Udruga “Franak”: Mađari rade ono što mi tražimo

Mađarski parlament donio je prvi od dva zakona koji bi tamošnje banke mogli stajati od dvije do tri milijarde eura. Prvim zakonom nalaže bankama da vrate dužnicima koji otplaćuju kredite s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatom razliku koja proizlazi iz primjene prodajnog tečaja banke i srednjeg tečaja mađarske središnje banke kao i preplaćene iznose zbog jednostranih povećanja kamata.

Čeka se pravomoćnost

Konverzija kredita u švicarskim francima u skladu s početnim tečajem CHF-a bit će riješena drugim zakonom, a prosječni dužnik bi mogao dobiti povrat od 14.600 do 24.400 kuna. Iz Udruge “Franak” ističu da se radi o potpuno jednakim okolnostima zbog kojih su podignuli kolektivne tužbe protiv osam banaka u Hrvatskoj, a prihvatio ih je sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Radovan Dobronić, koji je prije godinu dana presudio da su tužene banke krive i da moraju promijeniti ugovorne odredbe u kreditima u “švicarcima” tako da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu.

Dok se u “Franku” nadaju skorom potvrđivanju prvostupanjske presude koja će se ticati oko 100.000 dužnika, nade polažu ne samo u Viktora Orbana, nego u činjenicu da je doneseno niz nepravomoćnih presuda u Srbiji zbog nezakonitih kamata, te pravomoćna presuda zbog ništetnosti valutne klauzule CHF-a u jednom sporu u Austriji.

Marija Duljković, stalna sudska vještakinja za bankarstvo i financije, podsjeća da je i sudac Dobronić bio prije godinu dana bankama preporučio da se nagode.

Veli, Europska komisija nije bila zadovoljna nekim mađarskim potezima, ali Orban brodi dalje.

– Naša Vlada pokušava nešto napraviti i dosta je toga učinjeno. Ali se prekasno počelo, a nema se, čini se, ni političke snage da se stvari riješe na mađarski način – kaže Duljković.

Taj stav ne dijeli ekonomist dr. Guste Santini koji kaže da u uvjetima internacionaliziranog bankarstva i zaduženosti zemlje ne zna koliko su neki od poteza Mađara pametni jer im se mogu obiti o glavu. Objašnjava da ne misli dobro o kapitalizmu, no u njemu jesmo, a jedan od njegovih svetih instituta su ugovorni odnosi.

– Posegne li država u njih, banke uvijek nađu načina da se od nekog naplate, ako ne od dužnika, naplatit će se od nekoga drugog. Budite sigurni u to. Može se razgovarati o tome jesu li banke ucjenjivale drugu stranu koristeći svoj tržišni položaj s primjenom prodajnog tečaja za obračun rata, može se razgovarati i o valutnoj klauzuli. Franak je posebna valuta, neusporediva s dolarom i drugim valutama. U njima se nisu trebali odobravati krediti, ali se radi o propustu države koja od 1993. do danas to nije riješila pa je kuna monetarni maneken kojem nitko ne vjeruje. Kod nas kao valutna klauzula može biti bilo što, pa i vreće pšenice. Osim eura, ne bi smjela postojati ni jedna valutna klauzula – ističe dr. Santini.

On smatra da je našem cijelom financijskom sustavu potrebno redefiniranje i da je država itekako mogla pomoći dužnicima u “švicarcima” tako da od banaka otkupi te kredite i onda s dužnicima građanima odredi uvjete po kojima će vraćati te kredite.