Suad Bešlić iz Kalesije kao ranjenik je za vrijeme rata otišao na liječenje u Njemačku. Nakon oporavka posvetio se školovanju, postao glavni konstruktor u tvrtki “Lentner GmbH”, koja proizvodi specijalna vatrogasna vozila za svjetsko tržište. Napustio je zemlju u koju mnogi iz cijele naše regije odlaze i posao uspješno prenio u BiH.
Mi smo za godinu dana postigli baš mnogo. Počeli smo prošle godine sa dva radnika u veljači, a danas imamo 44 zaposlena. Raspisali smo natječaj da primamo još deset radnika, kaže za N1 Suad Bešlić iz tvrtke “Sućo” Živinice.
A radnika traženog profila nedostaje. Oni koji dođu, tvrtka ih prekvalificira i obučava. Tako je zaposlen i profesor razredne nastave koji u nije mogao pronaćio posao u struci.
Čuo sam za ovu tvrtku. Prijavio sam se, primili su me. Ovdje sam nekih 20 dana. Moj posao je trenutno šlajfanju kofera za izradu vatrogasnih vozila, navodi Sanjin Rakovac, zaposlenik “Sućo” Živinice.
Ni ovaj radnik nije tražene struke. Završio je medicinsku školu, prekvalificirao se za varitelja. Metal, brusilica i aparat za varenje postali su mu sastavnio dio života.
Treba znati, svaki posao ima svoje cake. Mnogi su me učili kako i što i uspio sam naučiti. Gdje i kako variti, na koji način. Tako da sam uspio sve svladati, poručuje zaposlenik Senaid Barčić.
Za godinu dana radnici su napravili 106 konstrukcija za vatrogasna vozila i posebni su što prizvod prilagođavaju želji kupca. Tvrtka je prešla u treću etapu proizvodnje, lakiranje proizvoda. Zajedničkim snagama to obavljaju radnici iz naše zemlje i Njemačke.
Moj zadatak ovdje je pokazati radnicima kako lakirati, radi se za inozemno tržište i Kinu. Koja vrsta laka ide, kako se mješaju, na što treba paziti. Ovaj put sam došao da ih naučim ali u budućnosti oni moraju samostalno raditi. U Njemačkoj vodim cjelokupan odjel lakirnice i to je moja obveza koju radim u tvrtki, navodi Florian Spitale, lakirer “Lentner GmbH” iz Njemačke.
Iako je planirano tek 2020. godine, po prvi put u BiH je obojen kofer za vatrogasno vozilo koje će ići vojsci narodne republike Kine.
U etapi četiri, matična tvrtka će nam slati šasiju ili platformu i onda će to biti montirano u BiH. To bi trebalo biti nekada polovinom sljedeće godine, priča Bešlić za N1.
Četiri tvrtke rade u svijetu ovaj posao. I od četiri, radi se u Bosni. Mi smo u planu ovdje za dvije godine početi cijelu proizvodnju, imati 50 ljudi, da odavde uzlaze cijeli kamioni na kojima će pisati „ Made in BiH“. To nam je cilj, govori Muharem Čamdžić, varilac “Sućo” Živinice.
Tvrtka ima naručena vozila do 2021. godine. Mlada radna snaga obećava da će posvetiti se tom cilju jer ne želi otići iz svoje zemlje.
Tri dana prije nego ću početi ovdje raditi, otišao sam u Sloveniju na razgovor. Isto moja struka, strojarstvo. Vratio sam se, nisu bili baš neki uvjetii. Prvi dan kada sam ovdje bio, dobio sam poziv iz Slovenije da sam primljen tamo. I nisam želio otići. Želio sam ostati ovdje u svojoj Bosni. Vjeruj, nisam se pokajao, kaže zaspolenik Almir Čamdžić.
Mogu vam reći da je lijepo biti dio ove priče. Npr. kada bih vidio negdje vatrogasno vozilo, rekao bih: Ja sam ovo radio, unutrašnjost neku, bojao, postavljao limove, lijepio limove, navodi Sanjin Rakovac, također zaposlenik.
To mi je bio zadnji vlak da ne odem. Sada kada sam bio gore na obuci, nudili su mi da ostanem jer sam se pokazao kao najbolji od nas. Odoh ja, rekoh, za Bosnu. Bolje mi je u Bosni, navodi Barčić.
Posla ne nedostaje, ali ni želje ni entuzijazma. I dok mnogi odlaze iz BiH, Suad se vratio, siguran da nije pogriješio.
Nisam. Nekako se naježim na to pitanje. Ja možda živim najljepšu godinu mog života. Totalno sam ispunjen. Radim ovdje sa ovom djecom iz mjesta i okoline gdje sam rođen. Jednostavno nekada navečer ustanem i ne vjerujem. Kao da sanjam da sam tu. Prelijepo mi je. Ne mislim se nikada više vraćati. Došao sam da ostanem, kaže Bešlić.
Suadova priča svjetla je točka u ovim teškim vremenima u našoj državi ali i dokaz da sunce tuđeg neba ne grije nigdje kao ovdje, u svojoj domovini.
wpDiscuz