Published On: Pet, svi 14th, 2021

Kad zapadne sile kažu da je BIH neupitna i da mora opstati što oni zapravo poručuju?

Kad zapadne sile kažu da je BIH neupitna i da mora opstati što oni zapravo poručuju?
Svako društvo postoji kao integralno društvo zbog zajedničkih vrijednosti koje dijele. Pitajte Zlatka Lagumdžije ako ne vjerujete.

Radilo se to o sekti, plemenu, molitvenoj zajednici, fetišističkoj seksualnoj grupi, gangsterskoj bandi , udruzi šahista, ljubiteljima krznenih životinjica ili pak o političkoj zajednici koja je formirala svoje zajedničke institucije a koju kolokvijalno zovemo država.

Možemo li zamisliti postojanje US države u kojoj postoje dvije dominantne grupe koje se ne slažu ni u čemu. Recimo u odnosu prema ukidanju ropstva, odnosu prema drugom svjetskom ratu, odnosu prema Lincolnu, vanjskoj politici, identitetu, jeziku, svemu. Zamislimo da unutar SAD-a postoje dvije društvene skupine koje ne da ne dijele niti jednu zajedničku vrijednost, a da ih netko prisiljava da žive zajedno. Koliko bi ta SAD opstala i tko bi ju mogao držati na okupu?

Zamislimo isto tako Austriju u kojoj žive dvije ili tri društvene skupine koje imaju posve suprotstavljene stavove o prošlosti i budućnosti Austrije. Koje se međusobno svakodnevno medijski optužuju, pa čak jedna drugu i sapliću, povremeno ubijaju, jedna drugoj, i trećoj govore da odsele iz Austrije ako im se tu ne sviđa, jedna drugu i treću nazivaju genocidnom i fašističkom. Koja svjetska sila bi smjela zaustaviti takvu Austriju od raspada i koji bi europski i US luđak kazao da Austrija mora opstati?

Sada ovim dvjema hipotetskim državama dodajmo još iskustvo ratovanja. Zamislimo da su te podijeljene američke i austrijske grupe imale iskustvo ratovanja. I to jako nedavno, pri čemu je srazmjerno u Austriji poginulo 100.000 ljudi dok bi na USA uzorku to bilo oko 700.000 ljudi. Ako ne i više.

Dodajmo tome još osim nedavnog iskustva ratovanja, iskustvo ratovanja u drugom svjetskom ratu, kao najamni vojnici nacističke okupacijske sile, pri čemu su ti ljudi u Austriji i SAD-u ratovali podijeljeni. Jedni kao najamni ubojice okupacijske nacističke sile, a drugi kao antifašisti koji su se ustali protiv ustanka.

Dodajmo tome iskustvu i nešto starije iskustvo prvog svjetskog rata i diktature poslije njega te zamislimo da su u Austriji i SAD-u podijeljene društvene skupine ratovale na različitima stranama te su nakon rata dvije ili jedna skupina bile pod diktaturom najveće društvene skupine. Pri čemu je ubijen vođa manje društvene skupine.

Kad smo to sve dodali dodajmo tome svemu i 400 godina robovanja tih društvenih skupina u SAD-u i Austriji pod posve stranom kulturom Osmanlija. Možemo li zamisliti SAD i Austriju pod 400 godina Osmanskog Kalifata pri čemu se jedna društvena skupina izdigla nad ostalima i bila je povlaštena nad njima, imala je čak ovlast ubiti kao roba, bilo kojeg pripadnika potlačene skupine, kojeg je potom zvala “Dijelom Raje” iliti “Dijelom Stoke”

To sve moramo zamisliti kako bi shvatili što je to danas BIH i koji je u njoj stupanj zajedničkih vrijednosti. BIH ne da je podijeljeno društvo, BIH je mrtvo društvo. Ne postoji niti jedna jedina nit, niti jedan identitarni faktor koji objedinjuje sve društvene skupine u BIH. Kada bi BIH ostala sama na svijetu, i kada bi imala sva bogatstva ove planete samo za sebe, ona bi se međusobno podijelila. Udarila bi zidove među svojim identitetima i podijelila bi planet na tri interesne zone. Čak i tada ne bi postojala nit koja bi i u tom i takvom blagostanju povezala tri višestoljetno isposvađana BIH identiteta. Štoviše, pitanje je kad bi sva tri BH identiteta imali daleko veću moć nego što ju sad imaju što bi činili jedni drugima. Sreća je pa tu moć nemaju.

Pogledajmo dakle BIH kroz oču uvaženog futuriste, tenisača i numerologa Zlatka plemenitog Lagumdžije, koji je prvi put uveo termin da želi BIH graditi kao društvo zajedničkih vrijednosti. Reče to i uvali Hrvatima Komšića, svog neželjenog političkog sina koji je toliko odletio nalijevo da je u ovom izbornom ciklusu taj mali Zlatkov džepni Frankenstein izletio skroz na desno. Na islamističkoj fundamentalnoj desnici.

Medijevalna, predosmanska,  kraljevska Bosna

Hrvati i Srbi i Bošnjaci se spore tko je živio u predosmanskoj Bosni i na Humu prije Turaka.

Hrvati tvrde da je to bila dominantno hrvatska banovina, pokrajina, čiji identitet jača nakon Pacte Convente kada u nju seli hrvatsko plemstvo koje je odbilo mađarski autoritet. Hrvati praktički tvrde da je hrvatska kruna nastavila živjeti kroz Tvrtka, Hrvoja Vukčića Hrvatinića a seže daleko u prošlost do Kulina i Mateja Ninoslava. Prema hrvatskim povjesničarima nema spora da je Bosna bila hrvatska zemlja a na njoj su se hrvatski kraljevi i kraljice u svojim pismima kleli na vjernost Papama.

Srbi tvrde da je Bosna oduvijek srpska zemlja. Kao dokaz tome prilažu titulacije kralja Tvrtka i Herceg Stjepana. Jedna se krunio na grobu svetog Save, jedan se kraljem Srbljem zvao itd. Potom pravoslavna liturgija koja je održavana na njihovim dvorovima itd.

Bošnjaci tvrde da su u Bosni živjeli isključivo Bošnjaci a da su kasnijim jačanjem srpskog i hrvatskog nacionalizma Srbi i Hrvati uspjeli dio katolika i pravoslavaca uvjeriti da nisu Bošnjaci.

Itd.

Doduše imamo i integralistički, nešto realniji stav Hrvata i Srba u BIH koji recimo poštuju Stjepana Tomaševića kao zajedničkog kralja, bio je naime srpski despot i hrvatski kralj. Njegova žena Jelena posljednja je BIH kraljica i bila je od Srbije dok je njegova majka Katarina posljednji nositelj BH krune i bila je od Blagaja.

Sam pad bosanske krune gleda se dvojako. Jedni slave Tomaševića (Srbi i Hrvati) jedni onog koji mu je odsjekao glavu El Fatiha.

Sad to prebacimo na Austriju ili SAD, Zamislimo da pola US građana slavi Lincolna a polovica turskog osvajača koji mu je odsjekao glavu. Zamislimo da pola Austrije slavi Austrijanca Hitlera polovica njegovog ubojicu. Koliko bi te države trajale?

Osmanski kalifat

Srbi i Hrvati ovo doba smatraju dobom Velikog Genocida, nazadovanja, zaostajanja za Europom, tiranijom koja se ne može opisati. Kalifat u Bosni shvaćaju kao 400 godina poniženja, silovanja, danka u krvi, otimanja djece i zlostavljanja svojih pramajki.

Bošnjaci imaju dijametralno suprotan stav. To doba doživljavaju romantičarski. Većina ih i danas visi na internetu i skidaju seriju Osmanlije u kojoj se dive osmanskim osvajačima. Na internetu lajkaju slike na kojima su u davna doba BH žene zamotane a djeca ozbiljnih, surovo ozbiljnih lica obučena u dimije. To vrijeme smatraju idiličnim.

Ivo Andrić

Srbi i Hrvati obožavaju Ivu Andrića. Smatraju ga jako važnim piscem koji je za života u svojim djelima opisao stradanja kršćanske “stoke” pod osmanskim mačem. Bošnjaci ga smatraju ideologom genocida nad njima. Omraženim piscem iz čijeg je pera generirana mržnja kojom će kasnije Ratko Mladić ubijati u Srebrenici. Premda ni sami nemaju dokaz da je Ratko išta čitao.

Hercegovački Ustanak, Mića Ljubibratić, Žana Merkus i Don Ivan Musić

Umniji Hrvati i Srbi su ponosni na njih, što se baš i ne bi reklo po broju ulica, trgova, konferencija i spomenika koje su podigle srpske i hrvatske politike u BIH trojci koja im je donijela slobodu. Što će reći da srpska i hrvatska politička elita i nije neke pameti.

Bošnjaci ih ne spominju. Iako je Mića Ljubibratić prijevodom Kurana s francuskog na srpski omogućio svim Muslimanima Balkana da čitaju Kuran na svom jeziku. Iako je kod podizanja ustanka pozvao i muslimansku braću da ustanu protiv Turči. S riječima da tko ne želi ne mora al da ne smetaju barem.

Buna Kapetana Gradaščevića protiv izjednačavanja prava i protiv dokidanja begovskih prava

Bošnjaci , čak i oni građanski orijentirani slave ga kao Oca Nacije iako je on ustao protiv ukidanja kmetstva u BIH braneći poziciju plemstva tj begova. Iako je njegov ustanak kod Sultana izazvao gnjev nakon čega sultan šalje Omer pašu Latasa u Bosnu i čini elitocid nad bosanskim begovima, svima im glave odrezavši, Bošnjaci ne odustaju od tog da Gradaščević koji je ustao protiv kakve takve građanskije BIH od one jučer i protiv BIH kao države za sve njene narode.

Srbi i Hrvati ga doživljavaju kao radikalno begovsko krilo koje je odlučilo prije umrijeti nego dopustiti kaurinu da se bogati, da uživa ljudska i građanska prava

Ahdnama

Srbi i Hrvati Ahdnamu doživljavaju kao ljigavi i licemjerni “ugovor o mirnom poturčivanju” pri čemu se fratrima daje nevjerojatna moć. Prilika da naprave svoju redodržavu uz uvjet da Hrvate, iliti katolike, kao tada najbrojniju zajednicu, prilikom budućih progona i islamizacije, silovanja i ubojstava drže mirnima. I da za račun Turaka guše bune.

Bošnjaci taj ugovor smatraju “pretečom povelje o ljudskim pravima”.

Austrougarsko doba

Iako su Hrvati u početku dolazak Austrougarske dočekali s oduševljenjem, Srbi bili u šoku nakon aneksije razočarani zašto BIH nije pripala Srbiji a Bošnjaci doslovce kao poniženje jako brzo se mijenja odnos prema Austriji.

Bošnjački kapetani traže grofovske titule i dodvoravaju se caru nakon što su vidjeli da Beč i Pešta nastoje u Bosni reafirmirati identitet i stvoriti bošnjačku trokonfesionalnu naciju.

Hrvati su ogorčeni jer Hrvatskoj nisu vraćene Hrvatske zemlje koje su bile pod hrvatskim velikašima prije osmanske okupacije (Turska Hrvatska iliti bosanska krajina. Zapadne Strane, Donji Kraji, Tropolje, Dio Humske zemlje, dio Zahumlja)

Srbi su ogorčeni i spremaju atentat.

Doba Prvog Svjetskog rata.

Hrvati i Bošnjaci uglavnom ratuju za AU monarhiju, neki Hrvati Hercegovine, zarobljeni u Galiciji u Ukrajini i na Solunskom frontu kao AU oficiri, prelaze na rusko srpsku stranu te dobivaju odlikovanja od kralja Aleksandra nakon rata. Tako nastaje nakon dugo godina prva projugoslavenska inteligencija u Hercegovini. Srbi koji su Prvom svjetskom ratu morali ratovati protiv svoje braće s onu stranu Drine prvi put doživljavaju nacionalni upitnik pred sobom. Srbi Srbije su ogorčeni da su Prečanski Srbi neki od najljućih austrougarskih boraca. Po prvi put u povijesti dva bratska naroda Srbi i Hrvati na Mačvi prolijevaju krv za austrougarske interese. Bošnjaci se i danas hvale kako su bili neki od najboljih austrougarskih vojnika.

Doba Prve Jugoslavije

Zbog Radićevskog antiklerikalizma dolazi do podjele među hrvatskim narodom i klerom. Hrvati su masovno uz Radića dok fratri oprezno gledaju na njega. On ih na neki način progoni, naziva ih izdajnicima naroda hrvatskog, sjecikesama i suradnicima Karađorđevićeve žandarmerije. Dakle dolazi do podjele u samom hrvatskom narodu. Srbi su naravno uz kralja. Bošnjaci su bez želje za nacionalnom afirmacijom no priklanjaju se režimu.

Nakon smrti Radićeve, Hrvati u BIH su očajni. Kler franjevački prešutno je zadovoljan no službeno je uz narod koji tuguje tjednima i nakon Radićeve smrti. Nakon smrti Aleksandrove, fratri na Humcu izvještavaju veliki crni zastor kao znak sućuti i respekta prema formalno posljednjem hrvatskom kralju. Crni zastor bio je  izvješen naravno i nakon Radićeve smrti.

Doba Banovine i odnos prema banskoj Jugoslaviji

Hrvati i Srbi Prečani zajedničkim snagama vrše pritisak na kralja da se oformi banski sustav na cijeloj teritoriji Jugoslavije. Pribićević i Radić postaju dva najvažnija kraljeva političara.

Banska Jugoslavija danas se kod Hrvata doživljava kao najuspjeliji politički projekt hrvatskog naroda a Radića i Mačeka se doživljava kao političare kakve dugo neće imati. Mačeka se posebno smatra sposobnim jer je i nakon smrti i kralja i Radića uspio sa Srbima spustiti ljestvicu mržnje i u gotovo nemogućim uvjetima ispregovarati Bansku Hrvatsku.

Bošnjaci Bansku Jugoslaviju doživljavaju kao izdaju jer tada po njima prvi put nestaje BIH. Nekako namjerno ne žele vidjeti Drinsku Banovinu koja je imala Sarajevo za svoj glavni grad, obuhvaćala je i Zenicu i Sarajevo i cijeli Sandžak i grlila je malobrojnu Zetsku Banovinu u kojoj je bio Dubrovnik. I koja bi danas da je opstala bila pod muslimanskim utjecajem. Sa sjevera je bila većinski muslimanska Drinska Banovina a s Istoka je graničila s Albancima.

Doba Drugog Svjetskog rata

Ovo razdoblje se može nazvati najpogubnijim razdobljem za sve naše narode. Ono što su velike osvajačke sile započele s mletačkim , ugarskim, osmanskim prodorima i podjelama, završeno je s nacističkom okupacijom. U svim velikim gradovima. Zagrebu, Sarajevu. Beogradu, instaliraju se kvislinzi okupatora. Prvo su “naši divni hrvatski, srpski i bošnjački preci” dokazali svoju bijedu pogromom nad Židovima i Romima da bi potom krenuli u međusobna koljiva.

Hrvatska koja je imala tu nesreću da je jedan teroristički pokret, antisrpski pokret Ustaša, dobio njemačku moć na tlu Balkana čini samo u prvoj godini rata takve zločine nad Srbima koji na jedan dugačak rok, stvaraju omrazu kakva će se dugo liječiti među ta dva naroda. Srećom u samoj Hrvatskoj se rađa antifašistički pokret među Hrvatima, koji će kasnije udariti temelj novoj slavenskoj državi i koji će spasiti obraz Hrvatima i Hrvatskoj.

Prodor nacista potpuno je podijelio Srbe i Hrvate, Bošnjaci su prilično prespavali taj rat (kao je to lijepo rekao Šaćir Filandra) ali i Josip Broz koji je ustvrdio da je samo 2% Bošnjaka bilo u NOB postrojbama, uz 44% Srba, 33% Hrvata i 10% Slovenaca te 9% svih ostalih.

Nacističko, austrijsko i njemačko koljivo, nije podijelilo samo ta dva naroda, i zauvijek odagnalo ideju o snažnoj hrvatsko-srpsko-bugarskoj monarhiji koja bi kontrolirala cijeli Balkanski poluotok, nego je podijelilo međusobno te nacije i iznutra.

Sukob Ustaša i Partizana, i četnika i Partizana tako traje i danas.

Uloga Srba u BH spasila je BIH kao entitet, praktički niti bi postojala današnja BIH niti bi postojala današnja RH da nije bilo NOB pokreta u RH i BIH koji su u BIH predvodili Srbi Krajišnici a u RH Hrvati Dalmatinci i Istrani te Srbi Ličani.

Komunistička Jugoslavija

Srbi, Hrvati i Bošnjaci imaju trojak odnos i prema tome razdoblju. Srbi naravno bezrezervno tvrde da je to doba bilo najbolje doba za sve. Broj Hrvata doduše u tom razdoblju nezaustavljivo raste, no isto tako najveći broj hrvatske emigracije stvoren je u to vrijeme, no isto tako i najveći broj odmazdi koje je Tito činio bio je upravo nad Hrvatima u BIH.

Hrvati to doba smatraju režimom koji se morao rušiti. Ne žele čuti za benefite koje su tada imali. Tvrde da su povlašteni bili samo neki. Zbog boli koju su trpjeli od Titovih osveta, sjete za svojima koji su bili dio pogrešne okupatorske njemačke vojske, nemaju snage još uvijek otići na Sutjesku. Sveto mjesto hrvatske tragike Drugog svjetskog rata na kojem je njemački okupator uz pomoć ustašopitekusa ubijao najvrjedniju hrvatsku mladost u tjesnacu, koji kad gledaš , jeza ti ulazi u kosti. Za prosječnog Hrvata u BIH sve to što je pobijeno na Sutjesci je bio gol komunist. nikako recimo katolici iz Dalmacije i obodnih dijelova Hercegovine kojima su spaljene kuće, kojima je SS Princ Eugen poubijao cijela sela itd. Uz to sve fratarska mitomanija o ustašama ne dozvoljava im da shvate što je u drugom svjetskom ratu bilo dobro a što zlo. Oni ne razlikuju partizana, osloboditelja koji nosi križ oko vrata i novi zavjet u džepu od Titovih kazamatora nad jamama. Njima je to sve isto. A na relikvizaciju sotonske ustaške borbe dodatno ih podgrijava najgluplji sloj hrvatskog društva, najizopačenija sekta nad sektama. Fratrizani. Turkofratri. Progonitelji Biskupa i mrzitelji Stepinca. Nazovite taj okot okupljen oko Crkve Cimske kako hoćete. Radi se o ljudima koji su i Gospu unovčili i mlataraju s njom, pri čemu pokazuju koliko se i samog Boga Boje.

Rat 90-ih

Srbi ga smatraju čisto građanskim ratom u kojem su branili svoje konstitutivno pravo da budu svoji na svome. Što su u ratu obranili kroz RS.

Bošnjaci smatraju rat 90-ih ratom u kojem je ABIH obranila BIH od dvostruke agresije.

Hrvati ga smatraju djelomično agresijom a djelomično građanskim ratom. Osjećaju se prevarenima. Smatraju da su najviše dali za mir u BIH i podnijeli najveću žrtvu a da se danas na njima crtaju globalne geopolitičke karte.

Zločini

Srbi smatraju da se Srebrenica nije smjela dogoditi al da su ostali zločini bili “so so” i da su Srbi platili ogromnu cijenu muslimanskog fundamentalizma. Srebrenicu ne smatraju genocidom.

Bošnjaci optužuju sve koji Srebrenicu ne smatraju genocidom, genocidašima. Tvrde da su Srbi genocidaši a Hrvati UZP-ovci. Borbu Armije BIH zovu čudo otpora i tvrde da je ABIH bila jedina antifašistička armija na tlu BIH. O Handžar diviziji rijetko govore, o zločnima el Mudžahida misle sve najbolje sudeći prema tvitovima Bisere Turković. A HVO smatraju izdajnicima.

Hrvati smatraju da su prevareni i izigrani- Da su dali najveće žrtve (prepolovljen narod) da su doveli do mira u Daytonu, da su darovali osvojene teritorije Bošnjacima nakon Daytona i da ovo što im Bošnjaci rade danas je prejadno s obzirom da su Hrvati oslobodili Bihać i Jajce, i cijelu Zapadnu Bosnu od koje su odvojeni Mrkonjić i Šipovo te dati kao poklon Bošnjacima kroz zadebljanje Sarajeva i koridor do Goražda.

Haaški sud.

 

Bošnjaci ga slave, Srbi preziru Hrvati ga smatraju saudijskim sudom koji je odbio presuditi sve zločine nad Hrvatima pa čak i onaj najgori – genocid u Grabovici.

Visoki predstavnik

Hrvati i Srbi ga preziru. Smatraju ga kolonijalistom koji u BIH drži muslimansku stranu radi geopolitike i straha od Rusije umjesto da brani Daytonski sporazum. Bošnjaci ga obožavaju.

Dayton.

Srbi i Hrvati se pozivaju na slovo i duh Daytona Bošnjaci tvrde da je to fasada koju treba mijenjati i ruše ga iz dana u dan i to uz potporu garanata tog međunarodno pravnog ugovora.

I u konačnici sukob Izraela i Palestine

Zbog recentne politike Zapada u BIH Srbi i Hrvati su uz Izrael a Bošnjaci uz Palestinu, iako bi zbog iskustva masovnih grobnica i rata 90-ih sve tri strane u BIH trebale navijati za mir a ne za bilo koju od dvije strane na Bliskom Istoku.

Pitanje ujedno i poanta ovog teksta je sljedeća:
  • Gdje je Zlatko Lagumdžija i što je on mislio kad je rekao da treba graditi BIH kao društvo zajedničkih vrijednosti?
  • Možemo formulirati pitanje i drugačije: Što je ona priglupa arapska plaćenička flundrica Valentin Inzko mislio kad je kazao da su u BIH 500 godina narodi živjeli skupa?
  • Možemo li zamisliti da belgijski kralj dođe u Kongo i kaže im, što se vi bunite, pa vi ste pod belgijskom tiranijom ovdje baš lijepo godinama živjeli?

Ukratko, ako postoji na svijetu prostor koji se formalno nalazi u jednoj državi, a da nema niti jednu, ama baš niti jednu zajedničku vrijednost, onda je to prostor BIH.

Njegovo održavanje na životu isključiva je posljedica volje zapadnih sila, koje su u strahu da će Bosnom i Hercegovinom preko RS-a ojačati ruski utjecaj. Nije bitno koliko ste vi podijeljeni, mi znamo da jeste, nije bitno što u 700 godina vaše povijesti nismo u stanju naći niti jednu jedinu zajedničku vrijednost kao temeljni kamen postojanja vaše političke zajednice koju u šali zovemo državom, vi naprosto morate postojati jer se mi bojimo Rusa. Ukratko naš strah od Rusa je temelj vaše državnosti. Kada se mi prestanemo bojati Rusa, vi možete što hoćete sa sobom.

I zato papagajski ponavljaju da BIH mora opstati kao država. Nesvjesni što govore. I dokazano nespretni da 30 godina nakon rata, nisu bili u stanju izgraditi apsolutnu niti jednu zajedničku vrijednost osim Željka Komšića. Tog ujedno najvećeg razarača međunacionalnih odnosa. Kojeg , uzgred budi rečeno, smatraju svojim najvećim uspjehom.

Povijest se tako ponavlja.

Ako proguglate nešto što se zove “The Treaty of San Stefano” doći ćete do jednog fatalnog otkrića. Ovaj mir povijesni između pobjedničke Rusije i poražene Turske važan je za narode u BIH da shvate  kako je BIH upravo zahvaljujući Rusiji trebala postati potpuno nezavisna država 1878 godine ali je to osporila UK zbog straha od širenja ruskog utjecaja na Balkanu. Te je taj “Dayton prije Daytona” reformiran po volji UK-a i Austrougarske koja potom anektira BIH umjesto da joj , kako je to Rusija bila dogovorila s Turskom, odobri nezavisnost. Kao i Crnoj Gori i Bugarskoj i Srbiji.

To je ujedno dokaz koliko su BH narodi, male kukavičke postkolonijalne lutalice zaluđene lutanjima po vlastitim identitetima i koliko o njihovim sudbinama odlučuju neke daleke globalno važne zemlje. Poput recimo UK, Francuske , Italije itd.

Sporazum je važan koliko i Hudejbejski mir. o čemu je već pisano, i što se također mora poznavati ako želimo shvatiti ponašanje SDA koja iz dana u dan krši potpisano sljedeći Muhameda ili pak točku po točku iz Islamske deklaracije Alije Izetbegovića.

No o toj temi u sljedećem tekstu…

Poskok.info