U doba rata i srpske agresije Srbije i Crne Gore na Istočnu Hrvatsku i Dubrovnik, te građanskog rata između hrvatskih Srba i RH Hrvata u Krajini i Zapadnoj Slavoniji, Vučić je bio marginalni Šešeljov trbuhozborac. Takorekuć politički potrčko. To nije sporno. I tu je Milanović u pravu.
No Vučić nije bio Milošević, nije određivao kuda će udariti JNA jedinice, nije punio topove pred Vukovarom.
Šešelj je čak i na onom korumpiranom sudu od Haaga dokazao svoju nevinost. (*Sudu koji se proglasio nenadležnim za zločine međunarodnog džihada u BIH i SAD-u 11.9.2001)
Tek se pentrao na srpskoj političkoj sceni, potom je shvatio da je retorika kojom hodi nelukrativna te se prometnuo u slatkorječivog demokratu.
Promjene su kažu poželjne pa je pohvalno što od Vučića danas ne slušamo pročetničke eskapade koje smo slušali u ratu.
Štoviše on odavno nije miljenik radikalne desnice u Srbiji. Oni su mu oporba i pušu mu za vratom. Ne dao Bog da takvi preuzmu vlast u Srbiji.
Stoga je Milanovićev napad na njega, njemu dobrodošao. Radi se o principu “ja boostam popularnost tebi, ti meni”. Milanovićevi napadi na Vučića zapravo mu dođu još jedan mandat, ako ga po Ustavu u Srbiji ima pravo konzumirati. Isto tako Vučićevi odgovori Milanoviću dobro će doći Milanoviću za još jedan mandat u RH, budući da se RH jako sporo oslobađa srbofagije. Kako na ljevici tako na desnici. Vicevi o Srbima su ponovno svakodnevica tako da su Hercegovci i Dalmatinci privremeno odahnuli.
Međutim kada smo kod huškanja treba biti pošten pa postaviti sljedeće pitanje:
Kako se može mjeriti Vučićevo huškanje ili Šešeljevo s huškanjem Stjepana Mesića?
Istina Hrvatska jeste bila napadnuta no Mesićeve huškačke izjave rečene su prije svih zločina u Hrvatskoj. Izjava o tome kako od hrvatske zemlje u Srbiju mogu ponijeti tek onoliko koliko im stane na njihovim srpskim opancima nije bila samo ulog u prvi, pa i u drugi Mesićev mandat nego je poslužila kao fitilj mnogom hrvatskom nacionalisti nakon prvih sukoba u RH.
Mesić je u to vrijeme iznimno jaka figura u Hrvatskoj, Predsjednik je SFRJ, potom je predsjednik Vlade RH i suludo je uspoređivati posljedice od Vučićevog i Mesićevog huškanja.
Praktički Mesićeva izjava poslužila je hrvatskim nacionalistima da nakon prvog balvana u Krajini i zločina Srba u Borovom selu krenu u masovno izbacivanje Srba iz njihovih zadarskih, rovinjskih, zagrebačkih i svih drugih stanova. Bile su to Bartolomejske noći za Srbe širom Hrvatske. Mete su im stavljene na čelo. A Mesić je prvi koji je te mete ucrtao.
U to doba je otvoreno veličao nacizam, ustaški pokret, umanjivao Jasenovac, ismijavao se s njim te bacao mržnju na sve srpsko u Hrvatskoj. Zbog tih nacističkih izjava kasnije je upravo preko dijela krajnje desnice došao na vlast u RH jer u njemu nisu vidjeli sam alternativu Tuđmanovom HDZ-u nego duhovitog radikala koji će završiti s ono malo srpstva s kojim Tuđman nije završio.
Tako je i bilo , koalicija koja je dovela Mesića na vlast donijela je takve zakone koji Olujnim Srbima, nastanjenima u Srbiji i BIH , nudi takve socijalne povlastice da im se ne isplati vraćati u RH. Sve dok su u statusu povratnika uživaju naknade, tek po povratku i stalnom nastanjenu te povlastice gube.
RH je tako predvođena lijevom koalicijom i Mesićem zabetonirala trajnu etničku čistionicu u Hrvatskoj a u područja naseljena nekad Srbima pokušavala je naseliti Hrvate protjerane iz Srpske , iz Sarajeva, Kaknja, Zenice, Srednje Bosne, Vojvodine. Većina tih ljudi nažalost sprašila je put Njemačke , kao i većina Srba iz Krajine.
Sad se njihova djeca druže u Njemačkoj po disko klubovima , piju uz hitove Cece i Olivera i na opće zaprepaštenje ustaša i četnika, ti mladi se čak međusobno i žene.
Drag nam je Milanović, smatramo da nikad nismo imali boljeg predsjednika, al treba biti korektan pa reći, ako je itko imao profesionalnog huškača na čelu države imala ga je Hrvatska. I to dva puta. Kada je završio sa Srbima krenuo je na Hercegovce, one iste koji su mu Dalmaciju obranili i tako vratili povijesni dug braći Dalmatincima koji su nas oslobađali od Pavelićevog fašizma. Pa se zato osjećamo pozvanima napisati da je na čelu Hrvatske dva puta bilo najobičnije ljudsko smeće. Koje nam i danas radi o glavi. I nama i Srbima u BIH.
I ono što je najvažnije, taj “čovjek”, taj albanski i SDA nacionalist, nikada nije završio u Haagu. Da je Zlatko Hasanbegović, primjerice , hrvatski desničar, ikada izjavio desetinu onog o Srbima, što je izjavio Mesić, ne samo da bi njegova karijera bila gotova, nego bi vjerojatno bio optužen za širenje međunacionalne mržnje.
Mesićoglu je vješto je mijenjao pozicije. Iako se radi o jedinom hrvatskom političaru nakon Drugog svjetskog rata koji je tako otvoreno veličao Jasenovac a borbu nacističke NDH nazvao ispravnom i pobjedničkom uspio se uvaliti kao počasni član Društva Antifašista Hrvatske, što ne govori puno o njemu jer je kameleon odavno raskrinkan. Ali svakako govori o njima. I neka im je na čast. Neka im sude djeca Jasenovca kada ta antifa gerijatrija dođe pred Onoga gore.
A doći će.
P.S. Koliku medijsku zaštitu ovaj ustaša uživa u RH najbolje govori podatak da je u medijima u RH ostalo neprimjećeno da je Sarajevu poslužio u prikrivanju javne sramote, uskrate nagrade hrabrom turskom piscu Orhanu Pamuku, kada je prihvatio biti počasni građnin Sarajstana, umjesto njega. U gradu očišćenom od Srba i Hrvata. Njemu da talibani ponude nagradu počasnog građanina Kabula, što mislite bi li ju ustaško smeće prihvatilo? Sudeći po podršci, etničkim čistačima i šovinizmu izgleda da bi.
Inače zamolili smo bivše HVO pripadnike da nam dostave snimak Mesićevog postrojavanja Tutića u Širokom i pitamo ih sada javno: Zašto ga štitite? Pustite taj snimak. Naročito njegov huškački govor usred tadašnje HercegBosne. Zašto ga se bojite?