ZAUSTAVLJANJE VREMENA: Kako su „analitičari i poznavatelji EU“ govorili o predaji Aplikacije za članstvo u EU!!

Bosna i Hercegovina je dobila status kandidata za EU nakon što je prije sedam mjeseci predala Aplikaciju. Od „printscreenova“ izjava raznih analitičara s početka godine kojima se potkopavala predaja Aplikacije može se napraviti antologija političke zlonamjernosti ali u duhu tolerancije nećemo licitirati s imenima … i nazovimo ih jednostavno „antiaplikantima“.
Ako imate vremena samo proguglajte „aplikacija je preuranjena“..!
Ipak valjalo bi pojasniti pozadinu „antiaplikantskog“ jedinstvenog glasa. Od Lagumdžijine „Platforme“ ništa nije tako ujedinilo lažnograđanske političke aktere u Sarajevu kao podnošenje Aplikacije za članstvo EU. Jalovo potkopavanje predaje Aplikacije bilo je ravno jednako jalovoj oduševljenosti platformaškim ustavnim udarom.

Matan Nižić l poskok.info
Upirali su se dežurni sarajevski komentatori, od vlastitih profila na socijalnim mrežama, pa do stranica ocvalog glasila Socijalističkog Saveza Radnog Naroda „Oslobođenje“, tko će više potkopati i obezvrijediti podnošenje Aplikacije EU.
Posebno je zanimljivo da se uglavnom radi o doajenima sarajevske medijske i NVO scene, odreda ljudima koji na priči o Europi i zapadnim vrijednostima žive zadnjih 25 godina. Skoro svaki od „antiaplikanata“ ima iza sebe blistavi CV borca za integraciju u demokratski i „normalni“ svijet. Svaki „antiaplikant“ preletio je dosada tisuće kilometara o trošku i EU poreznih obveznika, probančio stotine noći po hotelima s 4 zvjezdice po EU metropolama te skršio stotine dnevnica, honorara, apanaža, grantova integrirajući nas u „zapadni svijet“ i uvodeći nam „demokratske standarde“.
Zadnje što se moglo očekivati je da će ova družina biti protiv podnošenja Aplikacije (Ovo je čisto stilski alat. Razumno je bilo očekivati da će ih izbezumiti svaki pokušaj napretka koji potkopava njihovu šuplju ideologiju).
Argumenti kojima se javno potkopavala predaja Aplikacije prilično su banalni. U standardnu NVO dogmu o užasnim političarima i dobrom narodu redali se proturječni argumenti: „Aplikacija ne znači da ćemo postati kandidat“, „to je nevažan čin“, „nismo spremni za predaju Aplikacije“, „šta ćemo kad nam spreme Upitnike“.
Prvo, ako je nevažan čin odakle je izvirao toliki javni napor da se dodatno unizi?
Ako je nevažan čin čemu javna drama da nismo spremni za taj čin?
Kao da se treba nešto spremati za nevažan simbolički čin!
Kako će nam spremiti „Upitnike“ ako nismo spremni i ako će nam odbiti Aplikaciju?!
Da se razumijemo, predaja Aplikacije je i bila simbolički čin i najmanje kompliciran i zahtjevan korak u procesu pristupanja EU. Spremnost za predaju Aplikacije široko je tumačen politički stav i uvijek će neka adresa u EU reći „da je vrijeme“ a neka duga će istodobno reći „da nije vakat“. Za Aplikacije se nikad nije tražio opći konsenzus u EU. To je korak s kojim se mora početi.
Jedino pitanje koje je ostalo javno neodgovoreno šta je ujedinilo „antiaplikante“??? Upravo ono što ih je ujedinjavalo u podršku „Platformi“ i sličnim ustavnim udarima!
Prvo, mržnja prema Draganu Čoviću iza kojega je ostao izrazito uspješan mandat u predsjedavanju Predsjedništvom i imidž osobe koja stabilizira politički sustav u BiH.
Drugo, „antiaplikanti“ su odreda osobe koji su u jednoj fazi ili trajno, dijelom ili u cjelosti podržavali lažnograđanske političke koncepte. Osam godina su tupili priprostom svijetu da je „komšićizam“ budućnost Bosne i Hercegovine i da ćemo krenuti naprijed kad se uspije isposlovati da se „komšićistički“ modeli izbora primjenjuju na domove naroda i ostale ustavne kategorije koje osiguravaju kolektivno predstavljanje. „Antiaplikantima“ danas predstavlja problem i što u cijelom mandatu Dragana Čovića nema nijedne aktivnosti kojoj se može prigovoriti čak iz tvrdih „sarajevskopatriotskih“ pozicija.
Treba se sad opet truditi objasniti raji da je od životne važnosti da u predsjedništvu sjedi drugi bošnjački član predsjedništva čije su se vanjskopolitičke aktivnosti osam godina svodile na luftanje po skijalištima i posjetu dijasporskim dernecima, a unutarpolitičke aktivnosti bile usmjerene na produbljavanje bošnjačko-hrvatskih nesporazuma. Svaki uspjeh Dragana Čovića potkopava političku ideologiju lažnograđanske ljevice po kojoj je napredak u BIH isključivo vezan za uspjeh u uvaljivanju „podobnih“ Hrvata na mjesta u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.
Drugi i ne manje važan razlog „antiaplikantske“ hajke je ozbiljna egzistencijalna zabrinutost tog sloja NVO mafijaša. Bilo kakav napredak Bosne i Hercegovine, posebno ako je vođen iznutra, može dovesti u pitanje poseban položaj Bosne i Hercegovine, kao potpuno invalidne države, koju naprijed može vući samo međunarodni intervencionizam i nametanje političkih rješenja, koji će uz obilno financirane jalove projekte provoditi doajeni NVO scene.
Zar oni stvarno misle da su svi glupi i da se jasno ne vidi crta koja ih poveže kad god treba dati javnu podršku nekom političkom projektu koji izaziva političku krizu poput Platforme, ili kad god treba sabotirati bilo kakav politički dogovor u BiH (kao što je bio slučaj kod kuknjave da „mehanizam koordinacije“ pravi treći entitet itd).
Za državu poput Bosne i Hercegovine i „noga u guzicu je korak naprijed“. Predaja Aplikacije je bila, koliko god opterećena unutarpolitičkim odnosima, uspješni pokušaj vođenja unutarnje i vanjske politike. Dobivanje kandidatskog statusa je nešto više od toga i otvaranje procesa s kojim će se BiH vrlo teško nositi. Je li puno? Nije! Bi li valjalo nastaviti? Itekako!