“Iako u novoj ukrajinskoj vladi sjede ministri iz redova fašističke stranke Svoboda i iako fašističke bande patroliraju ulicama, njemačka vlada podržava takvu ukrajinsku vladu. Priključenje Krima Ruskoj Federaciji posljedica je neuspjele politike prema Rusiji. Takva politika ugrožava mir u Europi i neće zadovoljiti odgovornost Njemačke za povijest 20. stoljeća”, komentira potpredsjednica njemačke socijalističke stranke Die Linke Sahra Wagenknecht politiku njemačke vlade prema krizi u Ukrajini, eurokrizu, špijunažu i kapitalizam u intervjuu za H-Alter.
Sahra Wagenknecht, potpredsjednica “Die Linke”, u intervjuu za “H-Alter”: Iako u novoj ukrajinskoj vladi sjede ministri iz redova fašističke stranke “Swoboda”, i iako fašističke bande patroliraju ulicama, njemačka vlada podržava takvu ukrajinsku vladu. Priključenje Krima Ruskoj Federaciji posljedica je neuspjele politike prema Rusiji. Takva politika ugrožava mir u Europi i neće zadovoljiti odgovornost Njemačke za povijest 20. stoljeća.
“Moć korporacija ni u kojem slučaju nije podnošljivija od moći tirana. Alternativa kapitalizmu je kreativan socijalizam ili socijalizam 21. stoljeća.”
Sahra Wagenknecht, potpredsjednica njemačke socijalističke stranke “Die Linke” izastupnica u Bundestagu, u intervjuu za “H–alter” govori o kapitalizmu, eurokrizi ipolitici njemačke vlade prema krizi u Ukrajini.
Die Linke je na zadnjim parlamentarnim izborima koji su održani u rujnu prošle godine osvojila 8,6 posto glasova čime je postala treća najjača stranka u Njemačkoj. No u usporedbi s izborima iz 2009. godine, kada ste osvojili gotovo 12 posto glasova, zabilježili ste pad od tri posto. Jeste li zadovoljni sa svojim izbornim rezultatom?
Uspjeli smo se etablirati kao najjača oporbena stranka u Bundestagu. Prije toga suKapitalizam sam sebe ukida zato što stavlja izvan snage sva pravila igre koja bi ga trebala obuzdati. Represivni karakter kapitalizma dolazi sve više od izražaja. Alternativa mora biti demokratskanas interne svađe, koje je nekolicina ljudi u stranci vodila preko medija, bacile korak unatrag. No, otad smo ponovno ostvarili rast. Naš se sadašnji zadatak sastoji u tome da pridobijemo razočarane birače SPD-a, sindikaliste i ljude koji uopće više ne izlaze na izbore jer se osjećaju prezrenima od strane politike.
Za kakav se socijalizam zalaže vaša stranka?
Die Linke ne želi socijalizam kakav je bio u DDR-u. Želimo demokratski gospodarski model koji je ljudima atraktivan i za koji nisu potrebni zidovi.
Mnogi kažu da su kapitalizam i neoliberalizam gotovi i da se moraju zamijeniti nečim drugim. No pitanje je čime?
Kapitalizam sam sebe ukida zato što stavlja izvan snage sva pravila igre koja bi ga trebala obuzdati. Represivni karakter kapitalizma dolazi sve više od izražaja. Alternativa mora biti demokratska. Potrebna su nam tržišta, ali samo ondje gdje funkcioniraju. Moramo ograničiti gospodarsku moć, jer ona ukida demokraciju. Moć korporacija ni u kojem slučaju nije podnošljivija od moći tirana. Za mene je alternativa kreativni socijalizam ili socijalizam 21. stoljeća.
Kako izgleda taj kreativni socijalizam?
Kreativnost se mora isplatiti. Tko ima dobru ideju, tko je nešto izumio ili tko želi osnovati novo poduzeće, mora dobiti potporu u tome. Onima kojima je pomoć potrebna, mora se garantirati standard dostojan čovjeka. Nitko više ne bi trebao imati mogućnost da živi od rada drugih ljudi samo zato što je imao bogate roditelje ili zato što je rođen s ogromnim bogatstvom.
Novu su njemačku vladu formirali demokršćanska Unija CDU/CSU kancelarke Angele Merkel i SPD. Kako vidite budućnost crno-crvene koalicije? Što njemački građani mogu očekivati od takve vlade?
Za vrijeme Gerharda Schrödera SPD je barem još bio udruga birača koja jePolitika Angele Merkel nastavit će se i u velikoj koaliciji, a ona glasi: spašavanje banaka na račun poreznih obveznika i radikalne mjere štednje u zemljama pogođenima krizom koje dovode do gospodarskih i socijalnih pustošenjapodupirala isključivo kancelara Schrödera. U međuvremenu se SPD pretvorio u glasačku udrugu koja podupire Angelu Merkel. Politika Angele Merkel nastavit će se i u velikoj koaliciji, a ona glasi: spašavanje banaka na račun poreznih obveznika i radikalne mjere štednje u zemljama pogođenima krizom koje dovode do gospodarskih i socijalnih pustošenja u Europi, među ostalim i do zastrašujuće stope nezaposlenosti među mladima. Korekcije poput mirovine nakon 63. godine života nakon 45 godina staža, ili equal pay u slučaju rada preko agencija za zapošljavanje nakon devet mjeseci rada imat će male učinke. Mnogi umirovljenici više ne mogu ostvariti toliko godina staža, a radnici koji se zapošljavaju preko agencija za zapošljavanje u poduzećima često ostaju samo tri do šest mjeseci. Njemačka bi osim toga trebala preuzeti i jaču vojnu ulogu. Njemačka vlada želi čak zadirati i u pravo parlamenta da unaprijed odlučuje o vojnim intervencijama. Usput rečeno, SPD je u tom pogledu pokretačka snaga. Oni to nazivaju “europskom odgovornošću”.
Neke ideje vaše stranke podudaraju se s ciljevima stranke Zelenih i SPD-a. Te su tri stranke zapravo mogle stvoriti crveno-crveno-zelenu koaliciju i formirati novu njemačku vladu. Zašto je takva koalicija još uvijek nepopularna i kad bi moglo doći do njezina stvaranja?
SPD je mogao odmah postaviti kancelara da je uveo zakonski minimalac bez iznimaka, da je ukinuo odlazak u mirovinu nakon 67. godine života, da je zaustavio rad preko agencija za zapošljavanje, da je povukao njemačku vojsku iz Afganistana i da je zajedno s nama uveo porez za milijunaše.
Die Linke zagovara drukčiju europsku politiku i stalno upozorava na to da mjere štednje, koje su postale mantra kancelarke Merkel, još više guraju u propast zemlje pogođene krizom. Kako se Europa može izvući iz krize i kako vidite budućnost Europe?
Ako se ovakva politika nastavi, euro će propasti, a europska ideja bit će uništena. Dugovi moraju biti otpisani prije nego što preko mehanizama za spas eura, odnosnoSPD je mogao odmah postaviti kancelara da je uveo zakonski minimalac bez iznimaka, da je ukinuo odlazak u mirovinu nakon 67. godine života, da je zaustavio rad preko agencija za zapošljavanje, da je povukao njemačku vojsku iz Afganistana i da je zajedno s nama uveo porez za milijunašebanaka, na kraju završe kod poreznih obveznika. Investicijsko se bankarstvo mora odvojiti od serioznog bankarskoga poslovanja. Samo se mirovine, ulozi malih štediša i seriozno kreditno poslovanje trebaju osigurati. Europska središnja banka bi unutar utvrđenih okvira trebala odobravati direktne kredite zemljama članicama Europske unije kako bi stala na kraj poslovanju sa državnim zaduživanjima i kako bi slomila moć financijskih tržišta. Osim toga, na području cijele Europske unije trebao bi se uvesti porez na imovinu milijunaša. Nadalje, potreban nam je program za izgradnju javnih investicija, a trebaju nam i više plaće, osobito u Njemačkoj.
Zbog posljedica gospodarske krize mnogi europski građani sve lošije žive i sve je više ljudi razočarano velikim strankama. Desničari to vrlo dobro iskorištavaju i mobiliziraju se diljem Europe. Kritičari tvrde da se europski socijalisti za to vrijeme bave sami sobom i ideološkim pitanjima. Shvaća li se jačanje nacionalizma u Europi dovoljno ozbiljno?
Ja taj problem shvaćam vrlo ozbiljno i borim se za to da Die Linke opravdanu kritiku na račun Europske unije ne prepusti desničarskim demagozima.
Što mislite o NATO-u?
Die Linke traži raspuštanje NATO saveza i uvođenje civilnog sustava kolektivne sigurnosti u Europi uz sudjelovanje Rusije. Zahtijevamo izlazak iz vojnih struktura NATO-a. Ako uđemo u Vladu, iskoristit ćemo svoj utjecaj u političkim strukturama kako bismo spriječili novo naoružavanje i nove ratove. Koliko nam je očajnički potrebna sigurnosna arhitektura van NATO-a pokazuje i trenutačni sukob u Ukrajini. Ta država više nije suverena. Zapad je pokušao instrumentalizirati legitimne prosvjede protiv korupcije i oligarhije uz sudjelovanje ultradesničarskih bandi razbijača i instalirati oligarhe koji su prihvatljivi Zapadu. Rusija se osjećala ugroženom i sad je intervenirala na Krimu.
Što kažete na politiku njemačke vlade u Ukrajini?
SPD se na neodgovoran način udaljio od naslijeđa Willyja Brandta, dobitnika Nobelove nagrade za mir. Umjesto da ozbiljno shvati sigurnosne interese Rusije i da zajedno radi na zajedničkoj sigurnosnoj arhitekturi s Rusijom, ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier i vicekancelar Sigmar Gabriel slijede smjer koji su zadali SAD i NATO, a to je slabljenje Rusije pomoću širenja NATO-a prema istoku i postavljanja raketnog štita. To u krizi u Ukrajini ima fatalne Die Linke traži raspuštanje NATO saveza i uvođenje civilnog sustava kolektivne sigurnosti u Europi uz sudjelovanje Rusije. Zahtijevamo izlazak iz vojnih struktura NATO-aposljedice. Kad je ministar vanjskih poslova Steinmeier početkom ove godine na konferenciji o sigurnosti u Münchenu rekao da je Njemačka prevelika da bi komentirala svjetsku politiku s vanjske crte, čini se da mu je pred očima već bila njegova misija “Steinmeier spašava Ukrajinu”. Kad je samo nekoliko tjedana kasnije sudjelovao u postizanju sporazuma, koji je potpisan 21. veljače u Kijevu, neki se komentatori nisu mogli suzdržati od oduševljenja. No Steinmeierovo diplomatsko umijeće već je tada bilo neodgovorno. Taj je sporazum ispregovaran i s fašističkom strankom Svoboda. Trenutačni šef te stranke Oleg Tjagnibok voli govoriti o židovsko-ruskoj mafiji. Godine 2010. SS-veteran iz divizije Galicija uručio mu je zlatni križ zbog njegovih zasluga za Ukrajinu. Njemačka je vlada na taj način surađivala s ljudima u Kijevu koji se mogu usporediti s dužnosnicima njemačke ultradesničarske stranke NPD. No, takvi su detalji jednostavno zanemareni jer je njemačkoj koalicijskoj vladi u Ukrajini prije svega bitno da bude u prvim redovima u vođenju svjetske geopolitike. Iako u novoj ukrajinskoj vladi sjede ministri iz redova fašističke stranke Swoboda, iako su oni postavili glavnog državnog odvjetnika i iako fašističke bande patroliraju ulicama, njemačka vlada podržava takvu ukrajinsku vladu, u koji su uključeni i stari oligarsi i fašisti. Ona je želi financirati milijardama eura iz proračuna Europske unije. Ako tako treba izgledati njemačka vanjska politika, onda mogu samo reći: “Ne, hvala!”
Kako komentirate nedavno održani referendum o neovisnosti na Krimu?
Referendum na Krimu i priključenje Krima Ruskoj Federaciji su posljedice neuspjele politike prema Rusiji, za koji je velikim dijelom odgovorna i njemačka vlada. Takva politika ugrožava mir u Europi i neće zadovoljiti odgovornost Njemačke za povijest 20. stoljeća.
Sahra Wagenknecht: “Moramo ograničiti gospodarsku moć, jer ona ukida demokraciju.” (ytb-prtsc)
Što mislite o aferi Snowden? Koje bi se konzekvencije trebali povući iz nje i kako ocjenjujete prilično suzdržanu reakciju njemačke vlade nakon što je u javnost dospjela vijest da je NSA prisluškivala čak i kancelarku Merkel?
Njemačka tajna služba i sama ima putra na glavi. Njemačka kancelarka šuti, iako su milijuni njemačkih građana žrtve špijunaže kao u totalitarnim režimima. Njemačko državno odvjetništvo mora provesti istragu o tome, mora se prekinuti suradnja tajnih službi sa Sjedinjenim Američkim Državama, a diplomatsko osoblje – koje suprotno međunarodnim ugovorima podupire špijunažu – treba biti protjerano. Osim toga, moraju se prekinuti pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini sa SAD-om koji je ionako štetan. Činjenica da Snowden nije dobio azil u Njemačkoj, iako je krunskiUmjesto da ozbiljno shvate sigurnosne interese Rusije i da zajedno rade na zajedničkoj sigurnosnoj arhitekturi s Rusijom, ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier i vicekancelar Sigmar Gabriel slijede smjer koji su zadali SAD i NATO, a to je slabljenje Rusije pomoću širenja NATO-a prema istoku i postavljanja raketnog štitasvjedok o masovnoj špijunaži njemačkih građana, pokazuje koliko su nevjerodostojni nedjeljni govori njemačke kancelarke o slobodi.
Može li takva demokracija koju Zapad želi širiti po svijetu biti vjerodostojna kad se čak ni zapadne države ne pridržavaju vlastitih pravila?
Ne. I Amerika i Europa daleko su udaljene od funkcionirajuće demokracije zato što se interesi manjine, odnosno banaka i bogatih, stalno provode na štetu interesa većine. Kršenje sloboda i građanskih prava pokazuje koliko smo se približili najgorim vizijama Georgea Orwella.
Što mislite o razvoju situacije u Južnoj Americi gdje sve više zemalja kreće drukčijim smjerom i otvoreno kritizira američku politiku?
S velikim simpatijama promatram demokratski razvoj situacije u Latinskoj Americi. No istovremeno sam i jako zabrinuta zbog pokušaja destabilizacije situacije od strane SAD-a i Kolumbije, kao npr. u Venezueli. Gotovo je pravo čudo da je venezuelanska vlada na izborima iznova uspijevala osvojiti povjerenje većine stanovništva, unatoč djelomice militantnoj oporbi, agresivnom medijskom kartelu i velikoj ovisnosti zemlje o uvozu nafte kojemu treba stati na kraj.