Antifašistkinju “Šteficu Galić pretukla je fašistica, vještica, žena, predsjednica jedne od fašističkih udruga u Ljubuškom. Tukla ju je do iznemoglosti, al je Štefica preživjela i na kraju joj je poručila: Smrt fašizmu, sloboda narodu”
, ispričao je za danas.hr Štefičin kolega Amer Bahtijar kojemu su i ptice na grani, ako ne pjevaju po njegovom fašističke.
U srijedu navečer oko 22.30 sati antifašisticu za čovjeka Šteficu Galić, suprugu pokojnog Neđe Galića, je u šetnji od kuće do samostana presrela grupa napadača i pretukla je, potvrdio je za Danas.hr jedan od kurira Štefice G. Amer Bahtijar.
Zašto ju kao pravi antifašist, i antinaiconalist, doduše bivši nacionalist i SDA-ovac Amer, koji je uz nju 24 sata dnevno nije obranio od napada pobješnjele fašistice Amer nije rekao. Đe je pobjegao, u koji antifašistički grm, (u Crveni grm možda?) što je ispao pizdun i dezerter također nije rekao.
Napad, je tvrdi mali Bahtijar posljedica hajke zbog prikazivanja filma o njenom pokojnom suprugu, Hrvatu iz Ljubuškog koji je 1993. godine spasio oko tisuću Bošnjake iz logora, ne zbog činjenice da u samom filmu antifašistica Štefica cijeli Ljubuški predstavlja kao jedan veliki koncetracioni logor tog vremena, izbjegavajući reći da je pored njenog Neđe mnogi Ljubušak sudjelovao u pomaganju Bošnjacima i materijalno i fizički te da je cijeli Ljubuški znao šta Neđo čini, budući da su pored Neđe potvrde sređivali i drugi Ljubušaci i da mu život zbog tog nije bio ugrožen, čime i pada u vodu pokušaj da se od Neđe napravi Srđana.
Galić je, jasno, odmah sve prijavila miliciji, no milicija više nije milicija nego je policija a policija je, kako je kazao Bahtijar, slučaj okvalificirala kao tučnjavu što je opet mali Bahtijar okarakterizirao kao što drugo nego fašizam.
Potom je otrčao na svoj portal i dodao tekstove sljedećih naslova:
Fašizam, Fašisti napali, Fašisam u policiji, zaustavite fašizam itd.
“I to je jedna od vrlo jasnih poruka za ovaj slučaj”, kaže nam Bahtijar, ističući kako je napad na suprugu Neđe Galića posljedica jedne neviđene kampanje medija u BiH. Štefica Galić nakon liječničkog pregleda povukla se u kuću i nalazi se u stanju potpunog antifašističkog šoka, potvrdio nam je mladi partizan Amer.
“Haranga kakvu Ljubuški ne pamti”
Podsjetimo, napad na Galić dogodio se samo dva dana nakon prikazivanja filma “Neđo od Ljubuškog”, o građanskoj hrabrosti njenog pokojnog supruga Nedeljka Galića, koji je u vrijeme rata pomagao svojim sugrađanima, Bošnjacima, da ne završe u hrvatskom logoru Heliodrom.
U filmu se pored činjenice da je mnogim Bošnjacima pomognuto da iziđu iz Heliodroma ne govori koliko su oni tamo bili, a bili su svega par dana, niti se govori što se dogodilo s onima kojima Neđo nije sredio potvrde za izlazak.
- Jesu li pobijeni, gdje su im jame, zašto su se vratili baš u grozni Ljubuški kad je tamo vladao takav fašizam.
- Zašto su se u Ljubuški nakon tjedan dana vratili i neki koji su friško otišli u Norvešku ako je takav nacizam vladao u srcima Hrvata Ljubuškog.
- Kako to da danas bogati Bošnjaci Ljubuškog koji ljeti dolaze kao dijaspora u Ljubuški najnormalnije komuniciraju s Hrvatima, kroz šale pošalice, druženja i kave ako su doživjeli takve traume?
- Kako to, ako je toliko zadužio Bošnjake Ljubuškog da na prezentaciju filma nije došao mnogi ljubuški Musliman i hoće li oni konačno progovoriti o tome što im se događalo i tko im je sve osim Neđe pomagao i konačno skinuti s Ljubuškog mrenu koja se nad njim nadvila ili će nastaviti šutjeti?
Zanimljivo je uz ostalo i da logor Dretelj, a koji se u filmu ne spominje, a kojim je upravljao Edib Buljubašić kao prvi zapovjednik a desna ruka mu bio Mirsad Repak i u kojem je ubijeno 5 civila srpske nacionalnosti, logor u čijem je uređenju sudjelovao i mnogi Bošnjak Ljubuškog u ovom filmu nije niti spomenut upravo iz razloga da se slučajno ne povrijedi mit o djevičanskim ljubuškim Muslimanima i fašistima Hrvatima. Logor koji je držao HOS a koji nikada nije priznao vlast Mate Bobana zaklinjući se na vjernost samo Aliji.
Što je Neđo činio u vrijeme Dretelja nije poznato. Je li možda sredio izlazak i Mirsadu Repku koji je kasnije u Norveškoj osuđen na 4.5 godine zbog zločina u Dretelju također nije poznato?
No poznato je sljedeće: Čovjek koji je optužen za ratni zločin u Dretelju u filmu Neđo od Ljubuškog, Miroslav Hrstić, u filmu je dobio ulogu svjedoka jednog humanizma. Hrstića zli glasi biju da je sudjelovao u silovanjima u tom logoru i da mu prijeti optužnica. Kako je moguće da je prijatelj jednog humaniste, Neđe Galića, i nakon rata ostao čovjek iz Dretelja? Kako je moguće da jedan humanist Neđo i nakon rata druguje s čovjekom iz Dretelja? Kako je moguće da se čovjeku iz Dretelja Hrstiću, kojeg čapljinska doktorica Olga Draško optužuje za silovanje daje uloga “svjedoka humanizma”?
To su pitanja na koja čekamo odgovore.
https://youtu.be/caSMirpkDL0
Novinari portala Amera Bahtijara upozoravaju da je u petak počela brutalna kampanja protiv obitelji Galić, te da je na lokalnom portalu Ljubuški online izvjesni “dr. Ante Lauc” pozvao na akciju “hrabre vitezove”, nakon što je najavljena projekcija filma no ne žele reći da je Poskok.info prvi osudio taj tekst , zalažući se za pravo autora da film prikažu, dakle namjeru raznoraznih udruga u pokušaju da zabrane prezentaciju filma na taj način dajući filmu samo dodatnu reklamu.
Portal tačno net dalje piše:
“Uslijedila je haranga kakvu Ljubuški ne pamti još od slavne 1993. Portali su zabrujali, ulica se uskomešala, zvuk oštrenja noževa nadglasao je crkvena zvona, Nedjeljko Galić posthumno je proglašavan “izrodom”, “špijunom”, “okupatorskim suradnikom” i “komunjarom”, Štefica Galić izložena je psovkama, izrazima prezira i prijetnjama smrću, a Svetlana Broz, “unuka masovnog zločinca”, “vještica koja bi vratila komunizam i Jugoslaviju”, počašćena je s toliko uvreda da im količinom može parirati samo broj Hrvata stradalih od svirepih partizanskih hordi tijekom NOB-a”,
navode na portalu i poručuju da :
“očekuju odlučnu reakciju organa gonjenja, ne samo prema izvršiteljima napada već i prema poticateljima samog napada, “koji su poznati cjelokupnoj javnosti”.
Rijedak je Ljubušak i Hercegovac koji će Neđi Galiću zamjeriti njegov eruditski odnos prema Bošnjacima Ljubuškog 90-ih no nakon što se od cijele priče krenulo u potpunu fašizaciju Ljubuškog, što je Bahtijaru i onima koji su izmanipulirali Šteficu G. bio krajnji cilj logično je da je uslijedila kontrareakcija.
Neđo G. prema faksimilu koji je objavljen na Poskoku i koji nikada ne bi bio objavljen da se preko mrtvog Neđe nije išlo raditi živi fašizam u Ljubuškom, doista jeste bio sitni žbir, pohvaljen od same UDB-e, a za Tita valjda ne treba pojašnjavati koliki je “erudit” bio.
No ulaziti po toj temi u polemiku s onima koji na tacno.net pozivaju na suočavanje sa zločinima roditelja dok šute o zločinima djedova kakvi su npr. Brozova i Bahtijar bio bi uzaludan posao.
Eto onda i odgovora zašto je Svetlana Broz nakon prikazivanja filma odustala od polemike iako je prije same prezentacije filma najavila kako će dati odgovore na sva pitanja koja joj budu upućena nakon filma. Tko je cenzurirao drugaricu Broz valjda zna opet mali Bahtijar. Tjelohranitelj fašizma. Jer i fašiziranje cijele ljubuške sredine nije ništa drugo nego neofašizam.
U svakom slučaju Amer Bahtijar danas je orgazmirao i u vlastitoj antifašističkoj mašti vidio je napad fašističke grupe koja je citirala tekstove s Poskoka, mahala fašističkim trobojnicima noseći fašističke svijeće s Humca slaveći Allaha dž.š. što je u Ljubuškom posadio tu grupicu kvazidesničara kojima je srce ispred mozga i koji nisu svjesni koliki benefit rade Brozovoj. I bio mu je lijep dan. Nakon izvještaja policije u Ljubuškom čak je zazvao Federalne inspektore u pomoć.
A onda je MUP ZHŽ-a izdao priopćenje, i proboj mladog neomuslimanopartizana u Ljubuški zaustavljen je u jednom pasusu:
Čutura: Tvrdnje pojedinh medija da je Š. G. pretučena, mogu kvalificirati kao huškačko novinarstvo
Sinoć iza 22 sata na Trgu sv. Ante u Ljubuškom dogodio se prekršaj protiv javnog reda i mira u kojem su sudjelovale dvije ženske osobe. Naime, u 22:30 sati Policijska uprava (PU) Ljubuški zaprimila je prijavu da su, zbog lakših tjelesnih ozljeda zadobivenih u tuči, u Domu zdravlja Ljubuški medicinsku pomoć zatražile Š. G. (49) iz Ljubuškog i V. D. (56) s Humca.
Policijski službenici PU Ljubuški sinoć su uzeli izjave od Š. G. (49) te od V. D. (56), a u tijeku je uzimanje izjava od svjedoka. Prema pisanju medija, riječ je o Štefici Galić i Veri Dedić, a do incidenta je došlo zbog prikazivanja filma “Neđo od Ljubuškog”, koji govori o pokojnom suprugu Štefice Galić.
Glasnogovonik MUP-a Zapadnohercegovačke županije Damir Čutura nije htio potvrditi da se radi o gore navedenim osobama, kazavši kako je prekršajna obrada o ovom događaju u tijeku, te da će ona dati odgovore o tom tko je izazvao incident i zbog čega.
Također, je kazao kako se tvrdnje pojedinh medija da je Š. G. pretučena, mogu kvalificirati kao huškačko novinarstvo.
Ironija je, da su nakon cijele ove trakavice u Ljubuškom ostale svijetiliti još dvije jame od njih tko zna koliko. Jame iz kojih se tek danas na pragu 21. stoljeća iskapaju posljednje kosti onih koje je moralni, politički i ideološki uzor Štefice, Neđe, Bahtijara, Brozove & Co. , drug Tito, u ime univerzalnih vrijednosti, po kratkom postupku, poslao na 3 metra ispod zemlje.
Te prokletnike koji nisu bili tako moderni kao Štefica, koji nisu imali sreću da se školuju u Sarajevu, druže s Milom Stojićem, uživaju u negiranju vlastitog provincijalnog identiteta dok im Sarajevo tepa kako su posebni i drugačiji od sredine iz koje dolaze.
O tome koja bi ljudska i kolektivna prava Hrvati Ljubuškog danas uživali da im sudbinu kroje ovakvi koji se pozivaju na lažni Brozov antifašizam moglo bi se diskutirati u nekoj novoj trakavici.
Prevruće je za daljnju polemiku.
wpDiscuz