Zlostavljanje i nasilje u obitelji, nepostojanje adekvatne brige u biološkoj obitelji i adekvatnih stambenih uvjeta, djeca koju su napustili roditelji, smrt roditelja ili izdržavanje zatvorske kazne najčešći su razlozi zbog kojih djeca širom Bosne i Hercegovine završe u domovima za nezbrinutu djecu.
U našoj zemlji takvi domovi djeluju u Zenici, Sarajevu, Tuzli, Mostaru i Banjoj Luci. Iako se u ustanovama trude zadovoljiti sve kriterije za prijem, smještaj i prehranu štićenika, roditeljsku ljubav i topal majčin zagrljaj zamijeniti ne može nitko.
U domovima u BiH trenutno je smješteno 355 djece. Najviše ih je u Sarajevu – 100, a najmanje u Mostaru – 34. U Zenici boravi 85, u Banjoj Luci 72 i u Tuzli 64 štićenika, piše Dnevni avaz.
U razgovoru s radnicima domova saznaje se kako su se susretali s različitim situacijama. U Centru za socijalni rad Bijeljina sve je više slučajeva roditelja koji im sami dolaze i odlučuju pod svaku cijenu ostaviti dijete.
– Nedavno smo imali slučaj da su roditelji došli i rekli: “Vodite ga, ja mu više ništa ne mogu.” Takvih primjera ranije nije bilo, ali ih sada ima u praksi – kaže Vesna Savić, tajnica Centra.
Iako svi domovi koji djeluju na području naše zemlje ističu kako imaju sve potrebne uvjete za ugodan boravak štićenika, događaju se i tragedije, poput nedavne u zeničkom Domu.
Sedamnaestogodišnja Adelisa Tahirović, prelazeći s prozora na prozor, da uzme upaljač, okliznula se i pala. Na mjestu je poginula. U domu je bila sa sestrom, a ranije je boravila i njezina polusestra. Javnost je ostala šokirana ovim slučajem.
Draženka Subašić, direktorica Doma, ističe kako imaju angažirano 70 radnika.
– Od ukupnog broja, 39 radnika radi s djecom, i to odgajatelji, medicinske sestre, pomoćne radnice na održavanju higijene djece i prostora u kojem djeca borave te stručni tim koji čine pedagog, koordinator odgajatelja, socijalni radnik, glavna medicinska sestra i psiholog – pojašnjava ona.
Usprkos svemu, tragedija koja im se dogodila, ostavila je posljedice kako na zaposlenike, tako i na štićenike. Ova ustanova bilježi još jedan tužan slučaj, prije dvadesetak godina, kad je štićenik na sebe oborio ormar i na mjestu poginuo.
Uposlenici su za Avaz rekli kako mnoge majke, nakon što odluče ostaviti djecu u domove, nikad ih više ne posjete.
U Mostaru su sve prostorije u kojima borave djeca, renovirane u posljednje dvije godine.
– S djecom izravno rade odgajatelji, kao i stručni radnici i vanjski suradnici, angažirani kroz različite projekte, a pored svih navedenih, za sigurnost djece se brine i noćni čuvar. Ugrađeni su i alarmi za vatru, klasični alarm i videonadzor – rekli su iz Doma.
U Domu za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli broj štićenika u ovoj godini povećao se za 14, a kroz ustanovu godišnje zna proći i do 150 štićenika.
– U prvih šest mjeseci ove godine dobili smo 14 novih štićenika uzrasta do šest godina. Nama djeca dolaze preko centara za socijalni rad, a događa se da majke u UKC Tuzla ostavljaju tek rođene bebe – kažu iz Doma.
Bijeljina, iako grad, odnosno regija, ima više od 100.000 stanovnika, nema dom za nezbrinutu djecu.
Centar za socijalni rad djecu bez roditeljskog staranja smješta u Dom za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja “Rada Vranješević” u Banjoj Luci, ali i u domove u Sarajevu i Gračanici.