Problem legitimnosti članova Predsjedništva u BIH nije samo u Hrvata. On je opći. Bošnjaci godinama imaju predstavnika koji to nije….

U svim državama svijeta, osim u BIH, predsjednici predstavljaju većinsku volju svoje izborne baze. Ne relativno većinsku nego natpolovičnu. Natpolovična volja neke izborne jedinice u slučaju biranja predsjednika provodi se u pravilu u dva kruga izbora. U utrci ostaju prvo dvoje plasiranih koji odlaze u drugi krug. Potom izborna jedinica odlučuje samo o to dvoje kandidata. Nakon drugog kruga dobija se pobjednik.

Drugi krug izbora služi tome da i oni  birači koji su eventualno u prvome krugu bili neodlučni, ili su glasali za trećeg kandidata , presude.

Ako se to prenese na teritorij BIH, Šefik Džaferović  bio je jedan od naj-antipredsjednika u povijesti čovječanstva. 4 godine bio je na čelu Bošnjaka u FBIH iako je dobio manje od 15% glasova birača. I bio je daleko od šanse za pobjedu da je u BIH uvedeno u izborni zakon da se u drugom krugu izbora ima utvrditi predsjednik s potporom većine izišlih.

Da se proveo drugi krug izbora u FBIH teško da bi Denis Bećirović pobijedio jerbo bi glasove koje je Izetbegović poklonio Komšiću u drugom krugu uzeo sebi. A Komšić bi izgubio.

Ovako Bošnjaci će i ovaj put imati predsjednika za kojeg nije glasala većina Bošnjaka nego tek 41% njih, a Hrvati neće imati predsjednika jer je manjina Bošnjaka uzurpirala to mjesto premda je u Hrvata bio samo jedan kandidat i osvojio je 100% hrvatskih glasova.

S obzirom da je najvažnija ustavna ovlastt, moć veta pojedinog člana Predsjedništva usko vezana uz pojam njegovog legitimiteta u vlastitoj mu izbornoj jedinici, potpuno je nejasno kako je zakonodavac (OHR) dozvolio, da osoba koja ima , primjerice samo 15% potpore Bošnjaka (Džaferović) može računati na pravo veta u klubu Bošnjaka, ili kako “OSOBA”  koja uopće nema niti promil legitimiteta u Hrvata i u hrvatskom klubu Doma naroda, smije uopće pristupiti obavljanju svoje ustavne dužnosti, budući da je jasno da je ta osoba nesposobna za obavljanje tog posla.

Naime ne možeš se zaklinjati da ćeš savjesno obavljati svoje ustavom dodijeljene ti ustavne dužnosti i istovremeno unaprijed biti lišen obavljanja najvažnije dužnosti među danima – prava na crpljenje predsjedničkog veta, koji ti, uz potporu naravno tvog naroda, putem parlamenta koji predstavlja tvoj narod, daje takvu moć da si u stanju zaustaviti preglasavanje druga dva “naroda” kroz uloge i volju njihovih predstavnika članova predsjedništva.

Kada sve ovo znamo, pitanje koje se nameće je sljedeće:

Kako to da sarajevska ljevica i demokrati, nikada nisu u razgovorima oko izmjene nametnutog izbornog zakona, tražili da se omogući  Bošnjacima da u drugom krugu izaberu većinsku volju svog naroda, i da je dosta predsjednika iz SDA s 15% potpore?

Odgovor je jednostavan. Sarajevska ljevica i bošnjačka oporba postoji samo u mističnoj bajci zvanoj Građanska Bosne.

Svi ti džihadistički projekti SDA, u šali nazvani ljevicom, jako dobro znaju da bi drugi krug izbora onemogućio “fenomen” Komšić. I radije će trpjeti Šefika nego da u drugom krugu Konaković ili Radončić pobijede SDA kandidata.

Izbor Denisa Bećirovića stoga treba promatrai kao SDA obećanje “ljevici” da će svako par mandata dotičnima biti ustupljeno mjesto u Predsjedništvu.

Pitajte Silajdžića jesmo li u krivu.

Dakle Bakir nije izgubio. Muslimansko bratstvo je samo odstupilo nakon dva mandata. I vratit će se kad zatreba. To obično bude neki vakat kad treba unesrećit Bošnjake, rasturiti državu, pustiti krv, pogaziti dogovor i slično.