Ako se u tebi probudi želja, reci to direktno i iskreno djevojci, prijatelju. Ako ti želi ugoditi, onda te nitko neće osuđivati. Da li se dobro provodite zajedno? … Ako te ne želi zadovoljiti, onda potraži drugoga. Zar je važno hoće li Maša ili Daša zadovoljiti vašu želju? To je način da muškarci i žene ne otežavaju sebi život lancima, zbunjenošću oko ljubavi i zajedničkim životom; ostaju slobodni i mogu se posvetiti službi društva, što je mnogo prirodnije, jednostavnije i bolje. Ako propovijedamo nove oblike društva, onda bismo trebali propovijedati nove oblike seksualnih odnosa umjesto malograđanske ljubavi i građanskog braka – naveo je Carlton savjet prijatelja liku iz romana “Prva djevojka” (1928.) Nikolaja Bogdanov.
U ovom, kao i u nizu drugih primjera, američki povjesničar pratio je slabo istraženo, ali vrlo intrigantno područje seksualne politike i prakse u godinama nakon Oktobarske revolucije.
To nije bio lak posao jer je to bila godina u kojoj je u Sovjetskom Savezu proveden jedan od najvećih eksperimenata seksualnog ponašanja u povijesti ljudske rase.
Carlton je toj temi pristupio ozbiljno, studiozno, sofisticirano i duhovito, ne pokazujući ni najmanju namjeru da sudjeluje u tendencioznim polarizacijama koje su dugo bile glavna odrednica zapadnih interpretacija Rusije.
Carlton se posebno zanima za literaturu i analizira kanonska i dotad potpuno zaboravljena djela i članke.
Boljševički eksperiment sa seksualnim i obiteljskim životom trajao je relativno kratko, samo deset godina nakon revolucije.
Budući da Zapad nije proučavao seksualnost u SSSR-u, postojalo je uvjerenje da su Sovjeti pokazali više interesa za tvornice i traktore nego jedni za druge.
Pogrešno.
Sudionici mlade boljševičke revolucije nisu banalizirali ljubav i seksualni život. O toj se temi pisalo u proleterskim, modernističkim, eksperimentalnim i neovisnim sovjetskim književnim izvorima.
Ideja je bila dati muškarcima i ženama slobodu da žive i vole kako žele.
Izgradnja ovog romantičnog raja zahtijevala je rušenje građanskih zakona i vjerskih tradicija koje su zatvarale ljude u degradaciju i bijedu, gdje je novac trovao veze, gdje su ljudi bili zatvoreni u neuspjelim brakovima, gdje su veze bile zabranjene zbog rasnih, vjerskih ili klasnih razlika, gdje je supruga bila vlasništvo muža i ekonomski ovisna o njemu, bez mogućnosti putovanja ili promjene prebivališta bez njegovog dopuštenja; gdje su biološka priroda seksualnosti, kontracepcije i opasnosti od bolesti bili obavijeni neznanjem, gdje su žene riskirale svoje živote da bi pobacile, a izvanbračna djeca gladovala.
Samo nekoliko tjedana nakon što su preuzeli vlast, dok je zemlja tonula u građanski rat, boljševici su preoblikovali značenje i funkciju obitelji.
Nisu priznavali crkvena vjenčanja, razvodi su brzo odobravani bilo kojoj stranci, pobačaji su legalizirani, muškarci su postali pravno odgovorni za svu svoju djecu, ne samo začetu u braku, a nekoliko godina nakon izvanbračne zajednice dobili su status zakonske zajednice.
Seksu se pristupilo otvorenije i priznato je kao zadovoljstvo. Kampanja za seksualni odgoj u boljševičkoj Rusiji bila je usmjerena na kontracepciju, higijenu i prevenciju spolno prenosivih bolesti.
Prema riječima urednika Marka Pogačara, u vrijeme seksualne revolucije Sovjetski Savez je u mnogim sferama bio puno liberalniji od navodno liberalnog Zapada.
Propagirane teorije nisu bile ni približno tako monolitne ili dogmatične kao što se moglo činiti zapadnjacima, a seksualna praksa još manje.
Sovjetsko društvo bilo je u potpunom rasulu.
Još nije bilo kalupa koji bi oblikovao seksualno ponašanje u stvarnosti. Ali sovjetska omladina bila je spremna iskoristiti slobodu koja im je bila dana.
Tijekom drugog desetljeća 20. stoljeća ideja revolucije često se koristila za opravdavanje upitnog ponašanja. Društvo novog ekonomskog plana (NEP) utjecalo je na privatni život. Jer, ako su udvaranje i brak bili ideali predrevolucionarnog društva, ako su ljubav, strast, ljubomora i poštovanje buržoaski običaji, ne znači li to biti pravi proleter odustati od samokontrole?
Poput spomenutog prijatelja lika iz romana “Prva djevojka”, mnogi su bili skloni takvom tumačenju, ali bilo je i žrtava te logike, poput mladog radnika koji je 1926. u časopisu Komsomolskaja pravda napisao:
Je li (ljubav) zapravo samo zabluda, što znači da bi ljudi trebali završiti zajedno kao životinje? (…) Druže, molim te odgovori, i nemoj mi se rugati, jer ako je to istina, onda me je sram živjeti. Recite mi, molim vas, postoji li ljubav s marksističkog stajališta?
Tada je drugarica Ganeva dobila odgovor:
Vaša suzdržanost i otpor potpuno su građanski. To nije baš komunistički od tebe.
Mlada djevojka je konačno popustila pred “učiteljicom” i “lekcijama” održanim na terenu, ironično zaključivši u dugačkom pismu žaleći se Partiji da je “sve lekcije vrlo dobro svladala… i padala sve dublje i dublje”.
Izrael Gelman je 1922. proveo anketu na više od 15.000 moskovskih studenata pod pokroviteljstvom Komesarijata za javno zdravstvo, što se smatra prvim portretom seksualnog ponašanja postrevolucionarne mladeži.
Muškarci su seks obično sveli na spolni odnos, a mnogi su se bojali braka kao zamke.
Suradnica časopisa Smena objasnila je da ga žene ne bi smjele odbijati jer je pripadnik proletarijata, odabranog staleža.
Jedan student-radnik predlaže:
“Ako smo uspostavili tzv. rodilišta, zašto onda ne bismo izgradili socijalne odjele…” spreman detaljno opisati svoju ideju.
Kokoš nije ptica, niti je student djevica – slogan je koji sažima taj stav, a navodno je kružio sveučilištima.
Službeno se zagovarala ravnopravnost žena, no istodobno su se načela slobode i jednakosti propagirana izravno iz stranačkog vodstva uvelike zlorabila – od orgija i slučajeva grupnog silovanja kakvo je Carlton pronašao u povijesnim izvorima do uobičajenog ponašanja mladića koji su tumačili nove slobode kao mogućnost slobodnog seksa s djevojkama uz izbjegavanje bračne obveze.
Kolontaj je odbila šutjeti o važnosti seksualnosti za žene i muškarce, no iako nikada nije odobravala hedonizam ili seksualni razvrat, neprijatelji su je optuživali za oboje.
Njezina teorija o čaši vode, prema kojoj spolni čin nije sramotan i grešan, već prirodan poput gladi ili žeđi, pogrešno je protumačena i osuđena.
Lenjin ju je napao jer je izjednačavanje zadovoljavanja seksualnih motiva i gašenja žeđi bilo “nemarksističko”.
“Revolucija zahtijeva koncentraciju”, rekao je Lenjin, udarivši šakom po stolu u intervjuu s Clarom Zetkin, iznerviran takvim praznim pitanjima.
Mladi ljudi moraju disciplinirati svoj um i tijelo jer je tolika pozornost posvećena seksu bila kontrarevolucionarna.
Predsjednik Komunističkog sveučilišta Sverdlov osudio je Kolontaja kao “nietzscheanskog zaostatka koji zagovara razvrat u ime revolucije”. Ipak, u jednom je uspjela – zapalila je vatru javne rasprave. Mnoge zbunjene djevojke pisale su dežurnim strankama tražeći savjet što da rade kada ih momak ostavi jer su odbile seks.
Lida iz Uzbekistana napisala je 1925. u ilustriranoj Smjeni svojoj prijateljici Sofiji Smidovich, boljševici s pedigreom, predsjednici Ženskog odjela, udanoj za jednako istaknutog člana Partije.
Ljeti sam često išla u naš komsomolski centar i tamo vidjela nekog tipa. Imali smo dobar odnos, prijateljski – isključivo prijateljski, kao da nema razlike u spolu. Ali onda se osjećaj promijenio i počeli smo učiti jedni o drugima ne samo u profesionalnom, komsomolskom smislu, nego i u privatnom. I opet sam naišla na isti problem. Opet: Zašto ga volim, ali ne želim zadovoljiti njegove potrebe (iako je ponekad postojao osjećaj). Jednostavno se nisam složila, a on se ne želi vezivati, uništavati si život i tako dalje. (…) Zašto ‘oni’ žele samo jedno pa odu, a ne misleći da bih si mogla upropastiti život abortusom i mogućnošću da me on ostavi kada ga zadovoljim. (…) Ne planiram se vjenčati, samo želim živjeti zajedno ako mi je suđeno da budem takva prijateljica mu. – piše Lida.
Carlton je u svojoj knjizi objavio Lidino pismo u cijelosti jer ono predstavlja tisuće drugih. A Smidovićev odgovor ohrabrujući Lidu da je u pravu što odbija seks jer žene uživaju “časnu reprodukcijsku ulogu ljudskog roda” izazvao je nemir i skandal.
Seks je veća nagrada za žene, ali i veća opasnost nego za muškarce, rekao je Smidović, tvrdeći da za seksualne partnere brak nije važan, ali otac mora pomoći u brizi o djetetu, pozivajući Lidu da ne čini ustupke jer će samo ju razočarati., i oštetiti društvo.
Njezine opće maksime o izgradnji socijalizma kao lijeka za sve probleme i proglašavanju lidskih nevolja prolaznim izazvale su bijes i reakcije javnosti.
Carlton također piše o Gorkyjevom skandalu preljuba u Americi kao uvodu u boljševičku seksualnu revoluciju, o tome kako su komunisti usvojili Freudov princip sublimacije čak i na kontroverznoj kontroverzi pjesnika i zavodnika Puškina, te o tome kako je seks definiran u smislu cijene; koliko društvo stoji kao industrijska snaga…
Seksualna revolucija u boljševičkoj Rusiji nije dugo trajala. Staljin je ponovno pustio tvrdi ruski patrijarhat u sovjetsko društvo. I premda ne postoji ništa što bi moglo iskupiti sve što će se dogoditi u Staljinovo vrijeme, Carloton ne dopušta osudu SSSR-a da tih godina nije uspostavio odnos prema seksualnom ponašanju jer „koja je država u to vrijeme, bez obzira na politički sustav, mogla učiniti nešto Je li tako?”
Prema njegovim riječima, moralno i medicinski, sovjetski i judeokršćanski jezici seksualnosti bili su napravljeni od istog materijala, a „u SSSR-u se, barem 1920-ih, o seksualnosti govorilo kao o poticaju češćem, otvorenijem i – moglo bi se reći – točnije”.
Tridesetih godina prošlog stoljeća možda nije svaka rasprava zamrla, ali svjetla reflektora više nisu bila usmjerena na ovu osobno i ideološki prijeteću temu.
Pobačaj je ponovno kriminaliziran.
Instinktom velikog diktatora, Staljin je osjetio tu temeljnu ljudsku slobodu, slobodu prema tijelu i ravnopravan tretman suprotnog spola, te kako bi oni mogli ometati čelični stisak njegove moći.
Međutim, također nije uspio izbrisati tragove boljševičkog eksperimenta na području seksualnosti.
Ostali su ne samo u Rusiji nego i u drugim zemljama koje su živjele komunističku ideologiju čiji je sastavni dio bila seksualna revolucija.
poskok.info