Published On: Pet, ruj. 7th, 2012

TAKO TO RADI GARIWO: Optuženik za zločine u Dretelju kao svjedok humanizma u filmu Brozove

U filmu Neđo od Ljubuškog, koji govori o humanom djelu ovog Ljubušaka, koji je ratnih 90-ih godina uz mnoge druge Ljubušake i sam spašavao ljubuške Bošnjake, i   čije je neosporno humano djelo na žalost iskorišteno u propagandne svrhe ,  kako bi se ocrnila cjela ljubuška sredina šindlerizacijom Galićevog lika i djela, pod parolom “vaši su svi zločinci uz jedan izuzetak” a  što pokojni Neđo, po izjavama Ljubušaka koji su ga poznavali  nikako danas ne bi dozvolio, jedan od svjedoka koji govori o  Neđinom humanizmu jeste  i Miro Hrstić Ledeni, bivši HOS-ovac koji se u vrijeme izbijanja hrvatsko bošnjačkog sukoba, dok Neđo organizira sređivanje faksimila, vraća u Ljubuški nimalo čistih ruku…

 

O njegovom liku i djelu najbolje govori Edib Buljubašić, najzloglasnije ime Dretelja, šef paravojnog logora, osnovanog od strane paravojne i proustaške organizacije HOS-a koju je kasnije preuzeo Stanko Primorac Ćane, tada štovatelj Ante Pavelića i Blaža Kraljevića danas mladi antifašist, uzgajač riba i  unitarist, te kandidat probošnjačke platforme za načelnika Ljubuškog.

Buljubašić koji je priznao ubojstva i mučenja nad hercegovačkim Srbima, posebice ubojstvo Srbina Bože Balabana iz Mostara za Miru Hrstića, Svetlaninog svjedoka humanizma, i relevantnog izvora Gariwa magazinu BH Dani u isrcprnom interviewu kaže sljedeće:

“Šaljem vam i imenovanje, gdje mene general Blaž Kraljević postavlja za zamjenika kasarne u Dretelju. Ja sam bio drugi čovjek-oficir u tom logoru Dretelj ali i meni su naređivali veći oficiri i političari HSP-a. Mi Hosovci smo na rukavu i grudima nosili šahovnicu, istu onu koju su nosile ustaše i Ante Pavelić – Poglavnik, Hitlerov saradnik fašista, jer naša šahovnica počinje prvo sa bijelom kockom dok kod HVO-a i HV-a počinje prvo sa crvenom kockom. Razlike su velike u tim šahovnicama. Pošto je general Blaž Kraljević mrtav, sad svi političari i oficiri HSP-a žele svoju krivicu prebaciti na mrtva čovjeka.”

“Zločini brutalni su se dogodili u logoru Dretelj a velike ribe – guzonje žele svoju odgovornost prebaciti na nas pet koji smo optuženi a time pravda i Srbi logoraši ne bi bili zadovoljeni, jer i Miro Hrstić Ledeni je činio zločin u Dretelju a Srbe iz Mostara je hapsio, pljačkao i tukao Vinko Martinović Štela, koji je pušten na slobodu a suđeno mu je u Haagu. On je vodio HOS u Mostaru i on je umiješan u atentat nad Blažom Kraljevićem i on je desna ruka Mladena Naletilića Tute – to su razbojnici, pljačkaši, siledžije i zločinci. Ovaj uhapšeni HOS-ovac Ivan Medić većinom je bio moj vozač i vozač oficira HOS-a iz Dretelja i on je sitna riba. Zašto Tužilaštvo BiH ne hapsi velike glavešine iz HOS-a i HSP-a?” Link na cijeli tekst

Suđenje za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Dretelju biće prva javna prilika u BiH da se provjeri ovo svjedočenje Ediba Buljubašića i utvrdi istina o tome šta se događalo u proljeće i ljeto 1992. godine u Dretelju, Čapljini, Stocu, Ljubuškom i Mostaru.

Dakle, ako pustimo po strani patetično zavičajne kritike ono  što kompromitira film Neđo od Ljubuškog, kao povijesno-dokumentaristički vrijedno faktografsko i filmsko ostvarenje jeste sljedeći podatak: U filmu se Dretelj ne spominje nego se govori samo o Heliodromu. Namjerno se prešućuje činjenica da Bošnjaci Ljubuškog koji su u epizodi Heliodrom žrtve u epizodi Dretelj jesu čuvari logora. Ne svi, ali pojedini od njih svakako. Samo taj podatak trebao bi biti dovoljan ljudima iz Helsinških odbora i sl. da zatraže zabranu filma na svjetskim festivalima.

Edib Buljubašić, optuženi zamjenik zapovjednika vojarne HOS-a Bruno Bušić Dretelj, uputio je sarajevskim Danima iz Kazneno-popravnog zavoda Zenica pisanu izjavu, u kojoj potvrđuje da je pored njega i Miro Hrstić sudjelovao u ratnim zločinima protiv civila srpske nacionalnosti u logoru Dretelj.

Jedan od svjedoka Galićevog humanizma nad Bošnjacima Ljubuškog jeste čovjek koji je u vrijeme Dretelja bio jedna od ključnih figura zlostavljanja  zatvorenih Srba u Dretelju  koji su nadzirali Bošnjaci i Hrvati i za kojeg postoje brojna svjedočanstva što je činio te kojeg sam Buljubašić, čovjek koji je priznao sve zločine Dretelja sumnjiči kao prvog do sebe u količini zločina. Začudo, Hrstićevi podređeni su osuđeni dok on još uvijek hoda na slobodi. Kako se izvukao? Što je ponudio u zamjenu za slobodu?

Dakle ne samo da je degutantno da na suočavanje sa “zločinima roditelja” poziva Brozova, koja se ni pored otvorenih ljubuških jama u vrijeme prikazivanja filma, nije niti pokušala suočiti sa zločinima vlastitog djeda, nego je i naprosto kompromitirajuće, pače jadno, da o  bilo čijem humanizmu svjedoči čovjek, optužen da je pljačkao videorekordere, naušnice, marke, i sudjelovao u zločinu protiv čovječnosti.

U optužnici za logor Dretelj između ostalog stoji:

53. Hrstić Miroslav – Miro, zamenik upravnika logora

53.1. Bio je zadužen za hapšenje i dovođenje Srba u logor Dretelj, a i za njihova maltretiranja u logoru. Dozvoljavao je silovanja žena Srpkinja, prebijao Srbe – logoraše (356/94-2);

53.2. Zajedno sa Luburić Damirom D. oduzeli su dva zlatna prstena, burmu, minđuše, ogrlicu, lančić sa priveskom i ručni sat (356/94-2);

53.3. Zajedno sa Luburić Damirom oduzeo je Srbinu Lj.M. profesoru iz Čapljine, 15. maja 1992. godine 100 DEM i sat (313/94-1);

53.4. Srbinu 445/94-1 i njegovoj supruzi 445/94-40 prilikom pretresa stana, pre odvođenja u logor Dretelj sa još nekim NN licima oduzeo video – rekorder, radio-aparat sa dva zvučnika, pisaću mašinu i oko 1000 DEM;

53.5. Jedan svedok je izjavio: “..Miro Hrstić je često dolazio u Dreteljski logor i svaki njegov dolazak propraćen je bio mukama nas zatvorenika” (231/95-2).

 poskok.info