Published On: Pon, stu 12th, 2012

Slavimo dobijanje diploma, a pitamo li se kuda dalje?

U vrijeme kada se proslavlja dobivanje diploma u našoj zemlji situacija na tržištu rada nije pretjerano vesela niti zabavna jer se i dalje proizvode generacije mladih ljudi kojima sustav ne prenosi vještine i kompetencije potrebne za tržište rada. Ista je dijagnoza problema iu Europskoj uniji, samo su razmjeri manji i blaži za zemlje članice.

EU gubi 153 milijarde eura godišnje zbog nemogućnosti integriranja velikog broja mladih na tržište rada, ističe Eurofund.

Sa trenutno 14 milijuna mladih ljudi koji ne samo da su bez posla, nego nisu ni u obrazovnom sustavu, niti pohađaju određeni vid obuka za posao, Europska unija se nalazi u sve težoj situaciji.

Navedeni mladi spadaju u kategoriju zvanu NEET (not in employment, education or training) i zbog nemogućnosti integriranja na tržište rada ovako velikog broja mladih ekonomski gubitak za EU iznosi 153 milijarde eura godišnje. Preneseno na dnevnu razinu, pripadnici NEET kategorije koštaju Europsku uniju tri milijarde eura sedmično usljed izgubljene produktivnosti i socijalno-zdravstvenih troškova. Uz ovaj iznos bi se mogle stvoriti tisuće radnih mjesta, također sedmično i na razini EU, ali Europska unija je ušla u jednu negativnu spiralu iz koje će biti vrlo teško izaći.

Izuzev ovog izravnog i mjerljivog, odnosno ekonomskog troška za društvo, socijalni trošak i trajne posljedice mladih iz NEET kategorije isključenosti, su znatno veće.

Opstanak Europske unije, pored nekoliko drugih čimbenika, ovisi upravo od 94 milijuna mladih, od 15 do 29 godina, io brzini kojom će se oni integrirati na tržište rada i prilagoditi brojnim izazovima. Izazovi su čisto pragmatične i financijske prirode jer rastući broj starih osoba diljem EU također postaje sve veći financijski teret svaki dan.

Osobe na margini društva u BiH

Što se tiče BiH i NEET kategorije, osobe koje su na ovaj način na margini društva su također puno češće žrtve političkih manipulacija i pokazuju ogromnu nezainteresiranost i nedostatak angažiranosti za politička i socijalna zbivanja u društvu. Najveći broj mladih zaista i jeste u NEET kategoriji, jer ne samo da je nezaposlenost najveća u Europi, nego i najveći broj mladih nezaposlenih osoba ne pohađa obuke, niti se obrazuje kako bi se stekle šanse za promjenu statusa.

Izvještaj je potvrdio da EU ima velikih problema da ispuni obveze socijalnog ugovora i kohezije, a razočaranje i beznađe koje obuhvaćaju mlade diljem Europe počinju ličiti na situaciju u zemljama Sjeverne Afrike kada su mladi preuzeli stvari u svoje ruke i doprinijeli promjeni režima koji im nisu više odgovarali .

Među mladima koji su bez posla, van obrazovnog sustava i izvan obuka za posao, veliki je broj osoba koje nemaju nikakvo radno iskustvo, čineći tako situaciju još težom, jer su šanse za pronalazak prvog posla svedene na minimum. U Europskoj uniji i šire, svi su suglasni da je trenutna ekonomska situacija proizvela “izgubljenu generaciju” mladih osoba kojima nedostaje prilika i “odskočnih daski” za tržište rada. Prvi put u povijesti Europske unije, u proteklih nekoliko godina, susrećemo se čak sa odličnom i visokoobrazovanom radnom snagom koja ne može zaposliti nakon studija ili koja to uspijeva, ali u teškim okolnostima.

Konkretno, čak 43 posto mladih iz NEET kategorije, koji imaju između 20 i 24 godine, nema nikakvo radno iskustvo. Taj postotak iznosi 28 posto za mlade od 25 do 29 godina iz NEET kategorije. Radi se o prosjeku za sve zemlje EU-a i naravno to znači da je situacija u pojedinim (južnim) zemljama EU znatno teža.

Tako je u Italiji i Grčkoj procent mladih iz NEET kategorije između 25 i 29 godina koji nemaju radnog iskustva, veći od 40 posto. Radi se, dakle, o milijunima mladih ljudi koji uskoro neće imati ništa izgubiti i koji se mogu pretvoriti u temelj socijalnih nemira koji bi imali do sada neviđene razmjere u EU.

Tamna perspektiva cijele Europe

Trenutni trošak ekonomiji Europske unije, usljed posljedica znatnog broja mladih u NEET kategoriji, predstavlja čak 1,2 posto godišnjeg bruto domaćeg proizvoda Europske unije. Ukoliko bi se isti procent prenio na Bosnu i Hercegovinu, gdje nezaposlenost mladih košta u stvarnosti i mnogo više, dobio bi se iznos veći od 150 milijuna eura na godišnjoj razini. Izvješće nudi i procjenu troška za svaku državu članicu, što ga čini utoliko vrednijim. Procjenjuje se da takva situacija košta Veliku Britaniju 18 milijardi eura na godišnjoj razini, a Francusku 22 milijarde eura, odnosno rekordne 32 milijarde eura koje godišnje plaća Italija.

S toliko novca, koliko možemo procijeniti da košta nezaposlenost mladih u BiH, bazirajući se na izvještaj Eurofunda, mogla bi se platiti prekvalifikacija ili obuka za najmanje 30.000 mladih ljudi i koji bi odmah bili zaposleni.

Umjesto toga, “izgubljena generacija” postaje sve brojnija, čineći gospodarsku i socijalnu perspektivu cijele Europe veoma tamnom.

Navedene procjene troškova i gubitaka vezanih za NEET kategoriju mladih se smatraju vrlo konzervativnim, odnosno umjerenim, što znači da bi stvarni trošak mogao biti još veći. Izvještaj ukazuje i na to da je sve manji broj mladih koji su uopće zaposleni, ai oni koji imaju sreću da imaju posao, sve češće se nalaze u situaciji da imaju privremeni ugovor, raditi manji broj sati i na manje sigurnim poslovima.

Mjere koje treba poduzeti

Stručnjaci smatraju da bi 10 posto mladih iz NEET kategorije moglo odmah biti apsorbirano na tržište rada, a to bi bila znatna ušteđena vrijednost, koja bi iznosila 15 milijardi eura godišnje, zahvaljujući pronalasku zaposlenja za 1,4 milijuna mladih.

Spomenuti izvještaj, koji je objavila Europska zaklade za poboljšanje uvjeta rada i života, nudi vrlo kvalitetno predstavljena i analizirana rješenja u vidu politika i konkretnih mjera koje treba poduzeti. Neke od njih se provode iu BiH ili su već implementirane u okviru projekata zapošljavanja mladih koje provodi nekoliko donatora, odnosno međunarodnih organizacija u BiH.

Radi se komplementarnim interevencije koje nastupaju u različitim stadijima i situacijama mladih osoba, ali koje svakako imaju za cilj pomoći što uspješniju integraciju na tržište rada.

Tu su mjere koje sprječavaju rano napuštanje obrazovnog sustava i predviđaju različite vidove podrške u okviru školskog okruženja, u kući ili putem drugih mjera koje mogu povećati šanse mlade osobe da ostane u obrazovnom sustavu.

Potom, tu su mjere koje imaju za cilj vratiti one koji su napustili ranije školovanje i pružiti im pravovremeno drugu priliku da se vrate u obrazovni sustav, bilo da se radi o nastavku istih studija, ili o otpočinjanju studija koje više odgovaraju njihovim željama i mogućnostima.

Tranzicija između školstva i radnog mjesta je posebna oblast zasnovana na adekvatnim politikama i mjerama koje pomažu mladim ljudima da prijeđu s učenja na zarađivanje.

Za kraj, mjere koje poboljšavaju mogućnost zapošljavanja mladih osoba, odnosno njihov kapacitet da nađu i zadrže posao, te mjere koje dozvoljavaju da se uklone barijere zapošljavanju mladih, su intervencije koje se dešavaju najbliže trenutku kada mlade osobe ulaze u tržište rada. To podrazumijeva, naprimjer, razvijanje specifičnih vještina potrebnih za određeno zanimanje koje osoba nije stekla tijekom obrazovanja, dok drugi paket mjera podrazumijeva olakšavanje pronalska posla za mlade iz pojedinih ranjivih skupina.

Ako ovakva situacija zabrinjava Europsku uniju onda bi našu državu trebala još više. Za uspjeh je potrebna koordinirana intervencija različitih aktera s tržišta rada kako bi se osiguralo da mjere na pravi način zaista podižu zapošljivost mladih osoba.

Spora reakcija ili nedovoljna koordinacija među različitim akterima koji su potrebni za provedbu ovih mjera koštaju i previše da bismo si mogli priuštiti taj luksuz. A svakim danom situacija je teža za korigirati i pod veći pritisak stavlja, ne samo trenutnu radnu snagu, nego i sve buduće generacije.

 

Piše: Erol Mujanović

Foto: Feđa Krvavac / Zapis / Klix.ba