Dakle, desni populizam je poražen u jednoj istočnoeuropskoj zemlji. Ovo je vrlo bitan moment jer mislim da pokazuje jedan trend koji će se nastaviti. Nakon velike imigracije muslimanskog stanovništva u Europu, populisti i skriveni fašisti dobili su svojevrsni “vjetar u leđa” koji im je pomogao da, uz pomoć mašinerije lažnih vijesti o imigrantima, na brzinu osvoje neke pozicije u parlamentima diljem EU. Ali taj se balon ispuhao. Vrijeme je prošlo, građani su shvatili da iza tog “straha” i fobije od drugačijih ne stoji ništa doli želja za povratkom nekih starih, davno pokopanih ideja koje su iznimno totalitarne i ne nude ništa dobro i novo za 21. stoljeće.
Ali samo zato što su desničari ispali iz utrke za predsjednika, ne znači da se njihove ideje ne koriste u predsjedničkoj kampanji. Glavna tema ovih izbora su LGBT prava jer je najpopularnija kandidatkinja Zuzana Čaputova iznimno progresivna (za slovačke prilike) po tom pitanju i želi ne samo legalizirati gay brak, već i pravo za istospolne parove da udomljavaju i posvajaju nezbrinutu djecu. Za to se uhvatio njezin protukandidat Šefčovič koji ističe svoju brigu za “kršćanske vrijednosti” pa se protivi bilo kakvim zakonima koji bi štitili prava istospolnih parova ili ih izjednačili s ostalima. Čaputovu je prozvao da forsira jednu “ultraliberalnu agendu” za Slovačku i usporedio drugi krug izbora s referendumom o pitanjima LGBT prava.
“Ne možemo podržati bilo kakve daljnje korake za građansko partnerstvo jer to bi bilo u suprotnosti s našim kršćanskim vrijednostima”, rekao je Šefčovič, inače kandidat Socijaldemokratske stranke. SOCIJALDEMOKRATSKE! Dakle, ljevičari protiv LGBT prava i bračne ravnopravnosti, ljevičari se pozivaju na kršćanske vrijednosti u strahu od “ultraliberalne agende”. Nevjerojatno.
Socijaldemokrati su inače na čelu koalicijske vlade koju su nakon izbora 2016. sastavili skupa s nekim desnim strankama. Ali ovi izbori mogli bi vrlo lako postaviti jedan potpuno novi odnos snaga na slovačkoj političkoj sceni, čak izgleda da se to već dogodilo i prije drugog kruga. Nova stranka, Progresivna Slovačka, postaje u suradnji s konzervativnim liberalima najjača politička stranka pa bi nagodinu, na parlamentarnim izborima, moglo doći do velikih iznenađenja i konačno liberali preuzeti vlast.
Hoće li se to dogoditi, ovisi samo o tome hoće li Čaputova biti dosljedna u svojim politikama i nakon što stupi na predsjedničku dužnost te hoće li u budućnosti njeni socijalni liberali moći i dalje surađivati s konzervativnim liberalima koji su treća politička snaga u parlamentu. U Hrvatskoj bi to zbog prevelikih svjetonazorskih razlika i prvenstveno pogleda na bivši jugoslavenski režim, velikih osobnih animoziteta bilo nemoguće, ali Slovaci pokazuju da se lijevi i desni liberali mogu vrlo lako dogovoriti.