Nakon izlaska iz istražnog zatvora Franjo Varga izgledao je kao da su ga pustili s rasprave o pogrešnom parkiranju. Smiren i nasmiješen, čak pomalo vedar, zanijekao je sve što je zadnjih pola godine curilo u medije (izazvavši ponegdje čak i nagađanja o svome mentalnom stanju), a Blaž Curić ostao je uobičajeno šutljiv. Hrvatska ni danas ne zna kako zvuči njegov glas, a čini se da ga se ni istražitelji nisu naslušali. Za razliku od kolege, slavuj Varga je pričao o svemu.Samo, što je doista priznao i koga je stvarno teretio ovaj maštoviti računalni stručnjak? Krenimo redom. Franjo Varga kao motiv svog djelovanja naveo je da je Kolinda Grabar Kitarović “krenula u rušenje Plenkovića”, a on je poželio sve informacije kojima raspolaže i koje su potrebne DORH-u učiniti dostupnima zbog “javnog dobra”.
Dodao je i da je “radio istragu” ljubavnice utjecajnog političara iz vrha HDZ-a. Prisjetimo se ovdje, usporedbe radi, da je Vlada montirane fotografije Tomislava Tolušića procijenila kao “destabilizaciju države” iako tu mnoge stvari nisu bile jasne, a Vargine tvrdnje – mnogo eksplicitnije i znatno teže – premda vrlo jasne, ostale su izvan fokusa. Zašto? Franjo Varga bio je, inače, blizak Vladi Galiću, bivšem Kolindinu savjetniku, koji je uskoro nakon toga odletio s Pantovčaka.
Bio je to početak dramatične promjene predsjedničine politike, a završetak zaokreta dogodio se micanjem Mate Radeljića. Ako je predsjednica ikad snivala istiskivanje Plenkovića s čelne pozicije u stranci – a njene izjave na tu temu kreću se u rasponu od “zasad ne razmišljam o preuzimanju HDZ-a” do “nipošto ne rušim Vladu i Plenkovića” – dogodilo se, zapravo, nešto obrnuto: on je istisnuo nju s pozicije svoga glavnog, zapravo jedinog istinski opasnog rivala.
Varga je istražiteljima – vrlo zanimljivo – rekao da je “dosta dobro upoznat” s mailovima Martine Dalić (afera Hotmail), a rekao je da ima i još korespodencije s kojom javnost nije upoznata. Odakle mu ta prepiska? Ako je govorio istinu, on je jedini koji je priznao da ima cijelu arhivu o najvećoj aferi ove vlade. Na zakonit način nije mogao doći do nje, no i to je ostalo izvan fokusa optužbe.
Varga, nadalje, priča kako je ponudio Zdravku Mamiću prodaju “svastike”, to jest imena počinitelja koji su na splitskom stadionu iscrtali famozni kukasti križ. Istražiteljima je rekao kako ga je s Mamićem spojio Tomislav Karamarko, kojega, kako je rekao, poznaje jer je pisao dio programa za HDZ. To se odnosi na teške pregovore Karamarka i Mosta. Zašto bi Varga bio kvalificiran pisati baš taj dio programa, nebeska je zagonetka.
“Mamić je”, nastavio je Varga, “izvještaj o aferi Svastika poslao ministrima, ali odgovor nije dobio. Podnio je i anonimne kaznene prijave zbog svastike na Poljudu, ali pod pseudonimom.” Varga je otišao na sastanak s Mamićem, vezano uz svastiku, u kolovozu 2018. godine, dodajući da je Mamića “nepropisno prisluškivao MB za račun RO”.
Kako to da imena autora svastike nikad nisu iscurila u javnost? Zašto nije pokrenuta istraga na tu temu, koja je dugo tresla državu, a Mamića natjerala na davanje velike količine novca? I to je krimić svoje vrste.
“Poznajem Vargu, a moje uključivanje u aferu velika je konstrukcija koju ću objasniti u trenutku kad me najvjerojatnije budu pozvali za svjedoka u ovom slučaju”, rekao je novinarima Jutarnjeg lista Zdravko Mamić u listopadu prošle godine pa nastavio:
“Ja sam javno, na jednoj konferenciji za novinare, rekao da nudim veliku nagradu za informaciju o ljudima koji su nacrtali svastiku na Poljudu. Tad me prijatelj spojio s Vargom, koji mi je rekao da bi mogao doći do tih informacija”, rekao je Mamić, koji za tu informaciju ponudio 500.000 kuna nagrade.
Na pitanje je li taj prijatelj Tomislav Karamarko Mamić nije odgovorio, no potvrdio je da mu se Varga uskoro javio s imenima počinitelja.
“Te informacije proslijedio sam nadležnim institucijama”, rekao je Mamić, koji je prema Varginim tvrdnjama tražio da Varga kao haker “provali” u elektroničku poštu pojedinih sudaca Vrhovnog suda, s idejom da im “uvali” prepisku koja će pokazati da je suđenje Mamiću montirano.
Te će tvrdnje na suđenju sigurno imati velikog odjeka, to prije što Varga tvrdi kako mu je Mamić rekao da na Vrhovnom sudu ima svog suca, čije prezime Varga nije zapamtio. No na Vrhovnom sudu postoji samo jedan sudac s imenom koje Varga navodi (ime nije zaboravio), pa nije teško zaključiti o komu je riječ. Premda “biti Mamićev sudac” ne zvuči kao osobita preporuka, to još nije, samo po sebi, utuživo – ali svakako znači ljagu.
Varga je u priču upleo i tajanstvenu gospođu Mikulić – čudnu ženu koja se pojavljuje na marginama priče o odbjeglom osječkom tajkunu Dragi Tadiću. Mamić mu je rekao da je kod njega bila gospođa Mikulić, supruga nekog načelnika ili donačelnika iz Osijeka (nije rekao čega) koja mu je rekla da “radi za Mossad ili BND”.
Varga je, naime, čini se od Mamića, dobio neko prijenosno računalo s mnogim porukama (pretpostavlja se da je riječ o porukama vezanim za Dinka Cvitana i Vrhovnog suda), a na njemu su bili i “kojekakvi videoprilozi političara”.
“Varga”, rekao je istražiteljima”, misli da taj laptop pripada Dragi Tadiću, pa s tim povezuje neke izjave gospođe Mikulić. Ona je rekla Mamiću da zna tko je pucao na njega. Varga tvrdi da je gospođa rekla Čepinčani, a zapravo su to Čepinci (osječki klan vrlo važan u hrvatskom podzemlju).” Ispričao je istražiteljima kako mu je Mamić prepričavao događaj kad mu je gospođa Mikulić pokazivala neke “bube” od Mossada i BND-a.
Nije znao tko je gospođa, osim da je “plava, jače građe”. Išla je i k Mamiću u Međugorje. Na upit istražitelja što je bilo na Tadićevu laptopu Varga je rekao da su to ponude koje trebaju ići sucima, mailovi i SMS-ovi. Kojim sucima, logično je pitanje. Varga je rekao kako pretpostavlja da je riječ o Vrhovnom sudu.
Mamić je – opet će Varga – tražio da u spam sudaca Vrhovnog suda stavi sadržaj koji bi kompromitirao procese koji se vode protiv njega. Varga je trebao provaliti na server i postaviti te poruke da izgleda kao da su ih suci razmjenjivali s nekim utjecajnim nesudskim faktorima. On je obećao da će to napraviti, ali to nije učinio.
“Pronalazim djecu i takvim se stvarima bavim”, rekao je Varga, pa onda – razmećući se – spomenuo slučaj jedne djevojčice, kćeri uglednog HDZ-ovca, koja je nastala, a on ju je pronašao. Dodao je da rješava stotine takvih slučajeva. Točnije, skoro njih 300. No ako je našao toliko izgubljene djece, kako to da to nije adekvatno naplatio? Broj doista izaziva sumnju.
Mamić je ispričao Vargi i da je Karamarko navodno sredio sastanak Brkića i Cvitana kako bi ovaj odustao od kaznene prijave protiv Mamića. Brkić je otišao na taj sastanak, a Cvitan nije.
“Cvitan i Mamić”, smatra Varga, “imaju neki osobni sukob.”
Za ove ostale stvari, vezano za mailove za Cvitana i suce u Osijeku, Mamić nije očekivao da će Varga to napraviti. Dodao je da mu nije ništa platio.
“Nije mi ništa platio. On je očekivao da ja istražujem suce Vrhovnog suda. To je bilo nakon objave presude. Dao mi je imena državnih odvjetnika i da pokušam naći nešto o njima. No ništa nisam našao jer nisam ni tražio… ”
Varga je spomenuo da je i Dalija Orešković bila izložena prijetnjama da njeno povjerenstvo eliminira Tomislava Karamarka. Rekao je da zna za prijetnje Daliji Orešković, da njezino povjerenstvo “mora presuditi Tomislavu Karamarku” te da je upoznat s tim tko je te prijetnje njoj poslao. Rekao je isto tako da je “pomagao Vasi da se obrani od optužbi da je plagirao diplomski i da mu oduzmu diplomu.
To je učinio tako što je istražio profesore akademije koji su odlučivali o tome te im na e-mail poslao rezultate te istrage, nakon čega mu oni nisu oduzeli diplomu. Nijedna stavka, rekao je Varga , nije bila krivotvorena. To bi značilo da su profesori policijske akademije ranjivi, da su bili ucijenjeni, da ucjene nisu prijavili i da su na temelju njih postupali. Je li Varga sve izmislio? Ta je opcija moguća. Varga tvrdi da je posjedovao i mailove iz Mirovinskoga koji pokazuju korupciju i kriminal.
Rekao je da iza toga stoje neki bivši djelatnici MUP-a. Na pitanje tko mu je odao da je pod mjerama rekao je da je to Blaž Curić, koji je radio u službi. On mu je – tvrdi Varga – rekao da makne sve, “misleći na ljubavnice i istrage oko Mirovinskog”, rekao je zagonetno dodajući da je s FBI-jem radio pretrage pojedinih računala. I inače, Varga je razmetljiv. Navodno je vodio istragu o nestanku 25 milijuna kuna iz Hrvatskih voda pa onda ustanovio da je za to odgovoran jedan HDZ-ovac koji je sebi izgradio neki ribnjak.
Zato se nije kandidirao na izborima za vrh stranke iako je bio vrlo utjecajan. Provjerom podataka vidi se da se HDZ-ovac kojeg Varga spominje – inače Brkićev protivnik – doista nije kandidirao na stranačkim izborima, ali nikakvih podataka o 25 milijuna kuna iznesenih iz Hrvatskih voda nema. Zašto to nije postalo predmet istrage, nije jasno, no Varga će imati prilike ponoviti svoje tvrdnje na sudu.
Kad se malo bolje pogleda i prouči sve ovo, vidi se da će na marginama ovog procesa biti otkriveno puno indiskrecija, koje će prilično promijeniti političku sliku vladajuće stranke, a kako je ona samo srce države, onda i same Hrvatske. Politička konfiguracija ovih imena izgleda ovako: Zdravko Mamić politički je blizak Kolindi Grabar Kitarović, Tomislavu Karamarku i Franji Vargi.
Milijan Brkić bio je blizak Karamarku – on ga je i doveo u politiku – i Brkić mu je čistio teren dok su bili u savezništvu. Slabio je Karamarkove protivnike, a nije bio blag ni prema svojima, poput Tome Čuljka. Kad je shvatio da ne može preuzeti stranku, i da Ivana Maletić nema šansi za to, podržao je Plenkovića. No nakon razlaza s Karamarkom puklo je i savezništvo s Plenkovićem.
“Sad se i on našao na putu šefa HDZ-a, koji u zadnje vrijeme nalikuje na parni valjak koji gazi sve pred sobom.”
A ovaj proces sigurno će taj zaključak dodatno ojačati. Ovdje se na kraju pomalja i neobična zagonetka – Franju Vargu i Blaža Curića nakon pola godine istrage terete za mali broj relativno benignih kaznenih djela u odnosu na ono što se moglo naslutiti tijekom istrage. Vargu terete za izradu lažne dokumentacije u slučaju Zdravka Mamića i Ivice Todorića, dok se Curića tereti za dostavljanje kontakata pojedinih dužnosnika i drugih osoba.
Riječ je o kaznenim djelima sprečavanja dokazivanja te pomaganja u sprečavanju dokazivanja, za što je zaprijećena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Šest mjeseci već su odležali, pa se zapravo ne moraju previše brinuti. Dakako, ako sve ostane na jednoj optužnici. Udruživanje tri ili više ljudi zbog počinjenja određenih djela zvuči, međutim, puno gore, no toga nema na vidiku.
Zasad terete samo njih dvojicu, iako je na marginama Vargine priče cijela jedna enciklopedija potencijalnih istraga protiv važnih ljudi iz mnogih sfera visoke politike i pravosuđa u Hrvatskoj. Je li riječ o tome da istražitelji nisu vjerovali Vargi ili su namjerno kaznenopravno lokalizirali problem, ostavljajući insinuacijama da rade svoj posao?
To jest, da miču politički nepoćudne aktere priče? Što je s materijalnim dokazima? U računalima koja su nađena kod Varge nađeni su deseci tisuća dokumenata. Jesu li oni nezanimljivi za daljnje istrage ili su ostavljeni postrani iz drugih razloga? Nema jasnog odgovora na to pitanje, ali politički efekti ovog slučaja očitiji su i brži od pravosudnih, u to nema sumnje.