Pretvaranje bošnjačkog rukovodstva da predstavlja „multietničku vladu“ početkom rata imalo je svoje razloge. Gradeći priču o idealu građanske BiH, bošnjačko rukovodstvo steklo je značajnu prednost u odnosu na svoje srpske i hrvatske protivnike. Iako je Armija BiH bila posve bošnjačka po svom karakteru i ideologiji, uvijek je postojalo barem formalno nastojanje da je se prikaže kao „Armiju svih građana“.
Za potrebe unutarnje politike ovo nije imalo nikakvog rezultata, jer bošnjački lideri svoju multietničku priču nikad nisu prodali znatnijem broju nebošnjaka.
___________piše: Tvrtko Milović I Dnevnik.ba
Unatoč konkretnim i mjerljivim koristima ovakve politike, ona je imala i svoje posljedice – određenu zbunjenost bošnjačkog korpusa koji je ostao trajno uskraćen jakog lidera. Naime, svaki bošnjački lider, od Alije pa na dalje, sebe predstavlja kao „svačiji lider“.
Iako je potpuna besmislica, ova politika unosi značajno nezadovoljstvo u konzervativnije i nacionalno svjesno bošnjačko stanovništvo. Drugo, „građanska“ politika koja politički legitimitet crpi gotovo isključivo od bošnjačkih glasača, unosi trajni poremećaj u odnose tri naroda – dok se srpska i hrvatska politika bave isključivo svojim narodima, bošnjačka politika i dalje prodaje politiku građanske BiH.
Zašto, unatoč četvrt stoljeća nastojanja, među Srbima i Hrvatima, građanska BiH ne prelezi ni pet posto podrške!? I zašto se, unatoč tome, bošnjački lideri i dalje upinju proizvoditi i prodavati proizvod koji nitko ne želi!?
Građanska BiH među Srbima koji žive u Republici Srpskoj jednaka je odricanju svih dostignutih političkih prava koje Srbi u ovom trenutku imaju. Republika Srpska u ovom trenutku jeste građanski entitet koji etničkim Srbima omogućuje suverenu vladavinu ovim entitetom. Pristajanje na građansku BiH bi značilo da će Srbi u BiH postati ono što su Bošnjaci u RS – građani koji ne mogu izabrati svoje rukovodstvo. Podsjetimo, Bošnjaci nikada do danas nisu imali mogućnost birati svoje legitimne predstavnike u Vladu Republike Srpske.
Građanska BiH kao ideja, iz gotovo identičnih razloga, nema nikakve šanse proći ni među Hrvatima. U ovom trenutku, FBiH je barem teorijski, definirana kao entitet u kojem su Hrvati konstitutivni. Građanska BiH je u svakom smislu suprotstavljena pojmu konstitutivnih naroda. Iz kojih bi se onda motiva Hrvati odrekli konstitutivnosti u korist građanske BiH!?
U ime nekog imaginarnog ekonomskog napretka?
Instalacija građanske BiH nebi promijenila karakter sadašnjih stranaka koje su sve do jedne – nacionalne stranke. U građanskoj BiH vlast bi formirala jedna ili dvije najjače stranke, koje su uvijek – bošnjačke.
U građanskoj BiH Hrvati bi tako mogli birati između podrške hrvatskoj stranci koja sigurno neće biti u vlasti, ili podrške bošnjačkoj stranci koja će vjerovatno ili sigurno biti u vlasti.
Zašto bi danas, u nacionalno definiranoj BiH, Hrvati pristali na takvo što? I što danas zagovornici građanske BiH čine kako bi Hrvate (i Srbe) uvjerili da je građanka BiH za njih bolja od sadašnje BiH!?
Iz dosadašnjeg iskustva vidjeli smo da prvaci bošnjačkih stranaka, SDA i SDP (sa svojim derivatima) nemaju ni najmanje zablude da se Hrvate i Srbe može uvjeriti da je građanska BiH bolja od ove. Upravo zato su svoju viziju u dva navrata nametnuli silom, odnosno preglasavanjem.
Loš način uvjeravanja. Sa izvjesnim suprotnim posljedicama.
Unatoč svemu ovome, bošnjačke stranke i dalje zagovaraju građansku BiH kao ideal kojem se treba težiti.
Stalno ponavljanje kako su „nacionalne stranke“ odgovorne za ovakvo stanje u BiH ni na koji način ne promovira ideju građanske BiH. Jer građanska BiH neće dokinuti nacionalne stranke.
Da bi se ova ideja zaista promovirala, mora postojati stranka, ili čak pojedinac, koji je u stanju artikulirati ovu politiku na način da uvjeri protivnike ideje da to nije ideja koja će umanjiti nečija prava.
Do sada su ideju građanske BiH prodavali isključivo notorni bošnjački nacionalisti, koji među nebošnjacima nisu u stanju dobiti ni promil političke podrške.
U razvijenoj i zreloj demokraciji, građanska BiH ne bi nužno značila političku smrt Hrvata u BiH. Uvjet bi bio snažan mehanizam zaštite nacionalnnih prava u rukama legitimno izabranih predstvanika hrvatskog naroda. Ali, upravo na tome pada ideja građanske BiH – jer to je ono što smeta zastupnicima građanske BiH – zahtjev da Hrvati imaju bilo kakav mehanizam zaštite.
Upravo zato ne funkcionira ni postojeći politički sistem – jer bošnjačke stranke, koje imaju preovladavajući paket političke moći u BiH, ne dozvoljavaju Hrvatima normalno politiko zastupanje, zbog čega se ni BiH ne može normalno razvijati.
I koliko god se neki bošnjački i građanski krugovi nadali da će iseljavanje Hrvata samo po sebi riješiti problem, zaboravljaju da će građanska BiH zahtjevati pristanak Hrvata, koliko god da ih bude u BiH.