Dok Khanov uspjeh britanski Pakistanci vide kao dokaz britanske tolerancije, njegov stvarni razlog mogla bi prije svega biti demografska slika grada. Prvi put u povijesti izborno tijelo Londona sastavljeno je od većine koja ima strano podrijetlo. Samo 45 posto građana Londona pripada skupini koja se izjašnjava kao ‘Britanac bijele puti’
Kako su se izbori za gradonačelnika Londona poklopili s najtoplijim proljetnim danom koji pamtimo, činilo se da je toga dana u svijesti Londončana, umjesto lokalne politike, prioritet pripao sunčanju na terasama pubova. Ne i za skupinu londonskih Pakistanaca koji su me dočekali u nevelikom uredu fakulteta Grafton College u zapadnom dijelu grada Shepherd’s Bush. Dok su mnogi Londončani, uz ohlađena pića, upijali posljednje zrake popodnevnog sunca, Sarwar Khawajakružio je uredom primajući seriju poziva na koje je odgovarao mješavinom engleskog jezika i urdu. Bio je četvrtak navečer, gradska birališta zatvorena su tek koji sat ranije i konačni izborni rezultati neće biti objavljeni do iduće večeri. No, Sarwar Khawaja, predsjednik edukacijske kompanije koja u svome portfelju ima nekolicinu fakulteta i škola, uključujući Grafton College gdje se nalazimo, je nestrpljiv.
U tijeku je stvaranje povijesti, govori mi. “Reći ću vam što je za mene dokaz toga koliko su ovi izbori za gradonačelnika važni. Moja djeca jučer su me pitala – tata, ako Sadiq postane gradonačelnik, to znači da mi možemo postati što god želimo, bez obzira na to što imamo azijsko porijeklo. Moj desetogodišnji sin, koji je također druga generacija Pakistanaca u Londonu, poput Sadiqua, pitao me je znači li to da sada i on može jednoga dana postati gradonačelnik Londona ili premijer Ujedinjenog Kraljevstva. Moja djeca su uvijek pohađala najbolje privatne škole u zemlji, no ništa im nije dalo toliki osjećaj samopouzdanja kao pojavljivanje Sadiqua Khana na političkoj sceni”, govori, pokazujući mi uokvirene slike svoje djece.
Khawaja i njegovi kolege i studenti koji se izmjenjuju u uredu dijeleći prve informacije koje pristižu iz krugova laburističkog kandidata Sadiqua Khana, sigurni su u pobjedu Khana, toliko da već razgovaraju o planiranoj proslavi, idućeg dana u predgrađu grada Tooting, na jugu grada. Iako se posljednjih mjeseci inzistiralo na tome da se valja fokusirati na političke programe dvojice kandidata, nitko ne može, a da u prvi plan ne stavi njihove očitije karakteristike.
Politički rivali
Nikada ranije dvojica političkih rivala u tolikoj mjeri nisu oslikavali londonske krajnosti. S jedne strane, tu je Zac Goldsmith, sin bankarske dinastije i britanske aristokracije, ljepuškasti dečko školovan u najboljim privatnim školama i odrastao u zelenilu bogatog gradića Richmond. Sadiq Khan živio je u obitelji koja je neposredno prije njegovog rođenja stigla iz pakistanskog grada Karachija. Njegov otac – vozač autobusa i majka krojačica pružili su mu skromno djetinjstvo u socijalnom stanu jednog od najsumornijih gradskih predgrađa. Obiteljski pedigre ili izostanak istog pokazao se okosnicom ovih izbora čija će pobjeda, čini se, pripasti Sadiqu Khanu. Iako u trenutku pisanja ovog članka rezultati izbora još nisu objavljeni, prema posljednjim anketama očekuje se prilično glatka Khanova pobjeda.
Moji sugovornici Sarwar Khawaja i pisac, analitičar i osnivač “Svjetskog kongresa Pakistanaca u inozemstvu” Arif Anis Malik, koji osobno poznaju Sadiqa Khana, za njega imaju samo brojne riječi hvale. Ambiciozan, poduzetan i energičan, neki su od epiteta koji se više puta pojavljuju tijekom razgovora. “Čak i da ga ne poznajem osobno, bio bih pod dojmom njegove životne priče. Sin vozača autobusa koji je išao u državnu školu, potom postao ugledni odvjetnik i ostvario svaki cilj koji si je postavio… to je inspirativno. Njegova je karijera bez mrlje, nikada nije učinio nešto zbog čega bi ga se moglo staviti u negativni kontekst”, govori Khawaja. Osim poznanstava s pojedincima povezanim s islamskim ekstremizmom, želim dodati s blagim sarkazmom, odnoseći se na medijsku kampanju Goldsmitha koji je nastojao pod svaku cijenu Khana staviti u negativni islamski kontekst. (Bezuspješno, ta epizoda Goldsmitha je stajala glasova). Za Malika, koji Khana smatra i sjajnim motivacijskim govornikom, Khanova pobjeda prije svega ima simboličko značenje. “Ovo je probijanje stropa koji je do sada uvijek postojao. Ako nisi bio pripadnik određenog kruga britanske elite, za tebe je postajala jasna granica do kuda možeš ostvariti uspjeh. Sadiq ju je zauvijek probio. Ovo je primjer ostvarenja britanskog sna”, govori.
Taj britanski san na nedavnom sučeljavanju dvojice kandidata Londona, artikulirao je sam Khan: “Ja želim postati gradonačelnik iz jednog razloga: zato što želim da svi Londončani dobiju priliku koji je ovaj sjajan grad meni pružio kako bi ispunio svoj potencijal. Ja ću biti dečko iz socijalnog stana koji rješava krizu stanovanja, sin vozača autobusa koji čini javni prijevoz povoljnijim, poslovni čovjek koji pomaže našim poslovima i britanski musliman koji vodi borbu protiv ekstremista i čini sve kako bi London učinio sigurnim”.
Najbolji grad
Moji sugovornici smatraju da je činjenica da za svoga gradonačelnika biraju Sadiqa Khana dokazuju da je London “najbolji grad na svijetu”. U atmosferi paranoje od imigracije i straha od terorizma odabir imigranta islamske vjeroispovijesti dokaz je britanske tolerancije i, smatra Khawaja, činjenice da je islamofobija u Britaniji izmišljena i nepostojeća. “Već četrnaest godina živim u Londonu i nikad, baš nikad, nisam doživio niti jednu neugodnost na temelju svoje religije, porijekla ili boje kože”, govori.
Dok Khanov uspjeh britanski Pakistanci vide kao dokaz britanske tolerancije, njegov stvarni razlog mogla bi prije svega biti demografska slika grada. Prvi put u povijesti izborno tijelo Londona sastavljeno je od većine koja ima strano porijeklo. Samo 45 posto građana Londona pripada skupini koja se izjašnjava kao “Britanac bijele puti”, što je znatan pad od 58 posto početkom milenija. Ured za nacionalnu statistiku novu sliku stanovništva opisao je kao “dokaz diversifikacije i promjena u gradu”. Sa 55 posto Britanaca koji dolaze iz obitelji imigranata, Sadiq Khan je manje iznimka, a više ogledalo grada. Britanija, s više od tri milijuna stanovnika islamske vjeroispovijesti, ponosna je na stupanj ostvarene integracije koja je smatrana daleko uspješnijom od ostalih europskih gradova, osobito Pariza. No, upravo objavljeno istraživanje agencije ICM u suradnji s televizijskom mrežom Channel 4 donijelo je neočekivane rezultate. Do sada najiscrpnija analiza koja je pokušala odgovoriti na pitanje što misle i kako žive britanski muslimani pokazala je da više od pola Londončana koji dolaze iz imigrantskih obitelji živi podosta izolirano od njihovih engleskih sugrađana. Samo jedan od deset britanskih muslimana, primjerice, stupa u brak s osobom neke druge vjeroispovijesti i etničke skupine, a samo 3 posto s njima ima djecu. Jedan od pet muslimana nikad se nije dovoljno zbližio s autohtonim Britancem da bi ga pozvao u svoj dom ili bio gost u njegovom domu. Dva od pet ispitanih britanskih muslimana – žena i muškaraca – vjeruje da se žena treba pokoriti muškarcu. Iako je poligamija nezakonita u Ujedinjenom Kraljevstvu, jedan od tri britanskih muslimana i muslimanki podržava ideju da muškarac ima više od jedne žene. Više od 50 posto ispitanih protivi se brakovima između osoba homoseksualnih sklonosti. U zemlji koja se diči svojom drevnom demokracijom, čak jedna četvrtina ispitanih muslimana voljela bi da se u Britaniju uvede šerijatski zakon.
Otvaranje vrata
Moji sugovornici potvrđuju da su njihovi životi u Londonu zatvoreni unutar zajednice britanskih Pakistanaca. Stručnjak za ljudske resurse Mohammad Tousseef govori mi da se u svome susjedstvu u sjevernom Londonu druži isključivo s britanskim Pakistancima, muslimanima. Njegova djeca idu u školu s njihovom djecom, njegov krug prijatelja čine isključivo doseljenici iz Pakistana kao što je on. Slaže se da život u izoliranim skupinama nije zdrav za budućnost grada. U izolaciji islamskih krugova ekstremističke kampanje nisu rijetkost. Može li Sadiq Khan biti ključ koji će otvoriti vrata zatvorenog društva britanskih muslimana? “Ako postoji čovjek kome to može uspjeti, to je Sadiq Khan. On može biti posrednik između različitih skupina građanstva. Ne samo zato što je svojim primjerom pokazao da se i kao imigrant musliman može uspjeti među britanskom političkom elitom, nego i iz jednostavnijih razloga. Sadiq je jedan od njih. On ih poznaje. Oni se mogu s njime poistovjetiti. On poznaje sve džamije, redovito ih posjećuje, poznaje te ljude. Oni govore istim jezikom, nose istu odjeću i jedu istu hranu kao Sadiq. Tako da ih on razumije, može s njima otvoreno razgovarati i prepoznati problem. Siguran sam da će se Londončani osjećati sigurnijima sa Sadiqom na čelu grada”, govori Khawaua. Stvoriti zdraviju klimu i pospješiti komunikaciju među različitim skupinama građana u Londonu je prijeko potrebno, smatra. «Integracija je velik problem. Pakistanci se druže s Pakistancima, Indijci s Indijcima i oni se ne osjećaju dobro došlima. Uz to, mediji neprestano stvaraju osjećaj straha i to je nezdravo. No, siguran sam da islamofobija nije u mentalitetu Britanaca”, govori. Živio je u New Yorku tijekom napada na World Trade Centre i u Londonu za vrijeme terorističkog napada na javni prijevoz. “U New Yorku se preko noći atmosfera promijenila i osjećao sam da nisam dobro došao. Svaki dan su mi to pokazivali. Činjenica da je moje drugo ime Muhamed, nije mi pomogla”, smije se. U Londonu niti u jednom trenutku nije osjećao da se terorizam povezuje s ljudima poput njega.
Drugi plan
London zaslužuje biti prva zapadnoeuropska metropola s gradonačelnikom muslimanom, govori Malik, jer on je već stoljećima grad tolerancije i različitosti. Ipak, s vremenom će se simbolika njegovog odabira staviti u drugi plan, a u prvi će doći njegov politički program. Laburist koji je nekoć radio u uredu premijeraGordona Browna pripada blagoj ljevici stranke, kako mi govori jedna bivša ministrica iz krugova laburista – bliži je centru od lidera stranke Jeremya Corbyna, no bliži ljevici od nasljednika Tonyja Blaira. U njegovom je programu unaprjeđenje javnog prijevoza, poglavito ubrzanje gradnje dugo očekivane linije podzemne željeznice koja će spojiti jugoistok sa sjeverozapadom grada. Khan je obećao uložiti napore u rješavanje krize stanovanja i nastaviti Johnsonov program povoljne poslovne klime. Khan će lobirati da se povećaju ovlasti gradonačelnika i pitanjima poreza i zdravstva da lokalni karakter. Ako je za britanske Pakistance Sadiq Khan simbol nekog novog poglavlja za imigrante u Londonu, za laburiste bi on mogao imati ulogu koju je Boris Johnson svojedobno imao za torijevce. Dok su torijevci gubili na prošlim lokalnim izborima, popularnost Borisa Johnsona je rasla. Na aktualnim lokalnim izborima, i prije objave konačnih rezultata, laburisti su proglašeni najvećim gubitnicima. Ipak, ključ najvažnijega grada u zemlji pripast će njihovom kandidatu. Moji sugovornici pronalaze paralelu i ne skrivaju da bi mjesto gradonačelnika moglo biti tek početak. “Sadiq Khan skratio je svoj put prema 10 Downing Streetu. Vjerujem da bi, nakon svog mandata gradonačelnika, Sadiq Khan mogao preuzeti vodstvo laburističke stranke i jednog dana postati premijer Ujedinjenog Kraljevstva. Dovoljno je mlad, ambiciozan i sposoban da bi se to moglo dogoditi u idućih deset godina. Za ljude poput nas, to bi bilo ultimativno ostvarenje britanskog sna”, zaključuje Malik.
wpDiscuz