Jurica Pavičić, prije par tjedana protestno je najavio da vraća svoj doktorat na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao znak potpore stavu Đurđice Čilić, i u znak protesta što je Draganu Čoviću, aktivnom političaru iz BIH dodijeljen počasni Borasov doktorat.
Tako nekako bi mi ga mi nazvali. Jer baš zvuči kao Borasov.
Ne znamo jel nakon toga poštom stigao Juričin doktorat na FFZG. Nekako bi se kladili da nije. Ne znamo doduše kako se uopće vraćaju doktorati. I je li to uopće moguće.
Nit svećenik može prestati biti svećenik kad jednom primi sakrament, niti doktorant može prestati biti nositelj svog doktorata kada jednom doktorira.
No što bismo htjeli naglasiti a što smatramo da je važno u slučaju Jurice Pavičića.
U slučaju Jurice Pavčića važan je Viktor Ivančić.
Točnije njegova prepiska s Viktorom Ivančićem.
Ako se isčitaju argumenti te prepiske, i Pavičićeva šutnja nakon Ivančićevog odgovora dolazi se do zaključka da Pavičić i nije za doktorata. Te da bi trebao vratiti i diplomu povijesti.
Zašto to mislimo?
Naime, nakon gostovanja u Nedjeljom u 2 koje se dogodilo nekad onomad, Pavičić je izjavio rečenicu koju antimilitantni Ivančić ne voli čuti. ” ja sam vojnu dužnost prema zavičaju izvršio.’
Ranije još Pavičić i Ivančić polemizirali su na temu trebaju li urednici novina ići u rat ili ne.
Te je Ivančiću predbacivao dezerterstvo.
Ivančić potom tvrdi da on nije dezerter, jer je bio prisilno mobiliziran, i to što je odbio sudjelovati u ratu po Ivančiću nije dezerterstvo.
Jer je on Jugoslaven, i njegovo je pravo boriti se za JNA a ne HV.
Apsolutno se slažemo po tom pitanju s Ivančićem. Nit mu što zamjeramo. On je tijekom rata imao pravo osjetiti se čak i kao vojnik Krajine ili Armije BIH. Svaki čovjek bira što je . I za kim mu srce kuca.
No zakon RH svakog onog poreznog obveznika i državljanina, tko u doba rata odbija doći na poziv za mobilizaciju tretira kao dezertera. Čak i Milu Martića.
Tako da ipak, Ivančić što se RH tiče jest dezerter, bez obzira što je prisilno mobiliziran, a što se tiče tadašnje JNA on je narodni heroj. I to mu vjerojatno u tim strukturama ide u čast.
Elem vratimo se na temu.
Nas toliko ne zasmijava Pavčićev performans vraćanja doktorata, koliko činjenica da je on diplomirao povijest, i da jedan Ivančić, koji je formalno neobrazovaniji od Pavičića, čini nam se da uopće nikad nije ni diplomirao, istog tog Pavićića trese od pod takvim povijesnim ćorcima, koje potom Pavičić ne primjećuje, i pušta mu da ga nokautira.
Što je to ako nije uvreda za katedru povijesti FFFZG-a?
Možemo li zamisliti da Ivančić drži lekcije o talijanistici Nini Raspudiću i da ovaj na to odšuti?
A kako Pavičić jest povjesničar, to ga denuncira kao ozbiljnog kronologa i eksperta za prošlost.
Premda prošlosti o kojima se Pavičić i Ivančić spore nisu tako davne pa je naprosto nevjerojatno da ih selektivno izbacuju iz memorije.
Ta i takva, crna i mračna, novija hrvatska povijest, koju su zaboravili, htjela je da se Ivančić i Pavičić, povijesno susretnu na jednom sramotnom mjestu novije hrvatske povijesti – Dretelju.
Mjesto je to dvostrukog zločina. Mjesto u kojem su 1992-e godine ubijani srpski civili i silovane srpske žene. A silovali i ubijali su ih i Bošnjaci i Hrvati. To su izgleda njih dva oba zaboravili.
Da apsurd bude veći, obračun njih dvojice, po temi Dretelja, događa se nit manje nit više nego u srpskim Novosstima u Hrvatskoj.
U Novosstima, u kojima Ivančić dok piše, budno pazi, da slučajno ne spomene neki slučaj zločina Armije BIH i Alijinih podanika nad Srbima. Pa se tako Dretelja 1992-a u kojem je Srbe ubijalo Alijino podaništvo – multietnički bošnjačkohrvatski ustaški zdrug zvan HOS, Ivančić nikako da sjeti. Čak niti danas.
Čak i onda kada moralizira Pavičiću.
Koji u Hercegovinu stiže godinu dana nakon osnutka tog logora dakle sredinom 1993-e. Kada u Hercegovini već traje bošnjačkohrvatski sukob. Sukob koji se proširio sa Sjevera. Iz Srednje Bosne i Konjica. Gdje već mjesecima postoje bošnjački Dretelji i Heliodromi za Hrvate. Daleko prije otvaranja onih hrvatskih za Bošnjake. O Bugojnu, Čelebićima i Jablanici Ivančić također selektivno šuti. Kao što šuti o Dretelju 1992.
Budući da Pavičić po obrazovanju jest povjesničar, nevjerojatno je da nije primjetio neoprostiv krimen kod Ivančića.
Krimen selektivne kritike zločina.
Jer, ako Ivančić čak i nije vojni dezerter nikako ne bi smio biti moralni dezerter. Netko tko dezertira od istine i javnost, kako u Hrvatskoj tako i u BIH, godinama dezinformira, o tome kad je tko i koga ubijao, krijući pri tome cijeli jedan zločinački karakter ABIH takav čovjek jest moralni dezerter. A zašto to čini? Zato što je zadatak koji je dobio jasan – ABIH sutra ima da bude ono što je nekad bila JNA. Alija će biti nešto kao Tito. A Jovan Divjak nešto kao Moša Pijade. Ako se sud dovoljno stisne Naser Orić možda postane Sava Kovačević drugi.
Džaba što su kosti žrtava Armije BIH počele ispadati, i obredno odrezane glave Srba s Ozrena, avaj. Ivančić je uporan u nedoticanju cijele jedne plejade zločina.
Istog onog pokreta čiji su bivši vojnici 2001-e rušili američke WTC tornjeve. (CIA je izvjestila da je 6 Ex ABIH vojnika sudjelovalo u tim napadima. Ivančić nije)
Mi smo taj antifašizam kojeg Ivančić prešutno hvali, nazvali bismilah antifašizam. Šerif Patković, šef 7-e muslimanske i savjetnik Bakira Izetbegovića, jednostavno ga naziva džihadom. Upravo taj ideološki džihad ovih dana iz BIH protjerao je Borisa Dežulovića. Što je baš šteta. Jer bio mu je tako pokoran sluga. Barem kad su u pitanju zločini Armije BiH. Dodirivao ih se jest. Al na kapaljku. Postojala je granica. I on se granice držao. Nisu mu međutim rekli, da s Erdoganom i Poslanicima zajebancije nema.
Ivančić je kao i Dežulović napisao desetke tekstova o Dretelju, no ne sjećamo se da je ikada, baš ikada napisao, da je Dretelj 1992 bio ustaška Lora za hercegovske Srbe. Kažemo Ustaška, jer su Dretelj držali Blaž Kraljević i Edib Buljubašić. I njhovi vojnici. Svi redom deklarirani Ustaše. A kako su oni , kao zagovornici Hrvatske do Drine, u kojoj BIH ostaje cjeloviti provizorij, očišćen od Srba, naknadno “amnestirani” od najbronijeg nacionalizma u BIH Ivančić je valjda procijenio da je ta klanja i silovanja Srba u Dretelju, bolje ne spominjati. Do te mjere je to shvatio da ih ne spominje čak ni u srpskim Novosstima.
I ne samo da ih ne spominje.
Druže Pavičiću, pazi sad ovaj podatak, al nemoj da ga zaboraviš:
I sam Ivančić , kao i ostali je mjesecima sudjelovao u promociji filma u kojem se promovira ratni zločinac nad Srbima u Dretelju 1992. Miro Hrstić. Junak iz filma Svetlane Broz. Između ostalog SUD BIH optužuje ga da je silovao i mučio Olgu Draško. Uglednu doktoricu iz Čapljine.
Imaš još jedan zanimljiv podatak, druže Pavičiću.
Dok djeluje iz BIH Ivančić se javno fotografira i sa Amerom Bahtijarom. Koji je svojedobno dizao studentske prosvjede protiv zatvaranja džihadističkog kampa u Pogorelici. Kampa koji je zatvorila CIA. Nakon napada na WTC.
Kako je moguće da Pavičić to nije primjetio?
Kako je moguće da jedan Pavičić stoga dopušta, da mu u istom tekstu o Dretelju i o zločinima Dretelja moralizira jedan Ivančić, koji , sada je to već očito, prikriva zločine u Dretelju, film u kojem se pojavljuje zločinac iz Dretelja hvali kao vrstan, a istovremeno se naslikava s obožavateljem iranskih džihadista, uvjeravajući nas da je sve to humanizam i antifašizam?
Da Pavičić sve ovo zna teško da bi dopustio Ivančiću da ga u srpskim Novosstima naziva imbecilom.
Kako to Pavičić ne zna, a zna koliko i kako je logoraša osobno mučio Dragan Čović? Kako to ne zna, a zna da je Čović pomakao rijeku? Kako je moguće da je to propustio primjetiti a uspio je upiti svaki propagandni mit fabriciran u istoj onoj sarajevskoj fabrici holograma novije povijesti, u kojoj je Ivančić važan upravitelj pogona?
Tvornice Holograma koja je između ostalog do te mjere skrila punu istinu o Dretelju da je u Sarajevu postalo potpuno komotno da Željko Komšić u svom uredu drži portret zločinca, upravitelja logora Dretelj 1992-a. Blaža Kraljevića. Šefa Hrstićevog.
Stoga smatramo da bi Pavičić trebao pisati FFZG-u da nakon doktorata želi vratiti i diplomu povijesti. Jer ako je moralan koliko tvrdi da jest, trebao bi osjetiti taj poriv.
Mi bi to uradili.
Da nas od pod tako amaterski otrese Ivančić, koji godinama šuti o zločinima nad Srbima u Dretelju, dok ga plaćaju “srpske” Novossti, dakle da nas takav moralni tapir, naziva imbecilima, i drži nam moralne panegirike o tome tko smo i što smo, vratili bi sve svoje diplome isti dan.
Pavičić je to upravo dopustio. I žao nam je zbog tog.
Ne toliko zbog Jurice, koliko zbog ugleda FFZG-a. I katedre za povijest. A i ugleda srpskih Novosstiju.
*Sve dok Ivančić u srpskim Novosstima ne objavi javnu ispriku, pošto je osobno promovirao film Svetlane Broz, koja mu je ratnog zločinca nad Srbima podvalila kao humanistu, ostajemo pri mišljenju da je Viktor Ivančić moralni dezerter i dezerter od novinarstva. Barem onog objektivnog.
TAKO TO RADI GARIWO: Optuženik za zločine u Dretelju kao svjedok humanizma u filmu Brozove
SELEKTIVNA PRAVDA EL BOSNE: Kako je moguće da ovaj deklarirani džihadist nikada nije optužen?
wpDiscuz