Predsjedatelj Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda jučer je iz svog mostarskog ureda održao telefonsku sjednicu Fiskalnog vijeća kako bi se usuglasile točke vezane uz sporazum s MMF-om. Intervju za Večernji list je “upao” prije komunikacije s posebnim izaslanikom EU-a u BiH Peterom Sorensenom.
“Najtraženija” osoba u državi govori o prosvjedima, političkoj pozadini i političkim posljedicama.
– Kada sam promatrao prosvjede koji su ponovljeni u utorak u Sarajevu, stekao se dojam da ste Vi protiv rješavanja JMBG-a. Je li to tako?
Jedna od stvari koja me žalosti je da se kriza koja je u Federaciji BiH, nerad i nefunkcioniranje vlasti, jedan pravi horor, prebacila u institucije BiH tamo gdje im nije mjesto. Kada su prosvjedi počeli u četvrtak, to jutro stupila je odluka o Vijeću ministara, i tog jutra su se počeli izdavati matični brojevi. To je poznato čitavoj javnosti. Vijeće ministara je jednostavno uradilo sve. U dva je navrata utvrdilo zakon o matičnom broju, uputilo ga Parlamentu i u dva navrata nije dobio suglasnost Parlamenta. Mi smo reagirali donoseći odluku i u roku od 180 dana se na miran način moglo riješiti ovaj problem. Nekome nije to bilo u interesu da bude tako i dezinformacije su nadvladale nad činjenicama.
– Vi ne vidite odgovornost Vijeća ministara oko ovoga problema?
Kakvu odgovornost kada smo sve uradili. Ponavljam, dva puta smo utvrdili zakon i uputili ga u Parlament.
– Ali, možda je predsjedatelju, problem u sadržaju samog zakona oko kojega prijepore imaju bošnjačke i srpske stranke?!
Ja hoću opet naglasiti. Mjesto odlučivanja i donošenja odluka je Parlament. Mi smo u skladu s našim pravilnikom utvrdili prijedloge zakona. I tu završava sva priča.
– Je li istina da su bošnjačke i srpske stranke podijeljene oko ovoga zakona?
Jeste, to ne želim skrivati. Kao što su podijeljene oko puno drugih pitanja. Čitava zemlja je podijeljena oko određenih stajališta. Ali demokracija podrazumijeva da se, kao i u drugim zemljama, vode razgovori, postižu kompromisi
– Vi i stranka iz koje dolazite bila je spremna, kako sam razumio, podržati bilo koje rješenje i u Vijeću ministara i Parlamenta?!
Ma, ponavljam. Mi smo ga podržali kroz Vijeće ministara gdje je odluka donesena jednoglasno. I zato nije bilo više nikakvog razloga, nitko nije bio ugrožen, bez matičnog broja. Mi smo napravili presjek i stvorili tehničko rješenje da se stranke i parlamentarci dogovore i da se dođe do rješenja.
– Kako onda ocjenjujete prosvjed koji se dogodio u četvrtak, koji je rezultirao talačkom krizom i nastavak koji se dogodio jučer s obzirom na dosta različitih, pa i jasnih političkih poruka i podvala?
Ja skoro da nemam što dodati jer sam sudjelovao u radu koordinacije HDZ-ovih dužnosnika. No, razumijem nezadovoljstva, frustracije socijalnim i ekonomskim stanjem. Međutim, sva ta pitanja se moraju uputiti na prave adrese.
– A koje su to?
Trebaju se adresirati onima koji su dužni donositi odluke, rješenja, zakone.
– Je li to Vijeće ministara?
Apsolutno ne.
– A tko je onda prava adresa za prosvjede?
Ja vas pitam je li Vijeće ministara krivo što je isplata mirovina problematična u FBiH do današnjeg dana, što se vode prijepori oko raspodjele poljoprivrednih poticaja iz federalnog proračuna. Je li Vijeće ministara odgovorno za stanje u Aluminiju kojega se želi ugasiti ili drugih kompanija u vlasništvu Federacije? Treba poći od Ustava i zakona i vidjeti čije su koje nadležnosti. Vijeće ministara je cijelo ovo vrijeme krize bila jedina institucija uspjela funkcionirati i dostigla zaostatke koje smo imali 16 mjeseci. Sada kada nam je svaki dan dragocjen zbog skorog ulaska Hrvatske u EU i kada bi to trebao biti fokus našeg zanimanja jer smo trebali imati tematsku sjednicu, događa se kriza u tome vremenu. A onda se sve to opravdano nezadovoljstvo usmjerava na ljude u zajedničkim institucijama među kojima su bili i stranci koji su postali prave mete.
– Je li ovo bio udar na državu?
Jeste. Normalno da je udar na državu, i to upravo od onih kojima su puna usta države i koji su dopustili nasilje. Ja opet ponavljam da postoji frustracija i nezadovoljstvo, razumijem i neinformiranost gdje treba locirati problem. Ali sve je palo u drugi plan, problemi koji postoje u Federaciji BiH. Možda sam ja “problem” jer se do sada tamo nikada nije prosvjedovalo. Uvijek su prosvjedi bili pred federalnim institucijama.
– Jeste li očekivali toliku količinu pritiska, gotovo bijesa građana i nasilja?
Ja nisam mogao vjerovati da se to nezadovoljstvo usmjeri na način da se drugima onemogući i pravo na život, sigurnost, slobodu kretanja i da nitko na to ne reagira.
– Koga ste vi kontaktirali iz policijskih i sigurnosnih agencija, koga držite odgovornim što je to bilo tako?
Sve sigurnosne agencije od državne, entitetske, županijske. Nije bio nitko koga nisam kontaktirao i zatražio zaštitu. Uputio sam i dopis tražeći njihovo očitovanje.
– Što vam govori da nitko nije odgovorio?
Pitajte njih!
– A što ćete poduzeti s tim u svezi?
Ja ću i dalje pitati i tražiti odgovore. Ova stvar pitanja sigurnosti će se razriješiti. Vidjeli ste i na snimkama, a napose se dobro vidi na sigurnosnim kamerama kako su se sprječavali zaposlenici da izađu iz zgrade. Da sam imao ikakve primisli da sigurnosni sustav neće funkcionirati, onda sigurno ne bih čekao.
Inače, središnja točka parlamentarnog zasjedanja toga dana bilo je izvješće o radu Vijeća ministara za tu godinu. Na sjednici Vijeća ministara koju smo imali dan ranije sam dao pismeni nalog da svi ministri budu nazočni na sjednici Parlamenta i da mogu odgovarati na pitanja parlamentaraca.
– I, je li to bilo tako?
Nažalost, uopće se ne spominje da je glavna točka trebala biti upravo to izvješće. Ali sada kada se osvrnem na ta zbivanja, postaje mi jasno zašto je većina ministara otišla s tog zasjedanja.
– A zašto su ministri otišli?
Želim reći da su na početku zasjedanja Parlamenta bili samo ministri Nović, Čolak, ja kao predsjedatelj Vijeća ministara i Osmić koji je otišao nakon prve stanke. Poslije toga u zgradi su ostala samo tri ministra Čolak, Nović i Bevanda. I to dovoljno govori.
Toga dana je bio međunarodni skup kojemu je organizator bila Centralna banka BiH koji je trebao otvoriti gosp. Bakir Izetbegović. No, ni on nije došao u zgradu. Istodobno je činjenica da su pojedini zamjenici ministara i pojedini zastupnici slobodno hodali i normalno komunicirali s prosvjednicima. Istodobno, obični zaposlenici to nisu mogli. Tu je bilo trudnica, ljudi koji su lošeg zdravstvenog stanja i oni su bili blokirani.
– Što ćete sada poduzeti vezano uz tu talačku krizu?
Sve treba vratiti u institucije sustava i agencije koje su zadužene za sigurnost od županije do razine države se moraju očitovati. I prva i jedina točka dnevnoga reda na prvoj sjednici Vijeća ministara koja bude sazvana će biti analiza sigurnosne situacije i izvješća o radu tih agencija. To je naša obveza i ljudi koji su zaduženi za to će se morati očitovati.
– Kada će to biti?
Brzo.
– Kada će biti sjednica Vijeća ministara?
Sjednica Vijeća ministara će se održati kada procijenimo da postoje sigurnosni uvjeti. Vijeće ministara ne čini samo deset ministara, nego sve što je prateći aparat. Onda kada bude siguran dolazak i rad bez pritiska, moći ćemo sazvati sjednicu Vijeća ministara.
– Neki su vam zamjerili što ste napustili zgradu zajedničkih institucija, odnosno da ste pobjegli?
Svi koji znaju i poznaju Vjekoslava Bevandu, znaju da nikada nisam bježao ni pred čime. Nikada! Kada sam bio federalni ministar financija i kada se rušila i palila federalna zgrada, ja sam bio čovjek koji je izašao među okupljene prosvjednike i obratio im se. Bio sam jedini koji je ostao kada su provalili invalidi u zgradu Parlamenta. Tada sam razumio nezadovoljstvo razvojačenih branitelja i drugih kategorija, invalida jer je federalna Vlada bila odgovorna za njihov položaj. Tada nije bilo resornog ministra, premijera. Svi su pobjegli. Ja nisam bježao. A sada ću vam reći što je bilo prošloga četvrtka.
U 15 sati, kada je završila sjednica Zastupničkog doma u zgradi su ostala samo trojica ministara. Odluku da ja izađem iz zgrade sam donio u 16.05 s ministrom Čolakom jer sam s prozora gledao kako “mirni prosvjednici” cipelare zaposlenicu Parlamenta koja je pošla kući.
Tada je uz mene bio jedan od ljudi iz Agencije za koordinaciju policijskih tijela i rekao sam mu da policajci koji su se nalazi ispred zgrade to mirno gledaju. Tražio sam da se poduzme sve što je moguće kako bi se osigurala sigurnost. Tada sam zatražio da se rasporedi desetak policajaca, omogući izlazak sviju i prolaz ispred zgrade. Tada su mi rekli da to ne smiju uraditi.
– Što je onda bilo?
Ja sam iz zgrade izašao sa četiri osobe zadužene za moju sigurnost i jednim iz osiguranja gospodina Čolaka. Ja nigdje nisam bježao. Mi smo izašli, sjeli u auto i otišli.
– A tko je na snimki koju su objavili pojedini mediji tvrdeći da vi bježite ispred prosvjednika i utrčavate u automobil?
To je jedna takva manipulacija kakva nema veze s pameću. I nažalost, time se hvale. Zbog istine, u pitanju je zaposlenik Vijeća ministara koji je jedva spasio živu glavu. I nakon toga se javljaju kojekakvi tipovi koji kažu da će podizati kaznene prijave, koji kažu da su me umalo uhvatili. Je li to ta sloboda kretanja o kojoj govore.
– U kuloarima se priča da se u Vijeću ministara treba dogoditi nova rekonstrukcija. Je li to istina i je li to možda razlog ovih nasilnih prosvjeda?
To je stvarno pitanje koje ne treba meni postaviti. Ja nisam čovjek od kuloara jer se bavim ozbiljnim poslom i vrlo transparentno ga radim. A oni koji se bave kuloarskim pričama izvode ovo u Sarajevu, a sutra možda u Mostaru.
– Smatrate li i dalje da ne postoje uvjeti za rad u institucijama u Sarajevu?
A smatrate li vi da postoje?!
– Iskreno ne, ali ja sam novinar i pitam vas koji imate informacije od brojnih agencija. A postoji li politička pozadina ovog događanja naroda?
Jasno da postoji. I na kraju se uvijek sve dozna. Onaj tko se poigrao sa sigurnošću, koji je htio u Sarajevu napraviti nešto što je moglo svakako završiti i nema nikakvih jamstava da se to sutra ponovno neće dogoditi. Bio sam svjedok da između 100 i 200 ljudi može blokirati institucije, da nitko neće mrdnuti prstom zbog toga. Koja je sigurnost da se to sutra neće ponoviti.
– Uputili ste zahtjeve da se utvrdi odgovornost za zbivanja i propuste agencija. Jeste li dobili ikakav odgovor?
Nisam, ali ću ih dobiti.
– Kako komentirate inicijativu SDP-a, odnosno jednoga od vaših kolega iz Vijeća ministara Zlatka Lagumdžije da se upravo zbog ove krize, problema s JMBG-om…
Ma nema problema s JMBG-om.
– Ali što mislite o izvanrednim izborima?
Onaj tko priziva izvanredna stanja neka snosi i odgovarnost za to. Ne postoji zakonska niti ustavna mogućnost da se to provede. Ako imaju snagu da se provede Ustav, onda je to dobro. Možda će na red doći i neriješeno hrvatsko pitanje. Mi moramo provesti sve odluke Ustavnoga suda, a nije to samo JMBG, nego je i Mostar, Izborni zakon i brojna druga pitanja. Ali tu imamo potpunu nedosljednost. U jednome slučaju situacija se dovede do golemih političkih problema, unese nered među narod, a s druge strane ga uopće na zanimaju druge odluke Ustavnog suda.
Da je ovo normalna država, odluke Ustavnog suda se ne bi komentirale, nego bi se provodile. Ovo je moj osobni stav i moguće je da zato što smo donijeli prijedlog Izbornog zakona u kojemu su implementirane odluke i za Mostar i za RS, zato što u dosadašnjem radu Vijeća ministara nije bilo onoga, što smo ranije bili svjedoci, da su donošene odluke o prodaji hrvatskih interesa, upravo zato što nema takvih Hrvata u Sarajevu i što nema onih koji bi trebali trčati po OHR-u i raznim uredima i postupati po njihovim diktatima, da nas se želi obeshrabriti.
– Jesu li vas iznenadila stajališta međunarodne uprave oko ovih zbivanja?
Nas gospodin Inzko uči kako oko zgrade institucija treba biti upravo ovakvo stanje. Ja sam proputovao dosta i moram reći da ovo nisam vidio nigdje. No, kada se doznalo da je zatočen samo jedan stranac, odmah se potrčalo pomoći.
– Jedna od točaka koju ste trebali razmatrati, da je stanje bilo normalno, vezana je uz ulazak Hrvatske u EU. Hoće li se riješiti prijeporna pitanja prije svega oko pitanja graničnih prijelaza?
Pregovarački tim u Zagrebu usuglašava te tehničke detalje i pitanje je sada samo procedure.
U stalnim sam konzultacijama sa svim članovima Vijeća ministara koje to zanima kao i one koje zanima što će se zbivati 1. srpnja. To neće biti problem. A mi smo trebali imati sjednicu oko svih pitanja vezanih uz ulazak Hrvatske u EU. Nažalost, nema uvjeta i ta se sjednica iz sigurnosnih razloga ne može održati.
– Premijeru, vjerujete li ipak u normalizaciju rada Vijeća ministara do kraja mandata?
Ja se nadam da će prevladati razum i da će se izvući pouke, da će oni koji su krivi jer nisu radili svoj posao biti sankcionirani, da će ovo biti država normalnog življenja i da će svi ljudi imati barem slobodu kretanja.
Međutim, sve ono što se događa i najavljuje, mene zabrinjava kao normalnog čovjeka koji želi raditi u uređenom sustavu. Očito su neki ljudi skloniji manipulacijama i ne brinu za posljedice iako se kunu da rade za čovjeka i za državu.
wpDiscuz