Published On: Ned, ožu 21st, 2021

Bugojno je slika prostora u kojemu živimo zadnjih 30 godina

Na putu do EU moraju se pronaći i tijela preostalih 15 nestalih Hrvata Bugojna te izvesti pred lice pravde odgovorne i za ovaj zločin

Svako imenovanje ljudi poput Selme Cikotića na najviše dužnosti u vlasti, jednako kao i svako novo nametanje različitih Komšića za hrvatske predstavnike u vlasti, udaljava nas od prilike za izgradnju normalne i europske BiH, države koja će biti po mjeri svih njezinih naroda i građana pa tako i najmalobrojnijeg, hrvatskog naroda. BiH neće niti može postati članicom Unije dok ne procesuira i odgovorne za zločine nad Hrvatima u BiH, dok i preostalih 15 nasilno odvedenih hrvatskih logoraša iz logora Armije BiH u Bugojnu ne pronađe smiraj, kao što su ga ovoga tjedna konačno pronašli Anto Markulj, Dragan Miličević, Zoran Galić i Frano Jezidžić, četvorica iz skupine od njih 19 za kojima se traga od 1993. godine.

Poruke Grlić Radmana

Jasno je to iz Bugojna poručio šef hrvatske diplomacije, ministar vanjskih i europskih poslova RH Gordan Grlić Radman. I prije nego što Bajrovići i druge „bosanske patriote“ proglase Radmanovu izjavu miješanjem u unutarnje stvari BiH, napominjemo da je Bugojno rodno mjesto Radmanova oca, mjesto u kojemu je provodio dio djetinjstva i mladosti, koje mu je u sjećanju ostalo kao prelijep srednjobosanski gradić ali i minijatura multietničnosti BiH. Vrijeme je da se konačno kaže tko je i po čijem nalogu uništio taj primjer multietničnosti BiH u središnjoj Bosni, da odgovorni za etničko čišćenje zamijene ministarske fotelje optuženičkom klupom, a oni koji su pod zaštitom bošnjačkog političkog vrha sve ove godine shvate da je njihovo izbjegavanje odgovornosti kukavički, a ujedno i čin uništavanja BiH  i njezine europske budućnosti. U pitanju su Dževad Mlaćo i Selmo Cikotić, prvi u lancu odgovornosti za etničko čišćenje Bugojna i od Hrvata, za progone, ubojstva, logore. Tko je to sebi mogao dati za pravo da jedan otac poput Drage Galiće ne dočeka da na blagdan sv. Josipa koji je i zaštitnik očeva,  dostojno i u skladu s kršćanskim običajima ne pokopa svojeg sina Zorana. A bio je spreman čak i nagraditi ubojice, samo da mu kažu gdje je tijelo. Dragin unuk Goran, sin Zorana Galića koji je konačno pronašao smiraj nakon skoro 28 godina potrage, jasno je poručio kako će obitelji nestalih svoj mir pronaći tek kad odgovorni za zločin budu izvedenih pred lice pravde, a to su Mlaćo i Cikotić.

Bugojno kao slika BiH

Da je  upravo Bugojno slika prostora u kojemu živimo u posljednjih 30 godina, priznao je i lider Hrvata u BiH Dragan Čović. Budućnost BiH i njezina europska perspektiva testiraju se u Bugojnu. Rezultati tog testiranja zasad su poražavajući i to na svim poljima, od bošnjačkog političkog vrha koji u svim dosadašnjim imenovanjima Selme Cikotića, a bilo ih je, ne vidi ništa sporno, koji  Dževada Mlaću smatra herojem, koji veliča osuđene zločince poput Sakiba Mahmuljina, do pojedinaca koji bi gradili džamije u čast Aliji Izetbegoviću na mjestu na kojemu je postrojavao mudžahedine, Rostovu, u blizini mjesta na kojemu su prošle godine ekshumirani posmrtni ostatci četvorice nestalih hrvatskih logoraša, do onih koji rugla graditeljstva pokušavaju prikriti ratnim zastavama Armije BiH dok Hrvati pokapaju ostatke ljudi koje je ta ista Armija BiH najprije zarobila, a potom im na najokrutniji način presudila te potom sakrila tijela jer su ključni dokaz.

Tužiteljstvo BiH sad ima dokaze. Hoće li ih i kako iskoristiti, pitanje je ne samo pravde za Hrvate Bugojna već i pitanje budućnosti i europske perspektive BiH kojih nema ukoliko svi zločinci i zločini ne budu imali  jednak tretman.

Slučaj Ivane Marić

Svima koji žele dobro BiH jasno je da je svako imenovanje Selme Cikotića, jednako kao i nametanje različitih Komšića BiH  odaljavalo od normalne države s europskom perspektivom. Da politika koja stoji iza takvih imenovanja i nametanja, već odavno uništava sve narode i građane ove zemlje, pokazala je i aktualna pandemija koronovairusa u kojoj smo valjda zadnji na svijetu koji čekaju da im netko donira cjepiva, dok stopa smrtnosti opasno raste. Sarajevska čaršija pala je na i na posljednjem ispitu, ovog puta brige za zdravlje vlastitih stanovnika. S multietničnošću glavnom grada BiH odavno su se obračunali. To je valjda konačno jasno i Ivani Marić, donedavnoj miljenici iste čaršije koja je nakon godina pljuvanja po hrvatskim političarima dirnula u nedodirljive te sebi zauvijek uništila priliku izrasti u novog Komšića. No, Komšića i Cikotića će biti dok je politike koja ih nameće i štiti, ali će sa svakim Komšićem i Cikotićem biti sve manje BiH i njezine europske perspektive.

AP/artinfo.ba