Nekadašnji ministar sigurnosti optuživao je gotovo sve redom, ali nije zapazio i grijehe svoga savjetnika
Posmatrajući sadašnju migrantsku dramu na poljsko-bjeloruskoj granici i stav Europske unije da migrante ne primi na teritorij Unije, zasigurno su se mnogi prisjetiti kako je to nekada u BiH „uspješno“ rješavao nekadašnji ministar sigurnosti, “gospodin“ Dragan Mektić, inače član Srpske demokratske stranke. I zaista je šteta što moćnici EU nisu potražili savjet i od njega, makar sada bio samo zastupnik u parlamentu. Jer on je pokušavao da sve riješi na originalan način.
„Biser“ do „bisera“
Pa, prisjetimo se kako. Prvo je predlagao da se brojna grupa migranata koja je „zauzela“ prostor nedaleko od sarajevske Vijećnice izmjesti podalje od Sarajeva. Prvo je ceh trebalo da plati Kalinovik, kao „idealno odredište“, zbog slabe naseljenosti, ali se nakon protivljenja iz Republike Srpske od toga odustalo. Zatim je kao „spasonosno rješenje“ na red došao Mostar, a kada su se iz Hercegovačko-neretvanske županije, s pravom, suprotstavili tome, tražeći prethodne provjere identiteta stranaca, Mektić je to nazvao državnim udarom!
Zamislite, uvaženi čitatelji, revnosne službenike te županije, koju su tražili samo ono što se traži svuda u civiliziranom svijetu, optužio je za antidržavni akt. Čak je u jednoj TV emisiji tvrdio i kako će neposlušnici krivično odgovarati.
Zatim je ustvrdio da je povećan broj migranata, koji stižu preko istočne granice, otkako je otvorena avionska linija Teheran-Beograd, ali je ostao bez odgovora kada je njihov priliv postao još veći kada je ta zračna linija ubrzo obustavljena.
Najzad, šta tek reći za dramatična migrantska zbivanja u Unsko-sanskom kantonu, u Bihaću, Cazinu i Velikoj Kladuši, gdje je bilo dosta i teških kaznenih djela.
Uz sve to, Mektić je, zajedno sa tadašnjim predsjedavajućim Savjeta ministara Denisom Zvizdićem, stalno obmanjivao javnost o broju migranata, kada su već i vrapci na grani znali da je ih neuporedivo više. Trebalo je da bar jednom te činjenice provjeri sam, kao što je nekada sporne činjenice provjeravao egipatskim premijer Salem, kada bi se naslućivalo da one ne odgovaraju stvarnosti. Činio je to tako što se ponekad iz svoje luksuzne limuzine „spuštao“ među obične smrtnike. Da se tako koji put i Mektić provozao samo sarajevskim tramvajima, bolje bi shvatio koliko tih nevoljnika koristi samo gradski prevoz.
Sporni savjetnik
Ali, zašto se čuditi „genijalnosti“ ministra Mektića, kada je jedan od njegovih savjetnika bio i Bojan Cvijetić, nedavno uhapšen u akciji „Transporter“. Istina Cvijetić nije bio „stručnjak“ za migrante, već za šverc narkoticima! Pitanje je samo kako je takav čovjek mogao biti savjetnik ministra tako osjetljivog resora, kao što je sigurnost. I to ministra koji je mnoge sumnjičio i optuživao, a nije vidio grešnika među svojim bliskim suradnicima.
Nažalost, BiH nije bila bolje sreće ni sa Mektićevim nasljednikom Selmom Cikotićem, koji je ostao upamćen i po „genijalnoj izjavi“, da su migranti dobrodošli, jer u nedostatku većeg broja stranih turista, zbog korone, to ima „pozitivan efekat“!
Zamislite, poštovani čitatelji, kakvo bi bilo reagiranje u metropolama država EU da je neko, poput Mektića, optužio poljske snage sigurnosti za državni udar što ne dozvoljavaju prodor migranata na svoju teritoriju. Ili, da je neko na Zapadu, poput Cikotića, vidio i dobru stranu migrantske krize, zbog veće potrošnje!
Licemjerni dobročinitelji
To je, valjda, moguće samo u BiH. A upravu takvi „vodeći ljudi sigurnosti“ i odgovaraju onom dijelu licemjernih zapadnih dobročinitelja, koji smatraju kako Bosni i Hercegovini treba pomagati da udomi što više migranata na svojoj teritoriji, kako u valovima ne bi zapljuskivali obale Unije. To što među migrantima potencijalno ima i onih sumnjivih, jer mnogi dolaze i iz zemalja odakle su nekada stizali i opasni ekstremisti, neke u BiH kao da uopće ne zanima i ne upućuje na oprez. Za neke su čak i dobrodošli!
Njih ne zanima ni šta će biti sutra, kada mnogi od tih migranata zatraže i azil, a potom uslijedi i spajanje familija. Ono o čemu EU itekako brine, za neke ovdje su prava „španjolska sela“.