Među budućim hadžijama su i Derviš i Jusuf Hasković, otac i sin koji su odlučili ove godine zajedno obaviti hadž. Derviš ne krije radost zbog činjenice da mu se ispunila dugogodišnja želja da posjeti sveto mjesto Kabu te da to učini u pratnji sina Jusufa koji je odlučio na daleki put krenuti sa ocem zbog vlastite želje ali i činjenice da se nađe pri ruci svom roditelju.
Dok govori o budućem putovanju Dervišu ruke drhte, pomalo od uzbuđenja pred veliki put a pomalo i zbog starosti. Sedamdeset mu je godina, zaradio je penziju u RTV Goražde kao portir, gdje se skrasio nakon brojnih životnih iskušenja i putovanja. Kao mladić je dugo radio u Njemačkoj i Italiji, potom u firmama u BIH, sarajevskom Energoinvestu a nakon rata je iz rodnog Čajniča protjeran i skrasio se sa porodicom u Goraždu. Morao je sve ispočetka. Nije to bio lagan život, naprotiv, bio je pun rada i odricanja.
San o Kabi
“Prošlo je puno ljeta pa je evo došlo vrijeme da sam se odlučio da idem da obavim petu islamsku dužnost i da posjetim Kabu. Bio je to moj san odavno. Zadovoljstvo mi je što sam doživio da mogu prikupiti taj kapital koji mi može biti dovoljan da odem i da to obavim a da obezbjedim i porodicu da ima sve što im je potrebno dok se ja vratim. A sin mi ide i to je posebna radost što sam i to doživio a i da se mogu “nasloniti” na njega ako mi nešto zatreba”, priča Derviš.
Prisjećajući se sretnih ali i teških dana dok je radio u RTV Goražde, kaže da su mu nakon porodice, njegove bivše kolege na prvom mjestu pa će se tokom boravka u Meki i njih sjetiti. Ističe kako se dugo pripremao za polazak na hadž, te da je prošle godine zakasnio sa prijavama, no da je osjetio olakšanje kad mu je sin Jusuf kazao da će i on putovati sa ocem. Tako je i iščekivanje puta proteklo na poseban način a pripreme u radosti i molitvi.
“Najvažnija je iskrena volja i namjera. Bilo je puno odricanja ali moja porodica se odmah složila da idemo jer znaju da sam se ja pripremao dugo za ovaj put. Razmišljam samo kako ćemo obaviti sve obrede, ako Bog da, sve će proteći u najboljem redu jer sa mnom je i moj sin Jusuf. Ne brinem se mnogo”, dodaje Derviš.
Mnogo odricanja
A Jusuf ima tek 33 godine. Cijeli život je u vjeri još dok je kao dječak od rahmetli Sulejman efendije učio prva sure iz Kur’ana i mujezinio u džamiji. Smatra kako čovjek treba obaviti hadž dok je mlad jer je tada mnogo lakše.
“Mnogi kažu da sam još mlad da idem na hadž ali ja mislim da je to pogrešno mišljenje. Upravo čovjek treba da obavi hadž dok je mlad jer treba biti i fizički izdržljiv, ima tu da se ide sedam do deset kilometara, pa vrućine, ipak je to naporan i dug put. Osim toga oni koji kažu da čovjek treba da čuva hadž nisu u pravu, jer zapravo hadž čuva čovjeka, on je garant za čovjeka i što je čovjek mlađi sve mu je lakše da ode. Velika mi je radost što mogu ići i sa svojim ocem”, kaže Jusuf, dodajući da mu je ovo jedan od najradosnijih i najvažnijih trenutaka u životu.
Podsjeća da je hadž jedna od pet islamskih dužnosti, koju tokom života treba ispuniti svaki punoljetan muškarac i žena koji steknu uslove za to. Povratak hadžija je planiran od 6. do 10. septembra ove godine.