Čilićeva fašistica i da je optužena za plagijatorstvo. Namjestit će joj se fotografija, napisati prilozi, zapucat će medijske haubice i bez obzira što će na sudu kasnije dokazati da Čilićeva nije plagijator, u javnosti će ostati upamćena kao takva. Isti medij koji je progonio Čilićevu  za sud će napasti da je korumpiran. Potom će Dežulović suce nazvati imbecilima i gnjidama.

I to je to. Sutra će netko onda za Čilićevu pisati, da je nakon brojnih kaznenih prijava i plagijata i dalje na faksu. Ostaje ono što je rekao medij. Ne sud.

Ili ako si Čovićev savjetnik za sigurnost. I ako smetaš šefovima OSA-e. Koji te ne žele vidjeti na poziciji. Bit ćeš proglašen otmičarem i medijski ubijen. Kao i svaki drugi  Hrvat, Srbin, Bošnjak kojeg se proglasi opasnim po sistem u izgradnji. Sistem bošnjačke nacionalne države.

Smeta li tom i takvom Sarajevu Čović? Naravno da smeta. Što ćemo onda s Čovićem? Piši mu kaznene prijave a potom ga nazovi političarem a brojnim kaznenim prijavama.

Pusti  na njega pse. Novinare RFE-a, Al Jazzeru, N1, Dnevni list, nezavisnog Slavu, Šarčevića, nezavisnog i neucjenjenog Krešu Zubaka.

Laj  na Čovića  dan i noć.

Da jede djecu, da muči zatvorenike, da mu kuća vrijedi 5 milijuna maraka, da pomiče rijeke, da izaziva bolesti, da gura ljude s Titovog mosta.

Sve one koji nasjednu na  propagandu počasti  titulama “nezavisni intelektualac”, “ugledni akademik” ,”hrabri borac za istinu”.

Kada o Čoviću  složimo sliku hercegovskog Pabla Escobara, s tolikim društvenim teretom neće više imati toliku moć uvjeravanja pred međunarodnom zajednicom.

Ne želimo biti šovinisti pa osporavati pravo Čilićeve na kritiku bilo kojeg događaja.

Nama se, naime,  nimalo ne sviđa  dodjela počasnog doktorata bolo kojem političaru  u trenutku dok je on aktivan političar ili pred izbore.

Da je Čilićeva kazala kako ozbiljnom Sveučilištu ne doliči davati počasne doktorate političarima na funkciji, kojima se svašta stavlja na teret, sve dok ne utvrdimo što je od tog istina, a što laž, tko bi joj smio progovoriti? Mi prvi bi potpisali tu izjavu.

Ono što zamjeramo je to da ona, iako je znanstvenica,  ignorira gore opisani društveni fenomen i pristaje sudjelovati u njemu.

Praksu u kojoj medijsko Sarajevo pakuje svima koji se bore protiv unitarizma. Kao u Jugi 50ih.

Pakuje Sarajevo, zatvore i progone i Bošnjacima.

Svim onim Bošnjacima koji su se ustali protiv erdoganizacije i islamizacije onog boljeg dijela BIH na kojem danas nedostaje gotovo pola milijuna Hrvata i Srba.

To je onaj dio BIH s kojeg je neki dan protjeran i Dežulović. Koji je sve ove godine duvao na Čovića. Dok jednom nije puhnuo na Bakira.

On je samo zadnji u nizu.

Iz Sarajeva bježe svi oni koji žele normalno staro Sarajevo. Tu nema više mjesta za njih. Ima za neke nove klince. Iz Saudije, Sandžaka, Turske, Sirije.

Uzela je Čilićeva kao činjeničnu tvrdnju da je Čović praktično počinio ratni zločin izrabljivanja bošnjačkih zatvorenika. Ako je to činjenica zašto pobogu nije optužen?

Nije li Najdraža ambasada ta koja je mogla izvršiti pritiske da ga se optuži? Zna li Čilićeva da je tu istu ambasadu  potresala afera, u kojoj je njen činovnik, lokalni Bošnjak,  trgovao utjecajem, nudeći povlačenje optužnice u zamjenu za diplomatsko mjesto supruzi?  Zašto bi ona morala znati  da pravosuđem u BIH drma  Velika Sila a ne Čović? Ili je Čović valjda sam sebe onomad, smjenio a potom zatvorio samo da zamaže oči javnosti.

Je li Čović  tajnim moćima učinio da dokazi  ponovno nestanu? Što je također  činjenica koju ne treba provjeravati. Jer je ona, zaboga, objavljena u  Sarajevu. Što znači da je činjenični dokaz.

Žao nam je vidjeti da znanstvenica iz Lašve ne shvaća kako u njenoj zemlji rođenja traje medijski progon protivnika unitarizma. U konflitnoj BIH. Koja nikako da postane postkonfliktno društvo.

Prvo se napravi konstrukt. Potom ako konstrukt padne, ako naknadne činjenice demantiraju isti taj konstrukt,  utoliko gore po činjenice. I po onoga ko je konstrukt srušio.

Živimo u državi u kojoj nas jedan nacionalizam uvjerava da je divan i ispravan, dok smo mi ostali loši. I da su naši lideri monstrumi, koji naoružavaju stanovništvo, koji pomiču rijeke, koji vladaju takvom strogoćom da ubijaju pogledom. Ili kroničnim ospicama.

Čilićeva između ostalog spominje i strahovladu unutar stranke. Kamo sreće da je tako. Treba nam autoritavian lider u ovo vrijeme. HDZBIH ne funkcionira na tom obrascu. Nego na zastarjelom, feudalnom. U kojem određeni “politički feudalci”, regionalni, financijski, crkveni, nameću svoje kadrove logikom interesa i talova, a ne logikom izvrsnosti.

Čilićeva spominje i politička imenovanja na Sveučilištu u Mostaru. Najlukrativniji sarajevski paž i Čovićev kritičar u BIH uposlenik je Sveučilišta u Mostaru, dojučerašnji prorektor. Na tom istom Sveučilištu rade i Nerzuk Ćurak i Mile Lasić, koji se ne libe redovno kritizirati Čovića.

Trenutno opet na Sveučilištu Slobodnog Sarajeva traje  progon Uge Vlaisavljevića, koji misli nešto drugačije od Sarajeva. Njegovu suprugu Sanju, profesori sa Sveučilišta u Sarajevu na svojim portalima doslovno nazivaju kurvom.

Kada govori o egzodusu srednjobosanskih Hrvata, kao žena iz Lašve, ona krimen egzodusa stavlja Čoviću koji uopće nije ratni lider. Nitko ga ne stavlja recimo Krešimiru Zubaku, ratnom vladaru civilne uprave. Pod civilnom upravom su bili  HVO logori u Hercegovini. No kako je Krešo postao prava raja, njime se nitko više ne bavi.

Nadalje, kako je moguće da su Hrvati u Lašvi doživjeli egzodus ako presuda u Haagu kaže da su Hrvati u Lašvi,  radili drugima egzodus? Nije li onda egzodus trebala doživjeti žrtva egzodusa?

Napada se i suradnja s Miloradom Dodikom? S kim Hrvati u BIH trebaju surađivati? S Estoncima? S onima iz Sarajeva koji tvrde da je ustavno pravo hrvatskog naroda pravo ustaške manjina s viškom prava? Ili možda s Karadžićevim SDS-om, partnerima Sarajeva, o čijem partnerstvu se u Zagrebu ne govori?

Što je prirodnije u BIH od suradnje dvaju federalističkih pokreta?  Je li ideja federalizma monstruozna samo zato jer Sarajevo kaže da je monstruozna?

Da ne ispadnemo šovinisti prema znanstvenici, treba dodati sljedeće.

Ono što mi također zamjeramo Čoviću je što doktorat ne odbije zbog jedne skandalozne rečenice rektora Borasa.

A rečenica glasi da mu se doktorat dodjeljuje ne samo kao čin potpore za ono što godinama radi i trpi, nego i za “upućivanje Hrvata iz BIH prema Hrvatskoj u kojoj je sve manje mladih“.

Ta fraza “upućivanje Hrvata iz BIH prema Hrvatskoj” je  uvredljiva. I onaj tko je Borasu pisao taj govor, makar taj bio i Boras, nije pri nekoj naročitoj pameti.

Jer hrvatski član Predsjedništva, možda doista pomiče rijeke i izaziva bolesti drugima, muči zatvorenike, gura ljude s mostova, možda stvarno vlada strahovladno al nikako, baš nikako hrvatski član Predsjedništva ne bi smio primiti nagradu za “upućivanje Hrvata iz BIH” ne samo u Hrvatsku, nego u bilo koje treće države. Mi smo ga birali upravo po drugom zadatku. Da se potrudi da Đurđice Čilić ostanu i rade u BIH. Ne u Hrvatskoj.

Pa se nadamo da će taj doktorat Čović i odbiti. Ili tražiti micanje te rečenice.

Na kraju, nadamo se da volšebna poetesa i znanstvenica gđa. Čilić ne pati od kompleksa dokazivanja urbanom rasizmu europske metropole, da njen motiv  ne leži u potrebi dokazivanja svijetu svoje nadraslosti bosanske provincije, i  da je saraj propagandu na nivo znanstvenosti izdigla, u prostom neznanju i  zdravom emotivnom nagonu za pravednošću, na osnovu ograničenih informacija koje je imala, o tome tko piše to što piše, i  za potrebe kojeg nacionalizma ih taj isti netko i plasira.

U tom slučaju joj opraštamo. I i dalje ju volimo.I na nju  smo i dalje ponosni. Kao na naše pametno i lijepo dijete. Dijete najljepše zemlje na svijetu. HercegBosne. O kojoj je pjevao i veliki bošnjački pjesnik Musa Ćazim Ćatić.

Etički komitet Poskoka odlučio je da na rektora Borasa nismo ponosni.

Poskok.info 

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer