Nevezano za to kakav je on premijer bio ljudima koji žive u Hrvatskoj, koliko su afera imali njegovi ministri, je li podigao parafiskalne namete i PDV i tako dalje, prema Hrvatima u BiH imao je odnos koji je ukazivao na poštovanje.
Ponašao se onako kako se treba ponašati svaki hrvatski državnik te nije zapao u zamke kojima se političari u Hrvatskoj jako teško odupiru.
Primjer tog teškog odupiranja je nekadašnji Mostovac i ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić koji je nasjeo na Komšića i ekipu okupljenu oko njega. Milanović to nije činio iako mu je u situaciji dok je bio premijer to bilo jednostavno politički korisnije.
Bezrezervna podrška
HDZ BiH i sam predsjednik ove stranke Dragan Čović stavili su se Kolindi Grabar-Kitarović bezrezervno na raspolaganje i to je pogrešno! Lider(i) Hrvata u BiH, u političkom smislu, ne smiju biti ekspozitura bilo koje stranke iz Republike Hrvatske.
Čović ima i previše odigranih utakmica u nogama i nije smio sebi dopustiti takav klizeći start te podržati kandidatkinju HDZ-a na tako komotan način kao da ljevica ima nekoliko kandidata i kao da je sigurno da matematički ne može pobijediti kandidat kojeg ne podupire HDZ.
Iako nominalno ne obnaša državničku dužnost, Čović predvodi Hrvatski narodni sabor (HNS) BiH koji je najjača hrvatska političa institucija bez obzira što neki o njoj govore kako o “običnoj nevladinoj organizaciji”. Jednostavno, kada ste političar na tako važnoj funkciji, ne možete dopustiti sebi situaciju gdje ćete se zamjeriti čovjeku koji, u tom trenutku, ima vrlo izgledne šanse postati hrvatskim predsjednikom!
Prije pet godina i Čović i HDZ BiH odigrali su puno pametnije. Grabar-Kitarović je dobila potporu nekoliko dana prije drugog kruga gdje je Čović govorio na jednom od skupova hrvatskog HDZ-a. Ta potpora je tada stigla na puno ozbiljniji, trijezniji i pametniji način. U ovoj kampanji Čović se doslovno stavio na raspolaganje HDZ-u Hrvatske i u prvom krugu došao na biralište u društvu Mate Bulića te tako jasno pokazao čak dvojici ozbiljnih kandidata da je njegova potpora bezrezervno zajamčena Kolindi Grabar-Kitarović. Da je, nekim čudom, u drugi krug otišao Škoro, Čović bi se i njemu zamjerio. Nema smisla da lider jednog naroda daje tako glasnu potporu kandidatkinji jedne opcije iz Hrvatske.
Hrvati u BiH računaju na pomoć institucija Republike Hrvatske bez obzira tko sjedio u njima. Hrvatski narod u BiH nije i ne može biti jest jednako Hrvatska demokratska zajednica BiH. Čović je nekada to znao i prije samo pet godina se i ponašao u skladu s tim. Za to je čak i optuživan od nekih ekstremno desnih novinara u Hrvatskoj jer je, po njihovim navodima, lobirao za Josipovića.
Bivša predsjednica je bila korektna prema Čoviću tijekom svog petogodišnjeg mandata, a samim time i prema hrvatskom narodu u BiH jer on, kakav-takav, predstavlja hrvatski narod u BiH.
Milanović bi mogao zamjeriti
Upravo na to je trebao računati i sam Čović i negdje u glavi imati zamisao da će Milanović možda postati novi hrvatski predsjednik! Ako ne zbog toga što je bio korektan kao predsjednik Vlade RH prema bh. Hrvatima, onda zbog čiste političke mudrosti nije smio ovako žestoko podržati Grabar-Kitarović.
Ako mu Milanović to odluči zamjeriti, a ima sva prava na to, iz toga će poražen i ponižen ponovno izaći hrvatski narod u BiH, a ruke će trljati Željko Komšić koji je simbol hrvatske obespravljenosti u BiH.
Čović i ekipa okupljena oko njega jednostavno nemaju pravo na taj luksuz i nisu to trebali dopustiti. Ako im već narod ne znači ništa mogli su barem ispasti ozbiljni taktičari i u očima Zorana Milanovića i bivše predsjednice. Ovako su ispali smiješni, a račun za to bit će isporučen nama koji gotovo trideset godina gledamo taktičke promašaje HDZ-a BiH.
Istini za volju, strateških promašaja kod Čovića nema, ali to nije utješno jer ih ne može biti, kada, naime, nema ni strategije.