U izbjegličkom kampu Azraqu, u jordanskoj pustinji, 16-godišnja Mazoun Almellehan nema vremena razmišljati o tome što je izgubila kada je s obitelji pobjegla iz sirijskog sela Daraa 2013. Ona razmišlja o tome što će sljedeće napraviti, piše CNN.
Uči engleski i pohađa lekcije korištenja računala. Ipak, najviše voli znanstvene predmete. ”Kada učimo o znanosti, učimo o svijetu oko nas”, kaže 16-godišnja Mazoun koja živi u kampu 100 kilometra od sirijske granice, prenosi Dnevnik.hr.
Mazoun pohađa školu u kampu u Azraqu, ali već se sada, netom nakon završetka školske godine pita tko će joj se od školskih kolega pridružiti u klupama sljedeće jeseni. Naime, rani brakovi među sirijskim izbjeglicama sve su češći, a u tri godine prema podacima UNICEF-a, broj im je porastao za 18 posto.
Budući da se ratu u Siriji ne nazire kraj, očajni Sirijci u ranim brakovima vide način da osiguraju društvenu i financijsku budućnost svojih kćeri.
”Ako ste roditelj i vidite priliku za svoje dijete u kojoj će ono financijski biti zbrinuto, to je veoma teška odluka. To nije izbor oko kojeg biste inače morali razmišljati, ali neki roditelji u ovakvim situacijama odluče se baš za brak svog djeteta”, rekao je službenik UNICEF-a Stephen Allen.
Mazoun koju zovu i ‘sirijska Malala’ misli da su te odluke velika pogreška. Već dvije godine obilazi kamp i provodi kampanju uvjeravanja roditelja da zadrže kćeri u školama umjesto da ih prisiljavaju na brak.
”Mnoge obitelji misle da će biti zaštićeni ukoliko udaju kćer mladu. Ne znaju može li nešto poći po zlu i ako brak ne uspije, njihova će kćer biti ranjiva. Obrazovanje je veoma važno, jer je to štit koji možemo koristiti da se štitimo u životu. To je naša metoda da rješavamo probleme. Ako nemamo obrazovanje, ne možemo se obraniti”, smatra Mazoun.
U veljači 2014. Malala Yousafzai je posjetila Mazoun, a ona je bila u Oslo kako bi vidjela Malalu da preuzima Nobelovu nagradu za mir prošlog prosinca. ‘Ponosna sam što me zovu sirijska Malala. Malala je veoma predana i jaka osoba koja se suočava s golemim poteškoćama u životu dok pokušava promovirati obrazovanje. To mi je motivacija da činim više’, kaže Mazoun.
Malala je jednako fascinirana s Mazoun. ‘Kada sam došla u njezin kamp bilo je divno upoznati je. Ona ima velike snove za svoju zemlju. Želi da je u njezinoj zemlji mir, želi vidjeti mir u svakom kutu Sirije’, rekla je u jednom intervjuu Malala.
Obrazovanje je samo jedan od mnogih problema s kojima se suočavaju Sirijci izbjeglice. 55% od oko 14.000 ljudi koji žive u kampu Azraq su djeca. Jedan od glavnih izazova jest pronaći produktivan način na koji će provoditi dane. Imaju jedno igralište na kojem se nalaze ljuljačke, tobogani i slične sprave za dječju igru.
Ovaj kamp je prijateljski prema djeci. Ona na igralištu mogu pronaći svoj prostor u kojem mogu pobjeći od svakodnevnog stresa s kojima se suočavaju izbjeglice. ‘Ova su djeca patila na svom putovanju prema granici. Mnogi od njih imaju posttraumatski stres, izgubili su prijatelje, obitelj. Pokušavamo izgraditi veze među djecom kako bi prenosili svoje vještine jedni na druge. želimo biti mjesto gdje djeca mogu izraziti svoje osjećaje i sve što su dugo zadržavali u sebi’, rekao je Mohammed Abulawi, voditelj programa Međunarodnih medicinskih snaga u Azraqu.
Mazoun Almellehan novinarsku je ekipu odvela do jedne takve obitelji. Shaoruk (15) živi sa svojom majkom, bratom i sestrom u blizini igrališta. Njihov je otac ostao u Siriji. Majka Manahel kaže da im samo jednom mjesečno može priuštiti da se telefonski čuju s ocem.
Sharoukin mlađi brat Abdullah (13) preuzeo je očevu ulogu u obitelji. Ne ide u školu te je i Sharouk zabranio isto. Njoj to odgovara jer ionako ne voli izlaziti iz kuće. Manahel kaže da želi da joj djeca idu u školu te se nada da će imati bolji život u budućnosti.
Mazoun posjećuje ovu obitelj već dva tjedna i uspjela je nagovoriti Sharouk da se u rujnu vrati u školu. ‘Mazoun je objasnila kako je obrazovanje veoma važno za budućnost. To prije nisam znala, ali sada me uvjerila’, rekla je 15-godišnjakinja. Abdullaha će trebati više nagovarati.
”Nitko ne zna što će se dogoditi u budućnosti, ali uvijek moramo imati nadu, uvijek bismo trebali biti optimistični. Pokušavamo promijeniti budućnost, tako da ona odgovara našim životima, to je jedina stvar koju možemo napraviti”, kaže Mazoun.
Na pitanje kakvu budućnost želi, Mazoun odgovara: ‘Želim biti novinarka. To je, prema mom mišljenju, divan posao’.
Dnevnik.hr
wpDiscuz