Published On: Pon, stu 14th, 2016

TA INDOLENTNA RVACKA: Do kada će se Mlaće i Halilovići bezbrižno bućkati u Hrvatskoj?

„Ne smijemo imati zvanično zarobljenih civila, a tajno, ekstremni dio vojnika treba da se likvidira.“ glasi rečenica koju je pročitao Dževad Mlaćo, predsjednik Ratnog predsjedništva općine Bugojno na suđenju skupini bošnjačkih policijskih i vojnih zapovjednika optuženih za zločine nad zarobljenicima, civilima i ranjenicima hrvatske nacionalnosti u periodu 1993. – 1994.

Mlaćo je ovu rečenicu pročitao iz svog rokovnika koji je zaplijenila SIPA i to u ulozi svjedoka. Znači došetao se na suđenje, „puknuo“ dnevnicu, pročitao rečenicu i odšetao se sa suđenja.
U slučaju zločina nad Hrvatima koje su počinili pripadnici Armije BiH otrcana fraza i sporoj ali dostižnoj pravdi zvuči otrcano na kvadrat.

_________piše: M. Nižić l poskok.info

 
Na stranu status ovih sudskih procesa, visina presuda i hijerarhijski položaj optuženika i osuđenika za zločine nad Hrvatima.

U svijetlu afere s pritvaranjem Ejupa Ganića u Europi, po naredbi Interpola, i optužnici Srbije, sfere koju su pozorno pratili i hrvatski mediji, postavlja s jedno svakako zanimljivo pitanje.
Voze li se razne „mlaće“, „ćibe“, „seferi“ i slični likovi bezbrižno Dalmatinom kad krenu na kakav Svebošnjački kongres u Beč držati predavanja o „čudu bosanskog otpora“?

Drže li se ograničenja od 130 km/h kako bi izbjegli neugodnost kad ga zaustavi policajac s „šaharom“  na čelu.
Zastanu li kod Skradina na odmorište, popiju kavu ili pojedu kolač a da ne pogledaju preko ramena?
Pomisle li kad dođu na granični prijelaz da bi ih netko mogao upitati za onih 20 bugojanskih Hrvata kojima roditelji još ne znaju sudbinu ni grob?
Pomisle li puši li RH priču da su zločine nad desecima Hrvata organizirali, osmislili i godinama zataškavali marginalci živopisnih nadimaka poput „Menta“, „Struja“ i „Džon Vejn“!!!!!
Vrhunska politička tema u BiH zadnjih godina su tjeralice koje Specijalno tužiteljstvo za ratne zločine Republike Srbije izdaje za zločine počinjene nad svojim državljanima a koji nisu procesuirani u Bosni i Hercegovini.
Tako je neki nesretni Ilija Jurišić sletio na beogradski aerodrom i dobio 10 godina zatvora zbog slučaja „Tuzlanska kolona“.
Ejup Ganić zbog jednog ovakvog slučaja, u kojemu u BiH nema elemenata za kazneno gonjenje, a u Srbiji se baš s time ne slažu, „ćeteres dana ćami ćekajući“ u Londonu.
Šta se još kuha u Beogradu nitko ne zna, ali je činjenica da veći dio bošnjačkog vojnog i policijskog vrha tri puta prevrne putovnicu dok se odluči zaputiti u svijet „širiti istinu o Bosni“.
Zanimljivo je da Srbija u ovim postupcima uživa i određeni međunarodni legitimitet.
Iako će se činiti čudnim onima koji se o Srbiji informiraju iz emisija FTV, pa je i dalje doživljavaju kao leglo negiranja ratnih zločina, Srbija je tribunalu u Hagu isporučila  kompletan vojni, policijski i politički vrh iz vremena počinjenja ratnih zločina u Hrvatskoj i BiH.
Pitanje je što po ovom pitanju radi RH koja nije isporučila cijeli vojni i policijski vrh ali je isporučila svakoga koga je Carla Del Ponte upitala.
Također je s isporučivanjem počela nekoliko godina prije Srbije u vrijeme kad je Haški tribunal bio top story međunarodne politike.
Ruku na srce počela je sa „bosancima“  pa je to bilo lakše progutati. Kad je haško tužiteljstvo malo-pomalo došlo od Busovače do splitske Rive zamalo nije pala vlada.
Kako su iz Splita u Haag otprašili HVO Srednje Bosne bez ikakvog propitivanja optužnica koje je tajna bošnjačka policija AID izdiktirala prvom sazivu haškog tužiteljstva pokazuje i činjenica da se od desetorice izručenih dobar dio njih vratio jer je došlo do krivog utvrđivanja identiteta, nekima ništa nije dokazano pa su im se i suci ispričali a tek polovica je ozbiljno osuđena.
Uglavnom odnos hrvatske prema međunarodnim pravnim institucijama, pogotovo kad je u pitanju isporučivanje Hrvata iz BiH je bio besprijekoran.
Vjerojatno nitko ne bi sporio legitimitet hrvatskom pravosuđu da prema uobičajenim procedurama pokrene postupke protiv osumnjičenika za zločine nad hrvatskim državljanima u BiH, koje BH pravosuđe još drži na slobodi ili su se izvukli zbog nedostatka dokumentacije ili ih je pržuna spasila činjenice da zločini Armije BiH nad Hrvatima nikad nisu spadali u prioritetne predmete Haškog tužiteljstva.
Kako objasniti da se u mjesec dana ljeta 1993. u dolini Neretve ubije stotinu hrvatskih civila a za to budu osuđena dva vojnika i desetar na kazne do 10 godina zatvora.
Nego pade mi na pamet da bi oni mutavci koje smo na zadnjim izborima za Sabor RH zaposlili na jedan od najpoželjnijih  poslova  u ovom dijelu Europe, i koji evo ima tri godine „klemuju“ u saborskim klupama, mogli napraviti jednu malu „sabotažu“.
Mali društveni eksperiment ili performans koji će Hrvatima dati odgovor na pitanje koga međunarodna zajednica drži regionalnim liderom na Balkanu.

Zamislite kad sljedeći put državni odvjetnik  ili ministar pravosuđa budu podnosili izvješće Saboru RH da jedan od zastupnika iz dijaspore ustane i kaže (bez psovki znam i ja da je nemoguće).

„Poštovani gosp. ………….!
Možete li mi reći jesu li ikada pravosudne institucije RH poduzele ikakve istražne ili procesne radnje protiv počinitelja najtežih kaznenih dijela protiv državljana RH za vrijeme hrvatsko-bošnjačkog sukoba 1993.-1994.“
Ili je državi na koljenima važnije da Mlaćo i njemu slični plaćaju cestarinu i kolače na Skradinu jer od nečega treba platiti bojanje tunela po autocesti.
Napomena: Tekst je iz 2010-e godine. Na žalost i danas je aktualan.

Leave a comment

XHTML: You can use these html tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>