Mađarski parlament donio je prvi od dva zakona koji bi tamošnje banke mogli stajati od dvije do tri milijarde eura. Prvim zakonom nalaže bankama da vrate dužnicima koji otplaćuju kredite s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatom razliku koja proizlazi iz primjene prodajnog tečaja banke i srednjeg tečaja mađarske središnje banke kao i preplaćene iznose zbog jednostranih povećanja kamata.
Čeka se pravomoćnost
Konverzija kredita u švicarskim francima u skladu s početnim tečajem CHF-a bit će riješena drugim zakonom, a prosječni dužnik bi mogao dobiti povrat od 14.600 do 24.400 kuna. Iz Udruge “Franak” ističu da se radi o potpuno jednakim okolnostima zbog kojih su podignuli kolektivne tužbe protiv osam banaka u Hrvatskoj, a prihvatio ih je sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Radovan Dobronić, koji je prije godinu dana presudio da su tužene banke krive i da moraju promijeniti ugovorne odredbe u kreditima u “švicarcima” tako da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu.
Dok se u “Franku” nadaju skorom potvrđivanju prvostupanjske presude koja će se ticati oko 100.000 dužnika, nade polažu ne samo u Viktora Orbana, nego u činjenicu da je doneseno niz nepravomoćnih presuda u Srbiji zbog nezakonitih kamata, te pravomoćna presuda zbog ništetnosti valutne klauzule CHF-a u jednom sporu u Austriji.
Marija Duljković, stalna sudska vještakinja za bankarstvo i financije, podsjeća da je i sudac Dobronić bio prije godinu dana bankama preporučio da se nagode.
Veli, Europska komisija nije bila zadovoljna nekim mađarskim potezima, ali Orban brodi dalje.
– Naša Vlada pokušava nešto napraviti i dosta je toga učinjeno. Ali se prekasno počelo, a nema se, čini se, ni političke snage da se stvari riješe na mađarski način – kaže Duljković.
Taj stav ne dijeli ekonomist dr. Guste Santini koji kaže da u uvjetima internacionaliziranog bankarstva i zaduženosti zemlje ne zna koliko su neki od poteza Mađara pametni jer im se mogu obiti o glavu. Objašnjava da ne misli dobro o kapitalizmu, no u njemu jesmo, a jedan od njegovih svetih instituta su ugovorni odnosi.
– Posegne li država u njih, banke uvijek nađu načina da se od nekog naplate, ako ne od dužnika, naplatit će se od nekoga drugog. Budite sigurni u to. Može se razgovarati o tome jesu li banke ucjenjivale drugu stranu koristeći svoj tržišni položaj s primjenom prodajnog tečaja za obračun rata, može se razgovarati i o valutnoj klauzuli. Franak je posebna valuta, neusporediva s dolarom i drugim valutama. U njima se nisu trebali odobravati krediti, ali se radi o propustu države koja od 1993. do danas to nije riješila pa je kuna monetarni maneken kojem nitko ne vjeruje. Kod nas kao valutna klauzula može biti bilo što, pa i vreće pšenice. Osim eura, ne bi smjela postojati ni jedna valutna klauzula – ističe dr. Santini.
On smatra da je našem cijelom financijskom sustavu potrebno redefiniranje i da je država itekako mogla pomoći dužnicima u “švicarcima” tako da od banaka otkupi te kredite i onda s dužnicima građanima odredi uvjete po kojima će vraćati te kredite.
Tečaj na štetu štedišaOd srpnja 2013. banke su dužne primjenjivati srednji tečaj HNB-a za obračun rata kredita, ali to se tiče samo novih kredita. Za stare kredite neke banke primjenjuju svoje prodajne, neke srednje tečaje HNB-a. Razlika između tih tečajeva nije mala. Jučer je jedna banka koja obračunava rate po svom prodajnom tečaju euro cijenila 7,66 kuna, dok je srednji HNB-ov tečaj za euro bio 7,57 kuna. |
Dug opet veći od glavnicePremda je od ove godine ljudima koji otplaćuju stambene kredite u “švicarcima” kamata 3,23 posto sve dok je franak 20 posto veći od njihova početnog tečaja, prošlog je tjedna Udruga “Franak” navela da je dio dužnika u međuvremenu postao kreditno nesposoban, zbog čega su se dogodile ovrhe nekretnina i deložacije. Većina CHF dužnika i nakon deset godina otplate još uvijek ima preostale kunske glavnice veće od kunskih iznosa koje su primili od banaka, a rate u kunskim iznosima su im veće za 30 posto do 40 posto od rata na početku otplate kredita. |