WASHINGTON – Nedavni samit Njemačke, Francuske i Zapadnog Balkana inspirirao je bivše veleposlanike SAD-a, Camerona Muntera i Franka G. Wisnera, da, zajedno s profesorom CEU Markom Prelecom, za američki The National Interest napišu tekst posvećen stanju na Zapadnom Balkanu.
Kako prenosi N1, autori pozivaju na novi pristup Zapadnom Balkanu, ali i upozoravaju na probleme koji bi mogli izbiti ako se ne krene u rješavanje otvorenih pitanja.
Kao što pokazuje njihov nedavni Berlinski samit, lideri Francuske i Njemačke shvaćaju da se moraju usredotočiti na stvarna rješenja problema Zapadnog Balkana, konstatira se.
“Vizija ‘Europa u cjelini, slobodna i mirna’ ima nedovršen kut koji sada nazivamo Zapadni Balkan, ranije poznat kao Jugoslavija, prije no se ta zemlja raspala u ratu, etničkom čišćenju i genocidu.
Zemlje BiH, Kosovo, Srbija, Sjeverna Makedonija i Crna Gora sada su mirne, ali to je varljiva smirenost. Regija je u nevolji, koja se lako može proširiti na ostatak Europe i utjecati na interese i sigurnost SAD-a.
Najteži problemi su odnos Srbije i njene bivše pokrajine, sada neovisne republike Kosovo, te sukobi u BiH u odnosu na identitet i opstanak te države. Oba imaju korijene koji se vraćaju u rat i podižu osnovna pitanja identiteta i duboko su emotivni.
Ti problemi utječu na sve i nastavljaju stvarati nevolje koje su dostigle dimenzije krize. Povrh tih pitanja, cijela regija pati od endemske korupcije, niskog državnog kapaciteta i upravljanja putem patronata i klijentelizma, a ne zakonom“, konstatira se u tekstu uz ocjenu da je posljednjih godina porastao i ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu.
Iako je njena sposobnost da igra odlučujuću ulogu u regiji ograničena, Rusija može biti beskorisna i ometajuća, navodi se.
Što uraditi?
Europa i SAD pokušale su ‘popraviti’ Zapadni Balkan a to nije uspjelo. Potreban je novi pristup, koji priznaje ozbiljnost problema i prihvaća da će za njegovo rješavanje biti potrebno mnogo vremena i značajnih resursa. Prethodni pokušaji pogriješili su na jedan od dva načina: ignoriranje stvarnih problema i pokušaj da se previše brzo uradi.
Tako se podsjeća da su dugi niz godina Europa i SAD ohrabrivale lokalne vođe da prebace svoju pozornost s najtežih problema, koji su ih doveli u međusobne ogorčene sukobe, do tehničkog i apolitičnog rada na integraciji s EU-om i NATO-om.
Nadali su se da će se tako, inače neugodni sukobi, ublažiti i postati topivi. Sada je jasno da taj pristup neće funkcionirati. Autori su stava da će bilo koje prihvatljivo rješenje uključivati bolne kompromise. “Problemi neće nestati kada balkanske zemlje nađu put ka pridruživanju EU.
Oni zahtijevaju stalnu, strpljivu i dugogodišnju pozornost od strane mnogih, predvođeni lokalnim akterima uz potporu Europe i SAD-a.
Potraga za rješenjima se mora nastaviti, no tiho, po mogućnosti daleko od bljeska javnosti i bez nerealnih očekivanja brzih pobjeda. Razumljivo, napredak može potrajati dugo a inkrementalne dobitke može se izgubiti u povremenim zastojima.
Dok se traga za odgovorima na velika balkanska pitanja i napredak ka članstvu u EU i NATO-u, Europa bi trebala pomoći regiji da se ponovo spoji i obnovi veze sa širim susjedstvom. Slobodno kretanje ljudi, ideja, novca, roba, usluga na Balkanu te između regije i Europe će jako doprinijeti izgradnji povjerenja i stvaranju potražnje za dobrom vladom.
Integracija u zapadnu političku, ekonomsku i sigurnosnu arhitekturu je još uvijek dostojan, čak i suštinski cilj, ali je udaljen još mnogo godina“, stoji u tekstu uz konstataciju da, pak, nema vremena za BiH, Kosovo, Srbiju i ostatak regije.
Trenutak je, kako se ocjenjuje, zreo za europsko vodstvo, u suradnji s SAD-om, da se ponovno fokusira na Zapadni Balkan i da regiji i njegovim problemima posveti pozornost koju zaslužuje.
wpDiscuz