Zaključci studije objavljene prošloga tjedna u časopisu Demography su prilično zastrašujući. Rezultati sociometrijskih istraživanja govore o tome da biti novopečeni roditelj znači biti mizeran, jadan i bijedan. Studija demografkinje Rachel Margolis i suradnika, pod naslovom “Zdravstveno stanje roditelja u svjetlu rođenja prvog djeteta kao odrednica daljnjeg broja djece“, provedena je u Njemačkoj, zemlji koja je nedavno nadmašila Japan kao državu s najnižom stopom nataliteta u svijetu.
Čemer, jad, očaj…
Istraživači su nastojali definirati iz čega proizlazi razlika između broja djece kojega parovi tvrde da žele imati i broja djece kojega zaista imaju. Prema vlastitim tvrdnjama, Nijemci prosječno žele imati dvoje djece u obitelji, no stvarnost je drukčija: prosječan broj djece u njemačkim obiteljima jedva doseže cifru od 1,5. Ova statistika sugerira da velik broj parova koji isprva želi više djece, nakon rođenja prvoga djeteta promisli još jednom – i ne odluči se na drugo.
Autore istraživanja zanimalo je zašto je tome tako, a studija je uzrok pronašla u „lošijoj kvaliteti obiteljskog života nakon prvorođenja djeteta“. Kraće rečeno – u osjećaju jada i očaja.
Studija je ispitivala roditelje o njihovom osjećaju vlastitog “sveukupnog mentalnog i tjelesnog zdravlja” tijekom pet godina zajedničkog života. Točnije rečeno, bile su obuhvaćene tri godine prije rođenja prvoga djeteta i dvije godine nakon toga. Ispitivači uopće nisu postavljali direktna pitanja o roditeljstvu, kako ispitanici ne bi morali otvoreno spominjati sociološko-kulturološku tabu-temu: da djeca isisavaju život iz svojih roditelja.
Osjećaj jada, odnosno pad osjećaja sreće se kod novopečenih roditelja urušavao znatno niže od razine koju bi se moglo očekivati zbog neprospavanih noći uz novorođenče i zbog bavljenja njegovim ukakanim pelenama, problemima s hranjenjem i upornim grčevima. Štoviše, opaženo je nešto zabrinjavajuće: osjećaj nesretnosti i očaja se nije izrazitije pojavljivao sve do pred kraj prve i početak druge godine po rođenju djeteta. A kad se pojavio, bio je devastirajući.
Ali to nije sve…
Ovo nije jedina studija u kojoj se od ljudi tražilo da na skali od 1 do 10 ocjenjuju svoju sreću tijekom određenih životnih događaja. Budući da postoje i druga istraživanja, moguće je napraviti neke brze usporedbe. Na primjer, ljudi bilježe prosječni pad od 0,6 ‘bodova sreće’ zbog razvoda, pa i cijelih 1,0 bodova manje zbog gubitka posla ili zbog smrti bračnog partnera. A rođenje prvog djeteta? Ono ih unesreći za čitavih 1,6 bodova na skali životnog zadovoljstva.
Studija je izvore nezadovoljstva prvim roditeljstvom grupirala u tri skupine. U prvoj su problemi vezani uz kontracepciju, plodnost, spolnost i začeće; u drugoj su nevolje vezane uz trudnoću i rađanje: mučnine i povraćanje, debljanje, promjene seksualnog ritma i slično. Treća skupina je nazvana “teškoće vezane za odrastanje i odgajanje djeteta u prvoj godini”. U njoj su se našla iskušenja kao što su “depresija, izolacija od društva, osjećaj nesposobnosti i manje vrijednosti, te pad kvalitete odnosa među partnerima”.
Što su roditelji teže podnosili i ocijenili gubitak zadovoljstva vlastitim životom, utoliko su nižom ocjenjivali svoju želju da imaju još jedno dijete nakon prvog. Zato, ako uskoro planirate postati roditelj, očekujte vrlo blizak i neugodan susret s depresijom, usamljenošću, sukobima s partnerom i s propitivanjem samih sebe. I smisla života općenito.