Sinoć je u kinu Meeting Point u okviru 7. Pravo Ljudski Film Festivala, nakon projekcije filma Prizivanje duhova održana diskusija Bez opravdane sumnje u kojoj je učestvovala glavna protagonistica Nusreta Sivac, te Belma Bećirbašić, neovisna istraživačica i Sabiha Husić ispred organizacije Medica Zenica.
Diskusiju je moderirala Lejla Mamut, koordinatorica švicarske organizacije protiv nekažnjivosti TRIAL BiH. Jedan od glavnih zaključaka jeste činjenica da država ne radi ništa kako bi pomogla ženama koje su preživjele seksualno nasilje u ratu, niti pokazuje interes da ovoj bolnoj temi posveti posebnu pažnju.
Za žene koje su preživjele ratne torture osjećaj odbačenosti, nebrige, stigme i danas, 17 godina nakon što je rat završen za njih je itekako živ i bolan.
“Država ima obavezu da pokrene istrage, osudi počinioce, a na procijenjenih 20 hiljada žena koje su preživjele silovanje, manje od 40 počinilaca je pravosnažno osuđeno do danas”, istakla je Mamut i dodala da samo njih 600 od ukupnog broja onih koji su preživjeli seksualno nasilje u ratu primaju neki vid pomoći od države, dok su 2007. u Republici Srpskoj prošli rokovi za apliciranje za ovaj vid pomoći.
Također, država ne poduzima ništa niti u oblasti prevencije, kako bi šira zajednica razumjela kakve sve psiho-socijalne posljedice imaju žene koje su preživjele takve torture.
“Nedostatak psiho-socijalne podrške retraumatizira žene koje su preživjele silovanje i zadržava ih na mjestu ratne traume, a njihova bol je uzrokovana društvenom marginalizacijom”, naglasila je Bećirbašić objasnivši da je ženama sa ovakvim iskustvom potrebno vratiti dostojanstvo i njihove probleme individualizirati, a ne manipulirati njima u dnevno-političke svrhe. Ona je naglasila da je tokom svog istraživačkog rada često nailazila na stav “Gore mi je ovo što mi radi država od onoga šta su mi oni uradili!”.
Naglašavajući kako je važno da država preuzme brigu o ženama koje su preživjele silovanje u ratu, Sabiha Husić je istakla koliko je važno da im se stvori sigurno okruženje u kojem će moći govoriti o svojim traumama i pri tome se ne osjećati iznevjereno. Tom prilikom je još jednom istakla koliko su hrabre one koje su iskoračile, progovorile i koje su otišle i korak dalje i svjedoče na suđenjima optuženima za ratne zločine. «
“Žene koje su preživjele silovanja su dostojanstvene građanke i moramo uraditi sve da se tako i osjećaju”, zaključila je Husić.
Nusreta Sivac, glavna protagonistica filma i žena koja još od 1993. sarađuje sa haškim Tribunalom i domaćim zakonodavstvom, istakla je kako je teško sretati počinitelje na ulici svaki dan.
“Teško je živjeti u sredini koja poriče zločine”, naglasila je Nusreta, koja sinoć, kako je rekla, nije mogla ponovo pogledati film.
“Srela sam se sa počiniteljem u sudnici i zahvaljujući i mom i svjedočenjima drugih ljudi osuđen je, ali nisam zadovoljna visinom kazne”, odgovorila je na pitanje koliko osjeća uopšte satisfakciju imajući u vidu da je cijeli svoj život posvetila ovoj temi.