Published On: Uto, svi. 14th, 2019

The National Interest: Vrijeme za novi pristup Balkanu

WASHINGTON – Nedavni samit Njemačke, Francuske i Zapadnog Balkana inspirirao je bivše veleposlanike SAD-a, Camerona Muntera i Franka G. Wisnera, da, zajedno s profesorom CEU Markom Prelecom, za američki The National Interest napišu tekst posvećen stanju na Zapadnom Balkanu.

Kako prenosi N1, autori pozivaju na novi pristup Zapadnom Balkanu, ali i upozoravaju na probleme koji bi mogli izbiti ako se ne krene u rješavanje otvorenih pitanja.

Kao što pokazuje njihov nedavni Berlinski samit, lideri Francuske i Njemačke shvaćaju da se moraju usredotočiti na stvarna rješenja problema Zapadnog Balkana, konstatira se.

“Vizija ‘Europa u cjelini, slobodna i mirna’ ima nedovršen kut koji sada nazivamo Zapadni Balkan, ranije poznat kao Jugoslavija, prije no se ta zemlja raspala u ratu, etničkom čišćenju i genocidu.

Zemlje BiH, Kosovo, Srbija, Sjeverna Makedonija i Crna Gora sada su mirne, ali to je varljiva smirenost. Regija je u nevolji, koja se lako može proširiti na ostatak Europe i utjecati na interese i sigurnost SAD-a.

Najteži problemi su odnos Srbije i njene bivše pokrajine, sada neovisne republike Kosovo, te sukobi u BiH u odnosu na identitet i opstanak te države. Oba imaju korijene koji se vraćaju u rat i podižu osnovna pitanja identiteta i duboko su emotivni.

Ti problemi utječu na sve i nastavljaju stvarati nevolje koje su dostigle dimenzije krize. Povrh tih pitanja, cijela regija pati od endemske korupcije, niskog državnog kapaciteta i upravljanja putem patronata i klijentelizma, a ne zakonom“, konstatira se u tekstu uz ocjenu da je posljednjih godina porastao i ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu.

Iako je njena sposobnost da igra odlučujuću ulogu u regiji ograničena, Rusija može biti beskorisna i ometajuća, navodi se.

Što uraditi?

Europa i SAD pokušale su ‘popraviti’ Zapadni Balkan a to nije uspjelo. Potreban je novi pristup, koji priznaje ozbiljnost problema i prihvaća da će za njegovo rješavanje biti potrebno mnogo vremena i značajnih resursa. Prethodni pokušaji pogriješili su na jedan od dva načina: ignoriranje stvarnih problema i pokušaj da se previše brzo uradi.

Tako se podsjeća da su dugi niz godina Europa i SAD ohrabrivale lokalne vođe da prebace svoju pozornost s najtežih problema, koji su ih doveli u međusobne ogorčene sukobe, do tehničkog i apolitičnog rada na integraciji s EU-om i NATO-om.

Nadali su se da će se tako, inače neugodni sukobi, ublažiti i postati topivi. Sada je jasno da taj pristup neće funkcionirati. Autori su stava da će bilo koje prihvatljivo rješenje uključivati ​​bolne kompromise. “Problemi neće nestati kada balkanske zemlje nađu put ka pridruživanju EU.

Oni zahtijevaju stalnu, strpljivu i dugogodišnju pozornost od strane mnogih, predvođeni lokalnim akterima uz potporu Europe i SAD-a.

Potraga za rješenjima se mora nastaviti, no tiho, po mogućnosti daleko od bljeska javnosti i bez nerealnih očekivanja brzih pobjeda. Razumljivo, napredak može potrajati dugo a inkrementalne dobitke može se izgubiti u povremenim zastojima.

Dok se traga za odgovorima na velika balkanska pitanja i napredak ka članstvu u EU i NATO-u, Europa bi trebala pomoći regiji da se ponovo spoji i obnovi veze sa širim susjedstvom. Slobodno kretanje ljudi, ideja, novca, roba, usluga na Balkanu te između regije i Europe će jako doprinijeti izgradnji povjerenja i stvaranju potražnje za dobrom vladom.

Integracija u zapadnu političku, ekonomsku i sigurnosnu arhitekturu je još uvijek dostojan, čak i suštinski cilj, ali je udaljen još mnogo godina“, stoji u tekstu uz konstataciju da, pak, nema vremena za BiH, Kosovo, Srbiju i ostatak regije.

Trenutak je, kako se ocjenjuje, zreo za europsko vodstvo, u suradnji s SAD-om, da se ponovno fokusira na Zapadni Balkan i da regiji i njegovim problemima posveti pozornost koju zaslužuje.