Ovako je engleski svećenik dočekao svog osvajača, s mačem u ruci, i borbom do smrti. I ovakav opis njegovog lika se čuva u kolektivnom sjećanju Engleza. Idoli engleske nacije su borci, revolucinari. Ne luzeri. Hrvati i Bošnjaci nikad neće dati nekog poput biskupa Heahmunda. Naši narodi su servilni narodi. I zato ćemo biti uvijek kolonijalna zemlja. Koju će pokoravati Heahmundovi narodi.
Samo satrapije, i kolonije, slave dokumente u kojima se potpisuje stupanje naroda u robovski odnos s novim vladarom.
Bošnjaci se kod Ahdname varaju. Unose pozitivnu emociju prema čovjeku koji je uništio srednjovjekovno bosansko kraljevstvo. Time se direktno legitimiraju kao netko tko ne voli Bosnu. Netko im prodaje mačke u vreći.
Stotinu godina nakon El Fatiha i njihovi su djedovi kao i naši trpili tiraniju tog čovjeka. Njihove pramjke su silovane od istog tog čovjeka i njegove vojske.
Nije islamizacija BIH počela njegovim dolaskom. Nego puno kasnije. Svi smo bili žrtve tog čovjeka i njegove vojske.
Bog prati hrabre i odvažne. BIH ne želi da bude odvažna zemlja. BIH je jedina zemlja na svijetu koja slavi svoje tirane.
Poštovana Islamska Zajednico, poštovani SDA, do kada ćete nas tjerati da slavimo turske sultane?
Kada ćete prestati zlostavljati naše fratre u Bosni i pustiti ih da slobodno misle? Zar nije istekla Ahdnama? Zašto od njih i dalje tražite da ušutkavaju Hrvate ? I da nas i dalje drže u ropstvu?
Drage fra daidže, fratrizani, kalifratri, sluge ugovora koji ste potpisali sa sultanom iako ste znali za njegovu izjavu da će se kad tad “pomokriti po Svetoj Stolici” ugovor, izdajnički ugovor koji ste potpisali s Otomanima, da ćete nas držati u pokorstvu, ušutkavati, i napadati po volji sultana ako mi krenemo u pobunu, tja ugovor ne vrijedi od pada Turske vlasti u ovim krajevima. Srušio ga je Don Ivan Musić. Naš vojvoda.
Prestanite nas držati u pokorstvu. Nema Ahdname. Mi smo narod slobode. Narod Vojvode Musića i Mihajla Ljubibratića. Ne činite što ne želite da drugi vama čine.
Ahdname su Turci davali i u drugim zemljama. Mađarskoj, Grčkoj, Albaniji. Svugdje gdje su palili , pljačkali, ubijali. Tamo uprizoriti sjećanje na dan kad se potpisivao robovski ugovor značilo bi izvrgnut se javnom sramoćenju. U državi BIH u kojoj se otvoreno veliča osmanska tiranija nad našom zemljom, ismijavanju se izlažu oni koji su protiv veličanja okupatora. A lekcija nam drže obožavatelji Osmanskog kalifata. Koji su se u šali prozvali bosanskim patriotima.