Hrvatska i Slovenija neće više slaviti “herojskog vođu”, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung u opširnom članku o “uklanjanju Tita”. Navodi također da zemljama nasljednicama bivše Jugoslavije vladaju titoističke elite.
Povod za analizu Frankfurter Allgemeine Zeitunga je odnos nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović prema bivšem jugoslavenskom šefu partije i države Josipu Brozu Titu. Autor podsjeća da je hrvatska predsjednica uklonila Titovo poprsje iz svoga ureda jer odbacuje identifikaciju “komunističkog diktatora s hrvatskim antifašizmom”, navodeći da je na to oštro reagirala hrvatska ljevica, primjerice bivši predsjednik Josipović i predsjednik hrvatske vlade Milanović.
Autor članka Karl-Peter Schwarz podsjeća da je hrvatska predsjednica posjetila područje bivšega “hrvatskoga koncentracijskog logora Jasenovca” u kojem su ubijene “tisuće židova i Srba”, da se pod njezinim pokroviteljstvom održava službena proslava završetka Drugog svjetskog rata, ali i da će 16. svibnja otići u Bleiburg “gdje se podsjeća na Hrvate koje su britanske okupacijske vlasti izručile jugoslavenskim partizanima radi likvidacije”. “Vrijeme je, smatra predsjednica, da se prekine s političkom instrumentalizacijom prošlosti”, prenosi F.A.Z.
Klanjanje masovnom ubojici
U tekstu se dalje podsjeća na Titov pogreb, “najveći pogreb koji je svijet ikad doživio”, na kojem su se našli i Margaret Thatcher i Helmut Schmidt, kao i Erich Honecker, Kim Il Sung i Sadam Husein. “Istok, Zapad i Jug su se klanjali pred grobom jednog od najvećih masovnih ubojica 20. stoljeća”, navode ove novine te podsjećaju da je “mit o Titu” nadživio “kraj Hladnog rata i krvavi raspad Jugoslavije”.
“Dugo se previđala veza između Titovog socijalizma i borbi za raspodjelu između centara moći pojedinih republika, koje su prerasle u nacionalne sukobe kad je prestao dotok novca iz inozemstva. Eksperiment ‘radničkog samoupravljanja’ u kojemu su poduzeća stalno poslovala s gubitkom, preživljavao je samo zahvaljujući zapadnim kreditima i isporukama sirovina iz Istočnog bloka. Titovi nasljednici su se našli pred brdom dugova koji su između 1971. i 1983. narasli s četiri na preko 20 milijarda dolara.”
Dalje se navodi da se u Jugoslaviji dobro živjelo i zahvaljujući tim dugovima. “Istina, Titove ubojice su progonile njegove protivnike po cijeloj Europi. Ali, tko se nije bunio protiv režima ostavljen je manje-više na miru. U tom zlatnom kavezu su odrasle elite koje su danas na vlasti u zemljama nasljednicama bivše Jugoslavije”, napominje Frankfurter Allgemeine Zeitung.
Opravdavanje zločina
Autor podsjeća da je “diktator koji potječe iz sela Kumrovca osobito popularan u svojoj hrvatskoj domovini”, da su se “velikosrpski nacionalisti u konstrukciji svoje slike povijesti mogli pozvati na Dražu Mihailovića, velikog Titovog protivnika u jugoslavenskom pokolju naroda”, ali da se Hrvatima nude dvije podjednako neprivlačne tradicije: “ona fašističke ustaške države, koja je bila u savezništvu s Hitlerom i koja je uništila desetke tisuća Židova i Srba, i ona Titovih partizana koji su likvidirali desetke tisuća stvarnih ili potencijalnih antikomunista”. Autor podsjeća da “politička kultura” Hrvatske do danas ljevicu identificira s komunistima, a desnicu s ustašama te da je slično i u Sloveniji. Podsjeća na slovenskog ekonomista Ljubu Sirca koji se 1941. priključio otporu protiv fašizma, ali je 1947. ipak osuđen na smrt kao “britanski špijun”. On je proveo sedam godina u zatvoru u samici, a nakon što je pušten pobjegao je u inozemstvo i nedavno proslavio 95. rođendan. O odnosu prema partizanskim zločinima iz Drugog svjetskog rata i nakon njega Sirc kaže da se kao Slovenac “ne srami onoga što se tada dogodilo nego ‘jer još uvijek ima tako puno onih koji to i danas smatraju ispravnim'”, citira Frankfurter Allgemeine Zeitung.
“S TAZ-om u Titovom bunkeru” naslov je članka koji je objavio list Tageszeitung iz Berlina. Osvrćući se ne treći Bienale suvremene umjetnosti Bosne i Hercegovine u Konjicu, koji je otvoren 24. travnja, TAZ donosi detalje o hladnoratovskoj podjeli, ulozi Jugoslavije koje je bila nesvrstana i Titovom bunkeru, u kojem se održava izložba: Titova Jugoslavija je za oba bloka bila nepouzdan partner. Prije svega je Sovjetski Savez sa Staljinom na čelu promatrao težnju Jugoslavije za nacionalnim suverenitetom bez miješanja sa strane s velikom skepsom. 1956. je jugoslavenska vlada dobila američki kredit u visini od 4,6 milijardi eura, kako bi između ostalog na neprohodnom, brdovitom području Bjelašnice u blizini Konjica, na pola puta između Sarajeva i Mostara, u strogoj tajnosti izgradila atomski bunker za vladu i glavni stožer. Objekt se zvao D-0. D je bila oznaka za nacionalnu sigurnost, a nula za najveći stupanj tajnosti. Radovi na izgradnji bunkera trajali su od 1953. do 1979. Na površini od 6.500 četvornih metara, 280 metara duboko u brdu se pored jugoslavenske vlade, Tita, njegove supruge i glavnog stožera okruglo 350 ljudi trebalo, u slučaju nuklearnog rata, brinuti za obranu zemlje i nastavak rada vlade u razdoblju od najmanje šest mjeseci.
Autor članka Karl-Peter Schwarz podsjeća da je hrvatska predsjednica posjetila područje bivšega “hrvatskoga koncentracijskog logora Jasenovca” u kojem su ubijene “tisuće židova i Srba”, da se pod njezinim pokroviteljstvom održava službena proslava završetka Drugog svjetskog rata, ali i da će 16. svibnja otići u Bleiburg “gdje se podsjeća na Hrvate koje su britanske okupacijske vlasti izručile jugoslavenskim partizanima radi likvidacije”. “Vrijeme je, smatra predsjednica, da se prekine s političkom instrumentalizacijom prošlosti”, prenosi F.A.Z.
Klanjanje masovnom ubojici
U tekstu se dalje podsjeća na Titov pogreb, “najveći pogreb koji je svijet ikad doživio”, na kojem su se našli i Margaret Thatcher i Helmut Schmidt, kao i Erich Honecker, Kim Il Sung i Sadam Husein. “Istok, Zapad i Jug su se klanjali pred grobom jednog od najvećih masovnih ubojica 20. stoljeća”, navode ove novine te podsjećaju da je “mit o Titu” nadživio “kraj Hladnog rata i krvavi raspad Jugoslavije”.
“Dugo se previđala veza između Titovog socijalizma i borbi za raspodjelu između centara moći pojedinih republika, koje su prerasle u nacionalne sukobe kad je prestao dotok novca iz inozemstva. Eksperiment ‘radničkog samoupravljanja’ u kojemu su poduzeća stalno poslovala s gubitkom, preživljavao je samo zahvaljujući zapadnim kreditima i isporukama sirovina iz Istočnog bloka. Titovi nasljednici su se našli pred brdom dugova koji su između 1971. i 1983. narasli s četiri na preko 20 milijarda dolara.”
Dalje se navodi da se u Jugoslaviji dobro živjelo i zahvaljujući tim dugovima. “Istina, Titove ubojice su progonile njegove protivnike po cijeloj Europi. Ali, tko se nije bunio protiv režima ostavljen je manje-više na miru. U tom zlatnom kavezu su odrasle elite koje su danas na vlasti u zemljama nasljednicama bivše Jugoslavije”, napominje Frankfurter Allgemeine Zeitung.
Opravdavanje zločina
Autor podsjeća da je “diktator koji potječe iz sela Kumrovca osobito popularan u svojoj hrvatskoj domovini”, da su se “velikosrpski nacionalisti u konstrukciji svoje slike povijesti mogli pozvati na Dražu Mihailovića, velikog Titovog protivnika u jugoslavenskom pokolju naroda”, ali da se Hrvatima nude dvije podjednako neprivlačne tradicije: “ona fašističke ustaške države, koja je bila u savezništvu s Hitlerom i koja je uništila desetke tisuća Židova i Srba, i ona Titovih partizana koji su likvidirali desetke tisuća stvarnih ili potencijalnih antikomunista”. Autor podsjeća da “politička kultura” Hrvatske do danas ljevicu identificira s komunistima, a desnicu s ustašama te da je slično i u Sloveniji. Podsjeća na slovenskog ekonomista Ljubu Sirca koji se 1941. priključio otporu protiv fašizma, ali je 1947. ipak osuđen na smrt kao “britanski špijun”. On je proveo sedam godina u zatvoru u samici, a nakon što je pušten pobjegao je u inozemstvo i nedavno proslavio 95. rođendan. O odnosu prema partizanskim zločinima iz Drugog svjetskog rata i nakon njega Sirc kaže da se kao Slovenac “ne srami onoga što se tada dogodilo nego ‘jer još uvijek ima tako puno onih koji to i danas smatraju ispravnim'”, citira Frankfurter Allgemeine Zeitung.
- Advertisement -
“S TAZ-om u Titovom bunkeru” naslov je članka koji je objavio list Tageszeitung iz Berlina. Osvrćući se ne treći Bienale suvremene umjetnosti Bosne i Hercegovine u Konjicu, koji je otvoren 24. travnja, TAZ donosi detalje o hladnoratovskoj podjeli, ulozi Jugoslavije koje je bila nesvrstana i Titovom bunkeru, u kojem se održava izložba: Titova Jugoslavija je za oba bloka bila nepouzdan partner. Prije svega je Sovjetski Savez sa Staljinom na čelu promatrao težnju Jugoslavije za nacionalnim suverenitetom bez miješanja sa strane s velikom skepsom. 1956. je jugoslavenska vlada dobila američki kredit u visini od 4,6 milijardi eura, kako bi između ostalog na neprohodnom, brdovitom području Bjelašnice u blizini Konjica, na pola puta između Sarajeva i Mostara, u strogoj tajnosti izgradila atomski bunker za vladu i glavni stožer. Objekt se zvao D-0. D je bila oznaka za nacionalnu sigurnost, a nula za najveći stupanj tajnosti. Radovi na izgradnji bunkera trajali su od 1953. do 1979. Na površini od 6.500 četvornih metara, 280 metara duboko u brdu se pored jugoslavenske vlade, Tita, njegove supruge i glavnog stožera okruglo 350 ljudi trebalo, u slučaju nuklearnog rata, brinuti za obranu zemlje i nastavak rada vlade u razdoblju od najmanje šest mjeseci.
Na poziv inicijatora Bienala, Ede i Sandre Hozić, bračni par iz Stuttgarta Sylvia Winkler i Stephan Köperl je za treći Bienale BiH napravio instalaciju koja dokumentira dugi i kontinuirani rad koji je doveo do društvenih promjena. Tema Bienala su “Građanska strujanja u Hladnom ratu”.
dw.de
wpDiscuz