U podcastu “Imam ideju” ugostili smo gospođu Maju Lasić, sveučilišnu profesoricu, doktoricu znanosti, uspješnu glumicu i producenticu, a s obzirom da je upravo objavila i jednu znanstvenu knjigu koja joj, kako ističe, tako mnogo znači, povoda za ovaj razgovor bilo je i više nego dovoljno.
Rođena je u Mostaru, u obitelji s četvoro djece, stariji brat Slaven Knezović je glumac, mlađi brat Mario je rock pjevač, autor i glumac, a naša gošća napominje kako se za glumu počela interesirati inspirirana starijim bratom i njegovom maštanju o glumačkom pozivu u djetinjstvu.
“Zasluge bih pripisala svojim roditeljima, mama nas je kao profesorica u sve to uvodila kroz drame i književnost, a Slaven je od 11. godine rekao da želi biti glumac. Kao njegova mlađa sestra osjetila sam također sličan poriv, ali sam se pomalo susprezala, misleći kako je to refleksija od brata. Tata me je vodio u lutkarsko kazalište, što mi je ostalo duboko u sjećanju i evo danas i predajem jedan od kolegija lutkarstva i scenske umjetnosti”, kaže gospođa Maja o samim počecima.
Čut ćete niz zanimljivih razmišljanja o glumi i glumcima, uvjetnom glorificiranju glumačkog posla i realnoj slici iz pozicije naše gošće.
“Često se taj poziv glorificira, meni se to ne sviđa, za glumca je važno da ima dosta iskustva, a odlika talenta je da glumac zna neku situaciju na pravi način prikazati”, kaže naša gošća, objašnjavajući u nastavku na slikovit način neke specifičnosti posla s kojima se glumci moraju nositi ukoliko žele biti uvjerljivi i odigrati uloge na pravi način.
Baveći se glumom, ponajprije u kazalištu, otkrivala je vremenom i druga zanimanja u branši te je kasnije s uspjehom vodila Mostar Film Festival, skupa s bratom, a njezin producentski rad također je zapažen.
“Producent se rodi, ali naravno da se može nadograditi. Moram odmah kazati da skidam kapu svima koji izaberu taj posao, koji je stresan, iako kreativan, tako da čovjek mora biti veliki fajter za taj posao. Ja sam u to ušla igrom slučaja, kako bih pomogla bratu, ali sam se dobro snalazila”, kaže gospođa Lasić.
S obzirom da je na mostarskom filmskom festivalu radila i kao producentica i kao umjetnička direktorica, kaže da je posao bio vrlo stresan i zahtjevan te se vremenom povlačila iz tog posla.
Naravno, producentski posao je i dalje ono čime se bavi i želi baviti na filmu, a što se tiče glumačkoga posla, također želi dati još svoga doprinosa i nada se dobrim ulogama u budućnosti.
Kao sveučilišna profesorica sve je više angažirana, odnedavna i u Tuzli, a u razgovoru nam ponajviše govori o svojim iskustvima profesorice na Sveučilištu Mostar.
Upravo je objavila znanstvenu knjigu “Interpretacija, intermedijalnost i interakcija u dramskom p(r)oučavanju”, na što je iznimno ponosna.
“Knjiga je nekako baš slika mene, mog načina života. Nastala je na iskustvu i ljubavi prema teatru, ponajviše lutkarskom, lutkarskoj lutki koja je je fascinirala još u djetinjstvu. Nakladnik je Sveučilište Mostar, naslovnicu je radio Željko Koren, eminentna imena su recenzenti, profesori Boris Senker i Srđan Vukadinović”, govori naša gošća o knjizi.
U ovom razgovoru čut ćete još mnoštvo zanimljivih opservacija o scenskoj umjetnosti, izazovima koje sa sobom nosi ovo specifično zanimanje sa sobom, savjeta mlađim generacijama i onima koji se žele baviti glumačkim poslom.
Dakako, kao sveučilišna profesorica i zrela osoba s velikim vlastitim iskustvom, gospođa Lasić osvrće se i na neke aktualne teme u društvu, kao što su položaj u budućnost mlade generacije u cjelini, izazovi modernoga doba u kojem živimo, čut ćete ponešto i o planovima za budućnost, a najbolji način da upoznate ovu zanimljivu dame je da podcast poslušate u cijelosti.
wpDiscuz
