Naučili smo da se Splitski sporazum, vojni savez Hrvata i Bošnjaka nikad nije dogodio. Kao ni Washingtonski sporazum.
Nije bilo niti jedne oficijelne priredbe od strane SDA u čast formiranja Washingtonskog sporazuma. SDA i sarajevski sateliti ni ovu godinu nisu predložili zajedničko HVO ABIH obilježavanje zajedničkih vojnih pobjeda 1992, 1994 i 1995.
Jer intencija je na mržnji. Ne na pomirbi. S Hrvatima pomireni Bošnjaci prijete ideji SDA.
A Hrvati , 7 postotna manjina koju svi mrze ide na 6 posto. Pa na pet. Jer iseljavaš od tamo gdje te mrze. Etničko čišćenje mržnjom moglo bi poprimiti obrise genocida. Samo što će se to zvati “sami su otišli”.
A mržnja prema cijelim kolektivima, kako znamo, u Daytonu je kažnjiva, baš kao i tvrdnja da ABIH nije radila zločine. Međutim Bakir je muslimana. A Schmidt je Inzkov učenik. Pa kazni nema.
Cilj je zaborav Washingtona. Rušenje Washingtna. Rušenje suživota. Kultura nesjećanja. Dunjaluk pun hejta.
HVO i Hrvati su oni koji prijete našoj državi. Nikad od njih hajra. Oni ne idu u džamije. A dok god su džamije pune ne boji se on za sebe. Čitaj Bosnu.
Doista kako je moguće da se sve ove godine nikada u FBIH neka Šefikova ili Komšić raja nije dosjetila predložiti obilježavanje nečeg što u sebi ima i pozitivno sjećanje na Hrvate u FBiH?
I što mislite zašto je to tako?
Pa zato što se otimačina Hrvatima može provoditi samo ako ih stigmatiziraš.
- Ako uvjeriš Bošnjake da je HVO 1992, 1994 i 1995 isto što i HVO 1993. Sve je to gol UZP.
- Ako ih uvjeriš da je 450.000 njih u Hrvatskoj živjelo u konc logorima. A uostalom sve su to ionako platili Arapi.
- Ako im pojasniš da je Armija BIH sve ionako već sama bila oslobodila i da je ta fama o presudnoj ulozi HV-a i HVO-a u prisiljavanju Srba na kraj rata, tek samo fama.
- U 4-om mjesecu smo naučili da je HVO radio zločine i da stoga ne bi smio raditi obljetnice. Te da Armija BIH nije radila zločine i da stoga treba raditi obljetnice.
Naučili smo i da je mit o majorizaciji Hrvata samo mit. I da taj mit treba slomiti, kaže Komšić.
Naučili smo i da borci za ukidanje prava na vjeronauk u školama iftare kod Skake. I da svu svi danas kao jedno.
Sada kada je službeni Bajrovićev fašistički narativ (koji tvrdi da ne vrijede isto žrtva koja se zove Augustina i žrtva koja se zove Sejo), narativ o narodu koji “žele ograditi žicom” postao alfa i omega svakog viđenijeg sarajevskog šutljivca na činjenicu da Mustafa Busuladžić i dalje ima ulicu u Sarajevu.
Naučili smo da Bakiru ni Islam nije svet. I njega koristi , skupa sa suprugom u promotivne svrhe.
Naučili smo i da Osmica iz OSA-e jeste u stanju ukolniti kompromitirajući tekst o sebi sa svih portala u zemlji. I da je najmoćniji čovjek u BIH. Jači i od samog Bakira.
Ulgavnom puno tog korisnog smo naučili. A najvažniji zaključak koji smo zaključili jeste da se Inzkov zakon o negiranju zločina ne odnosi na Bošnjake u BIH. Dakle ipak jesmo društvo dvaju rasa a čovjek iz Njemačke, rasističke Njemačke, svojom šutnjom, na kršenje Inzkovog zakona, od strane SDA, to je i potvrdio. Bošnjaci u BIH jesu viša rasa i na njih se ne odnose njemački i austrijski rasni zakoni u BIH. Samo dakle na kršćane u zemlji.