Utorak, 16 srpnja, 2024

Titov mit i politička instrumentalizacija prošlosti

Must Read

Hrvatska i Slovenija neće više slaviti “herojskog vođu”, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung u opširnom članku o “uklanjanju Tita”. Navodi također da zemljama nasljednicama bivše Jugoslavije vladaju titoističke elite.

Jugostalgie
Povod za analizu Frankfurter Allgemeine Zeitunga je odnos nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović prema bivšem jugoslavenskom šefu partije i države Josipu Brozu Titu. Autor podsjeća da je hrvatska predsjednica uklonila Titovo poprsje iz svoga ureda jer odbacuje identifikaciju “komunističkog diktatora s hrvatskim antifašizmom”, navodeći da je na to oštro reagirala hrvatska ljevica, primjerice bivši predsjednik Josipović i predsjednik hrvatske vlade Milanović.
Autor članka Karl-Peter Schwarz podsjeća da je hrvatska predsjednica posjetila područje bivšega “hrvatskoga koncentracijskog logora Jasenovca” u kojem su ubijene “tisuće židova i Srba”, da se pod njezinim pokroviteljstvom održava službena proslava završetka Drugog svjetskog rata, ali i da će 16. svibnja otići u Bleiburg “gdje se podsjeća na Hrvate koje su britanske okupacijske vlasti izručile jugoslavenskim partizanima radi likvidacije”. “Vrijeme je, smatra predsjednica, da se prekine s političkom instrumentalizacijom prošlosti”, prenosi F.A.Z.
Klanjanje masovnom ubojici
U tekstu se dalje podsjeća na Titov pogreb, “najveći pogreb koji je svijet ikad doživio”, na kojem su se našli i Margaret Thatcher i Helmut Schmidt, kao i Erich Honecker, Kim Il Sung i Sadam Husein. “Istok, Zapad i Jug su se klanjali pred grobom jednog od najvećih masovnih ubojica 20. stoljeća”, navode ove novine te podsjećaju da je “mit o Titu” nadživio “kraj Hladnog rata i krvavi raspad Jugoslavije”.
“Dugo se previđala veza između Titovog socijalizma i borbi za raspodjelu između centara moći pojedinih republika, koje su prerasle u nacionalne sukobe kad je prestao dotok novca iz inozemstva. Eksperiment ‘radničkog samoupravljanja’ u kojemu su poduzeća stalno poslovala s gubitkom, preživljavao je samo zahvaljujući zapadnim kreditima i isporukama sirovina iz Istočnog bloka. Titovi nasljednici su se našli pred brdom dugova koji su između 1971. i 1983. narasli s četiri na preko 20 milijarda dolara.”
Dalje se navodi da se u Jugoslaviji dobro živjelo i zahvaljujući tim dugovima. “Istina, Titove ubojice su progonile njegove protivnike po cijeloj Europi. Ali, tko se nije bunio protiv režima ostavljen je manje-više na miru. U tom zlatnom kavezu su odrasle elite koje su danas na vlasti u zemljama nasljednicama bivše Jugoslavije”, napominje Frankfurter Allgemeine Zeitung.
Opravdavanje zločina
Autor podsjeća da je “diktator koji potječe iz sela Kumrovca osobito popularan u svojoj hrvatskoj domovini”, da su se “velikosrpski nacionalisti u konstrukciji svoje slike povijesti mogli pozvati na Dražu Mihailovića, velikog Titovog protivnika u jugoslavenskom pokolju naroda”, ali da se Hrvatima nude dvije podjednako neprivlačne tradicije: “ona fašističke ustaške države, koja je bila u savezništvu s Hitlerom i koja je uništila desetke tisuća Židova i Srba, i ona Titovih partizana koji su likvidirali desetke tisuća stvarnih ili potencijalnih antikomunista”. Autor podsjeća da “politička kultura” Hrvatske do danas ljevicu identificira s komunistima, a desnicu s ustašama te da je slično i u Sloveniji. Podsjeća na slovenskog ekonomista Ljubu Sirca koji se 1941. priključio otporu protiv fašizma, ali je 1947. ipak osuđen na smrt kao “britanski špijun”. On je proveo sedam godina u zatvoru u samici, a nakon što je pušten pobjegao je u inozemstvo i nedavno proslavio 95. rođendan. O odnosu prema partizanskim zločinima iz Drugog svjetskog rata i nakon njega Sirc kaže da se kao Slovenac “ne srami onoga što se tada dogodilo nego ‘jer još uvijek ima tako puno onih koji to i danas smatraju ispravnim'”, citira Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Jedna od dvorana u bunkeru kod Konjica“S TAZ-om u Titovom bunkeru” naslov je članka koji je objavio list Tageszeitung iz Berlina. Osvrćući se ne treći Bienale suvremene umjetnosti Bosne i Hercegovine u Konjicu, koji je otvoren 24. travnja, TAZ donosi detalje o hladnoratovskoj podjeli, ulozi Jugoslavije koje je bila nesvrstana i Titovom bunkeru, u kojem se održava izložba: Titova Jugoslavija je za oba bloka bila nepouzdan partner. Prije svega je Sovjetski Savez sa Staljinom na čelu promatrao težnju Jugoslavije za nacionalnim suverenitetom bez miješanja sa strane s velikom skepsom. 1956. je jugoslavenska vlada dobila američki kredit u visini od 4,6 milijardi eura, kako bi između ostalog na neprohodnom, brdovitom području Bjelašnice u blizini Konjica, na pola puta između Sarajeva i Mostara, u strogoj tajnosti izgradila atomski bunker za vladu i glavni stožer. Objekt se zvao D-0. D je bila oznaka za nacionalnu sigurnost, a nula za najveći stupanj tajnosti. Radovi na izgradnji bunkera trajali su od 1953. do 1979. Na površini od 6.500 četvornih metara, 280 metara duboko u brdu se pored jugoslavenske vlade, Tita, njegove supruge i glavnog stožera okruglo 350 ljudi trebalo, u slučaju nuklearnog rata, brinuti za obranu zemlje i nastavak rada vlade u razdoblju od najmanje šest mjeseci.

Na poziv inicijatora Bienala, Ede i Sandre Hozić, bračni par iz Stuttgarta Sylvia Winkler i Stephan Köperl je za treći Bienale BiH napravio instalaciju koja dokumentira dugi i kontinuirani rad koji je doveo do društvenih promjena. Tema Bienala su “Građanska strujanja u Hladnom ratu”.
dw.de

- Advertisement -

14656 COMMENTS

Subscribe
Notify of
guest

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

14.7K Comments
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Последний

Nova “navodna” vijest iz Pariza

Inače prva verzija naslova na Index.hr bila je ovo: Do jutra možda bude da je u slučajnoj šetnji okrznut čuvar...
- Advertisement -

Ex eodem spatio

- Advertisement -