Prvo o imenu. Postoje dvije skraćenice koje se koriste kada govorimo o trenutno najopasnijoj terorističkoj organizaciji na svijetu. ISIL ili ISIS, većina se medija još uvijek nije odlučila koju skraćenicu koristiti. Prva, ISIL, znači “Islamska država u Iraku i Levantu”, a druga, ISIS, koju češće upotrebljavaju mediji u SAD-u, znači “Islamska država u Iraku i Siriji”.
Levant ili na arapskom al- Sham ime je pokrajine koja obuhvaća i teritorije izvan Sirije, te potječe iz povijesnog razdoblja u kojemu se sanjala “velika Sirija”. Pojavila se i pogrdna skraćenica za ISIL – DAIISH. Skovali su je sami Arapi. I ona je samo skraćenica originalnog naziva, ali na Arapskom. Kao takva slična je riječi kojom Arapi opisuju “..onoga koji je u stalnom sukobu”. Sa sobom i drugima. U Iranu ih preziru, a to su demonstrirali i knjigom karikatura nazvanom DAESH:
Evo što valja imati na umu, kada govorimo o ISIL-u.
1. ISIL nije nova teroristička organizacija niti je “od jučer”.
Korjene vuče iz 2001. godine kada se grupa nazivala Tavil al Jihad, što znači Monoteizam i Džihad. Većini današnjih boraca Islamske države očevi su sudjelovali u borbama diljem Afganistana, pomagajući Talibane i Al Quaidu.
2. Proglasili su Kalifat
“Kalifat ili hilafet je islamski oblik vlasti koji predstavlja političko jedinstvo i vodstvo islamskog svijeta. Šef države ima titulu utemeljenu na ideji nasljednika Muhammedovog, alejhi-selam, političkog autoriteta, kojeg prema sunnijama bira narod, a prema šijitima to je imam izabran od strane Poslanikove porodice.”, stoji u Wikipediji. Što se ISIL-a tiče, “Islamsku državu Irak” prvi su puta proglasili 2006. godine. Kalifom se prozvao tadašnji vođa grupe Abu Omar al Baghdadi, tvrdeći kako korjene vuče doProrokove obitelji.
3. Kalif Abu Omar al Baghdadi američki je zarobljenik
Amerikanci su ga uhapsili 2004. godine, kada je već imao istaknutu “karijeru” teroriste. Vjeruje se kako je dodatno radikaliziran iza rešetaka, u zatvoreničkom kampu Bucca u Umm Qasri u Iraku. Borio se u Afganistanu, bio je blizak s prvim vođom organizacije Abu Musab al Zarqavijem.
4. Vođe ISIL-a nisu vjerski fanatici
Upravo suprotno. Iskusni su to pripadnici nekadašnjeg vladara Iraka, Sadama Huseina i njegove garde. Sudeći po taktikama do sada upotrijebljenima na terenu, ISIL je sazdan od operativaca koji su nekoć činili sigurnosno – vojnu elitu. U grupi je vrlo značajan utjecaj Ba’athista, arapskih nacionalista koji teže ujedinjenju svih arapskih zemalja.
5. Ekstremno nasilje je metoda ratovanja
Kao i svaka druga teroristička organizacija, tako i ISIL ima svoju “operativnu” knjigu. Primjera radi, iako se po metodama znatno razlikuju i nisu za usporedbu, IRA je imala “Zelenu knjigu”, u kojoj su detaljno bile opisivane metode tada novog oblika ratovanja, terorizma. Kod ISIL-a priča je ista. Knjiga “Upravljanje okrutnošću” objavljena je 2004. godine. Napisao ju je islamski strateg Abu Bakr Naji. Objavljena je na internetu i inicijalno je služila kao priručnik džihadistima Al-Kaide. U njoj je detaljno opisana svrha i način upotrebe ekstremnog nasilja.
6. Nisu nasljednici Al-Kaide
Iako su ih pune dvije godine nazivali Al-Kaidom Iraka, Zarkavijeva teroristička organizacija to nikada nije bila. Sam Zarkavi bio je u latentnom sukobu sa tadašnjim vođom Al-Kaide Osamom bin Ladenom. Pripadnici Al-Kaide zamjeraju im napade na druge muslimane, posebice na Šijite. Smatraju da tako nanose štetu džihadu.
7. Stari neprijatelji
ISIL i SAD u ratu su punih 12 godina. Grupa je detektirana još 2003. godine.