Smjenjuje lud zbunjenog

Kako je Federacija, koja je udžbenički primjer hiperfragmentiranosti vlasti, došla u situaciju da je blokiraju dva klauna? Došla je tako što je dozvolila osobama, koje nisu dio političkog sistema Federacije, koja nemaju izborni legitimitet, a od kojih neki nemaju ni BH državljanstvo, da postavljaju vršitelje izvršnih funkcija FBIH.

Sve je naravno počelo nakon famoznog formiranja vlasti od OHR-a 17.03.2011. Što je bilo, ne treba posebno ponavljati. Ipak, za situaciju u kojoj se FBiH nalazi od 03.01.2013. bitno je pobrojati bitne aktere:

piše: Tvrtko Milović

1. Valentin Inzko, irget austrijskih banaka na radnom zadatku u BiH s ciljem održavanja obitelji Lijanović na vlasti kako bi isti vraćali kredit austrijskim bankama. Koji nikad neće vratiti. Osim austrijskim bankama (koji dominantno vladaju bijednim financijskim sektorom BiH), Inzko bespogovorno služi američkoj administraciji u BiH, a koja ima samo jedan interes u BiH- da oponira ruskom interesu.
2. Zlatko Lagumdžija, predsjednik SDP-a koji je u halapljivoj potrebi da zavlada resursima kojima su do tada vladale stranke sa hrvatskim izbornim legitimitetom, pristao da u vladi „Platforme“ sjede i notorni ustaše, i evidentni žderači javnih sredstava (primjer vlade ZHŽ 2006. – 2010.) mesarska obitelj Lijanović. Pri tome je prvima dao funkciju Predsjednika FBiH a drugima ministarstvo poljoprivrede.
3. Zvonako Jurišić, predsjednik HSP-a u paničnoj potrazi za bilo kakvim stranačkim kadrom koji posjeduje bar srednjoškolsko obrazovanje, izabire Živka Budimira za milozvučnu funkciju Predsjednika FBiH. Pri tom je zaboravio da nekompetentne kadrove obično krasi osobina nezahvalnosti.
4. Živko Budimir, nekometentna osoba bez osobine zahvalnosti, umislio je sebi nadnaravnu bitnost na poklonjenoj funkciji. Inače, na izborima je njegova lista osvojila 4.39% glasova u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, a on sam 2103 preferencijska glasa. S ovako žalosnim izbornim rejtingom odgovoran političar bi podnio ostavku na funkciju, ali Živko je odlučio hrabro prihvatiti poklon-funkciju od Valentina Inzka, Zlatka Lagumdžije i svog direktnog šefa Zvonka Jurišića.
5. Ante Krajina, anonimni knjigovođa iz Hercegbosanskog kantona, koji je na izborima osvojio 395 preferencijalnih glasova, dok je cijela lista imala skromnih 2924 glasa. Dakle, ni unutar stranke, u svom kantonu, Krajina nema nikakav rejting. I Krajina se, kao osoba sa izraženom karakteristikom prosječnosti, nekompetencije i upadljive nebitnosti, kvalificirao da primi poklon ministarsku fotelju u nakaradno sklepanoj Vladi Federacije. I on svoj poklon ima zahvaliti istim osobama kao i Živko Budimir.

Posljednja dvojica, Živko Budimir i Ante Krajina, bez obzira na mikroskopski izborni potencijal (ukupno 2498 preferencijalnih glasova) došli su u poziciju da blokiraju funkcioniranje cijele Federacije Bosne i Hercegovine!

Danas, kada je Budimir donio svoju grandioznu odluku da smjeni ionako nelegalnog ministra financija Krajinu, postavlja se pitanje: u čije ime Budimir donosi ovu odluku? U ime 2103 glasača koji su mislili da „neće izdat on“? Možda je odluka donesena u ime Predsjedništva ustaško-multitetnične  stranke SPP kojoj je cijelo rukovodstvo friško izašlo sa saslušanja iz SIPA-e? Ili se možda Budimir sjetio svojih bivših šefova Zlatka Lagumdžije i Valentina Inzka? Ne. Živko Budimir, iz fotelje Predsjednika Federacije donosi odluke samo i isključivo u svoje ime. Jasno, ovom prilikom Budimir vjerovatno poštuje naloge SDA, kojoj Krajina očito ne polaže računa koliko Živko polaže.

U slučaju obojice, činjenica da nitko za njih nije glasao ne spori pravo da budu u izvršnoj vlasti. U slučaju „ministra“ Krajine svakako, ali u slučaju „predsjednika“ Budimira, glasovi su itekako bitni. Naime, funkcija Predsjednika FBiH ima sav kapacitet funkcije koja se dobija direktnim načinom izbora. A predsjednik FBiH se ipak bira indirektno – putem Doma naroda FBiH.

Ne ulazeći u činjenicu da Budimir nema ni zakonom propisanu neophodnu trećinu glasova kluba vlastitog naroda, njegova funkcija je višestruko, praktično-politološki sporna. Naime, praksa je odgovornih demokracija da indirektno izabrani dužnosnici obavljaju ceremonijalne, gotovo službeničke ovlasti. Ipak, u FBiH, zbog ustavopisca koji uopće ne poznaje europska politička uređenja, instiiucija predsjendika FBiH jaka je kao da se predsjednik bira u direktnim izborima. Kao u Republici Srpskoj.

Odatle Budimiru mogućnost da smijeni ministra, a da pri tom nikoga ne konzultira, niti da bilo kome polaže račune.

A sada kada ga je smijenio, nastupa prava pravna anarhija: Kako imenovati novog ministra? Kao što je poznato: FBiH nema nikakvu parlamentarnu većinu. Nikakva parlamentarna većina neće imenovati novog ministra financija – nikad. Bez ministra financija FBiH ne može funkcionirati.

Na ovaj način Živko Budimir napominje javnost (potencijalne birače) da je on i dalje bitan subjekt političkog procesa. Drugo što čini: sveti se bivšem stranačkom kolegi Krajini što nije pristupio u njegovu Stranku plaćenih pomilovanja i treće: dovodi Federaciju u anarhiju koju, kako on smatra, može riješiti samo dolazak istinski bitnih političkih aktera kod njega u kabinet kako bi odluku povukao ili imenovao nekog trećeg.

S aspekta hrvatskog naroda, Živkova djela samo su dokaz da osobe bez političke odgovornosti, a osoba sa nikakvim izbornim legitimitetom i nepostojećim legalitetom nužno je bez odgovornosti, nije pouzdan politički partner, i da se u budućnosti vlast može formirati isključivo od pouzdanih političkih partnera.

Ako je Živko nasamario vlastite glasače, Valentina Inzka, Zlatka Lagumdžiju, Zvonka Jurišića, onda se nema na osnovu čega smatrati da je on u stanju odgovorno obavljati bilo koju funkciju.

I na kraju osvrt na tragikomičnu zamjerku koju je Budimir izgovorio na „vanrednoj Press konferenciji“. Budimir je Krajini zamjerio i to što nije imao političke odgovornosti, naročito prema hrvatskom narodu, kojem u većini slučajeva pripadaju oni kojima nisu isplaćene (braniteljske) naknade.

Da je predsjednik „multietničke“ stranke, kao što se uokolo predstavlja, onda ovaj etnički argument ne bi imao nikakve težine. A da mu je zaista stalo do etničkih problema hrvatskog naroda, onda ne bi bio dio vlasti kao stranka koja nema ni 10% hrvatskog izbornog legitimiteta.

Smjena Krajine, naravno, do kraja je licemjerna kada se uzme u obzir da je izuzeta iz kolektivnog zahtejva za smjenom osam ministara u Vladi Federacije starom godinu dana. Ako je Krajini kakva utjeha, Budimir ima još dvije izražene osobine: Često se predomisli kada smjeni ministra, i često pomiluje.

poskok.info